Zagrebačka kantautorica, čiji je album "Jezero" bio nominiran za Porin u kategoriji najboljeg alternativnog albuma, govori zašto ne prihvaća pripadnost nekom žanru te kako je iskustvo s depresijom utjecalo na njeno stvaralaštvo.
Za nju glazba ima funkciju samopomoći - zagrebačka kantautorica Nina Romić (40), otkrila nam je kako stvara svoje pjesme te u kojoj mjeri su autobiografske. Uz glazbu je Nina odrasla pa je ona bila njen logičan put i izbor: otac je svirao gitaru i pjevao u bendu Štekeri, majka je pisala poeziju i također voljela pjevati, a njihove kolekcije ploča i kaseta bile su dostupne njoj i bratu. U djetinjstvu je živjela na relaciji Sinj - Mostar - Iran - Zagreb i često s obitelji putovala, a tijekom tih obiteljskih putovanja u narančastom "stojadinu" slušali su Boba Dylana, Bijelo dugme, Olivera Dragojevića, Drugi način, JJ Calea, Pink Floyd…
Njen život sastoji se od glazbe, posla u Centru za kulturu Novi Zagreb, gdje promovira mlade umjetnike i njihov rad, te rada na sebi - u Centru za osobni razvoj, gdje odlazi na terapije. I, naravno, od privatne sreće koju ostvaruje uz supruga Marka Nakića i osmogodišnjeg sina Maka. Nakon sjajnih recenzija koje je dobila za album "Jezero" te tri nominacije za nagradu "Rock&Off", Nina je nedavno objavila singl i video za pjesmu "Želim" kojom je zaokružila svoju "jezersku" priču.
- Hrabrost je odluka u trenu kada postaneš svjestan toga što radiš, i da si ti taj koji odlučuje, a ne stvari i ljudi oko tebe. Hrabrost je svjesno koračanje ususret strahu. I ja sam živjela jedan dio života nesvjesno i radila stvari po automatizmu - priznaje pjevačica, koja je ovim album ukazala na drugi smjer djelovanja. Rad na sebi je, kao što znamo, duboko izazovan proces, međutim Ninu su na taj put potaknule želje da živi što uzemljenije i bez iluzija. Rođenje sina je umnogome tome pomoglo.
- Jako mi je važno naglasiti trenutak iluzije u kojoj mislimo da će nam netko doći i pružiti ruku. Trebamo prestati očekivati da će nas netko spasiti. Trenutak u kojem si odlučimo pomoći je taj kojim se mijenja naš uhodani sklop u glavi. Svi smo mi u djetinjstvu oštećeni od raznih nezrelih roditelja ili nekompetentnih učitelja. Danas sam na puno zdravijem mjestu jer si ciljano dajem ljubav.
Ljubav je, jasno, glavni lajtmotiv njezinog dosadašnjeg rada koju Nina vrlo praktično definira. - Ljubav je prisutnost s onim što radiš. "Tu sam i dajem se". Mislila sam da znam što je ljubav, ali onda sam rodila sina i tek sam s njim osjetila što je čista ljubav. Kada se on rodio, raspalo se ono staro, egocentrično viđenje sebe. Shvatila sam da je on, uz to što mi je sin - ujedno i učitelj - kaže kantautorica, koja rad na nominiranom albumu "Jezero" opisuje kao razgovor s "dušom".
- Teško je obuhvatiti sam pojam duše riječima, jer smatram da je taj koncept duboko ukorijenjen u doživljajnu sferu te ga svatko tumači kroz vlastito iskustvo. Iako mogu razumjeti različita religijska, filozofska i duhovna tumačenja, dušu prije svega osjećam kao svoju jezgru, esencijalni, čisti dio koji me vodi prema najboljim odlukama u životu. Prošlo je mnogo vremena dok sam osjetila snagu i jasnoću koja dolazi duboko iznutra, i dok sam se prepustila i povjerovala tom unutarnjem glasu. U mojem slučaju, ja sam počela jačati intuiciju i povezanost s unutarnjim svjetovima upravo kroz glazbu. Sve više sam počela osjećati svoju dušu kada sam svjesno umanjila buku kojom sam bila okružena, prije svega jačanjem prisutnosti i prakticiranjem meditacije.
Prva strana albuma, nazvana "Uron", predstavlja vrijeme potrebno za kontemplaciju i prihvaćanje vlastite stvarnosti - života u svim njegovim aspektima i stanjima. Strana B ili "Izron" prikazuje što se događa kada prihvatimo sebe te koje spoznaje dolaze nakon što shvatimo da je ljubav koju tražimo unutar nas samih. To označava početak buđenja. Kao što sugerira prvi stih na strani B ploče, ovo je buđenje iz sna...
Nominacije za nagrade stavljale su Ninu Romić u različite žanrovske ladice: pop, rock, folk, alternativa. No, ona, kao i mnoge njene kolegice s glazbene scene, osjeća da je nadišla te rigidne klasifikacije žanrova koje pokušavaju staviti glazbu u unaprijed definirane ladice.
- Ne prihvaćam ograničenja tog tipa, jer ne osjećam pripadnost određenom žanru. Zato mi je zanimljivo kada čujem da moj album pripada pop ili alternativnoj kategoriji. Kada bih morala definirati što će netko čuti ako posluša moj album, možda bih najiskrenije rekla "glazbu iz duše". Moje putovanje kroz "Jezero" obuhvaćalo je različite teme i osjećaje, a posebno sam se fokusirala na svoje iskustvo s depresijom koje me duboko promijenilo i usmjerilo na put koji nisam očekivala. To je bilo putovanje prema "dnu jezera" i putovanje prema "površini" jezera. Također, jako mi je važno u stvaralaštvu prenositi poruke koje nas na neki način oslobađaju od tradicionalnih okova i očekivanja, društvenih stereotipa i definicija. Vidim to kao poziv na razgovor o umjetničkom izrazu i oslobođenju od različitih oblika uvjetovanosti. Mislim da je to ključni aspekt mog umjetničkog putovanja, koje je istovremeno osobno i univerzalno - zaključuje pjevačica.