U vrijeme jutrošnjeg potresa, koji je razorio Petrinju i Sisak te okolna mjesta, Irina Čulinović, bivša radijska voditeljica, sada poduzetnica i članica žirija za radio Zlatnog Studija, bila je u Zagrebu, u svojoj kući gdje živi sa sinom Karlom. Rođena Siščanka u tom trenutku nije niti slutila da je epicentar blizu njezina rodnog grada, gdje su joj bliski rođaci i prijatelji.
- Živimo blizu centra, i prvi potres smo doživjeli traumatično, no ovaj je bio čudniji, drugačiji, duži. Cijela se kuća doslovno ljuljala kao brod. Za razliku od prvog, jučerašnjeg potresa, ovaj sam doživjela traumatičnije. Nikako da stane - kaže Irina Čulinović.
Odmah potom panično je tražila informacije o epicentru i kad je pročitala da je 6,3, epicentar kod Petrinje, pao joj je, kaže, mrak na oči.
Bilo joj je jasno da su svi njezini u Sisku u potencijalnoj opasnosti.
- To je takav nalet emocija, panike, zbunjenosti i brige da suze krenu same od sebe, unaprijed. Počela sam zvati sve redom. Prvo sina, koji je bio u Velikoj Gorici. Kad sam čula da su on i ostali u Velikoj Gorici dobro, odahnula sam i krenula zvati redom svoje u Sisku jer tamo imam dosta članova obitelji i najbližih prijatelja. No telefon nije radio. Panično sam okretala brojeve i konačno dobila prvo tetu na WhatsAppu.
No, njihov pogon za proizvodnju pvc-a, sav materijal za planirane poslove... sve je uništeno - kaže Irina, dodajući da je bila sretna čuvši da nitko nije stradao. No, pogodilo ju je što im je pogon stradao. Već ionako kao poduzetnici vrlo teško održavaju i radna mjesta i proizvodnju, a sad joj je srce pucalo od tuge jer ne može ni zamisliti što ih sve čeka kad im je poslovanje razoreno. Sve to izgraditi ponovno, zbrinuti radnike...
Potom se čula sa stricom, koji je u vrijeme potresa bio vani.
- Pregledavao je štete na kući, ujak više nema svoj stan jer je potpuno uništen. I ja imam stan u Sisku, a razmjere štete ne znam dok ne odem tamo. Na liniji sam bila i sa svojom kumom koja me jučer posjetila i nastavila put u Austriju gdje živi i radi, a u Sisku su joj kći i tata... Plakale smo jer nismo tamo, jer smo bespomoćne.
U telefonskim razgovorima sa svojim Siščanima shvatila je koliko su stradali, kolike su razmjere štete. Grad je ostao bez struje, kolone automobila su stajale na cesti, nitko nije mogao nikud, sa svih strana čuli su se krikovi, pozivi u pomoć. Svaki razgovor uglavnom preko WhatsAppa se svako malo prekidao. Saznala je i da su automobili klizili po cesti zbog silne šute, crjepova i svega što se srušilo na ceste.
- Srce me boli za sve te ljude tamo koji su otprije zanemareni. To je kraj koji se nije ni od rata obnovio do kraja. Razrušen je i simbol grada Siska, stari sisački most, tuga prevelika. Pa glazbena škola koju sam pohađala, dobar dio zgrade se urušio na automobile, a zgrada je kultura baština. Centar grada me podsjetio na rat, cijela današnja situacija, panika, bol, sklonište, sirene...Rat, samo su mi sijevnule slike rata pred očima. Za Petrinju, Glinu također, to su sve u ratu stradala područja osiromašenih, zaboravljenih ljudi koje je potres devastirao do kraja - govori Irina, dodajući da cijeli dan gleda televiziju, prati vijesti, sve portale, nudi pomoć svima. Sutra ide u Sisak jer nema propusnica, pa će i osobno pomoći. Istodobno razmišlja i o stanovnicima područja u okolici Siska i Petrinje.
- Poznajem kraj, znam te ceste, znam te kuće. Razmišljam o zabačenim kućama, starcima koji u njima žive, u mraku, bez struje, vidi li ih itko? Je li došao itko u sva ta sela? Sigurno ćemo još danima saznavati stravične detalje ove tragedije - kaže Irina Čulinović.