Godinu dana prošlo je od potresa u Petrinji i život polako ide prema normali. Ne onom brzinom kojom bismo željeli, no mnogo toga je napravljeno. Nadograđen je dječji vrtić, pri kraju je sportska dvorana osnovne škole, zaživio je novi društveno-poslovni centar, početkom godine bit će završena obilaznica... Vjerujem da će na proljeće krenuti i obnova većeg broja kuća - govori pravnica Magdalena Komes (41), gradonačelnica Petrinje koja je u tu vruću fotelju zasjela u lipnju.
Sjećanja na potres od 6,2 stupnjeva po Richteru, koji je ovaj kraj pogodio 29. prosinca 2020., još su svježa, pogotovo zato što tlo i dalje podrhtava.
- U trenutku potresa bila sam doma s petogodišnjom kćeri Dorom i suprugovim sinovima iz prvog braka Lovrom i Jakovom. Bilo je strašno, srušio se dimnjak i popucali zidovi, no kuća je izdržala. Suprug Tomislav je bio vani, a čim je došao, predala sam mu djecu i otišla u Dom za starije i nemoćne osobe, kojem sam u to vrijeme bila ravnateljica. Unutra je bilo mnogo nepokretnih ljudi, koji su ostali u svojim krevetima, a neke sobe bile su zaključane. Trčali smo po hodnicima, nogom provaljivali vrata i izvlačili ljude van. Nikada neću zaboraviti to zajedništvo i humanost tisuća volontera koje su nam u sljedećim satima pohitali u pomoć - kaže Magdalena Komes, koju je potres dodatno učvrstio u želji da se prošlog lipnja kandidira za gradonačelnicu.
Tu ambiciju imala je i prije, jer je dobro znala kako grad funkcionira, s obzirom na to da je u njegovim institucijama od 2011. Prvo se zaposlila kao referentica u gradskoj upravi, potom 2017. postala vijećnica pa predsjednica Gradskog vijeća. Gradonačelnička funkcija bila je korak dalje, u čemu ju je zdušno podržao suprug Tomislav Komes (49), upravni pravnik zaposlen kao administrator na Trgovačkom sudu u Zagrebu.
- Nas dvoje temperamentom smo vrlo različiti pa uvijek volim poslušati njegovo mišljenje. Tomislav je racionalan, čvrsto na zemlji, ziheraš, a ja volim riskirati i “baciti se na glavu” kad situacija to zahtijeva. Zajedničko nam je da smo oboje pozitivci i dijelimo ljubav prema glazbi i sportu - kaže petrinjska gradonačelnica, koju je sa suprugom spojila glazba - usred rata, u trenutku kad su oboje bili prognanici u Sisku.
Magdalenina majka Marinka, laboratorijska inženjerka, i pokojni otac Dubravko, referent, bili su članovi petrinjskog Pjevačkog društva Slavulj, a ona je od malih nogu svirala klavir.
No, tijekom Domovinskog rata završili su u prognaništvu, a njezin pijanino je nestao. Obitelj se rasula na tri strane: teško bolesnog oca sklonili su u samostan u Hrvatskom Leskovcu, majka je zbog radne obaveze završila u Sisku, a Magdalenu i njezinog dvije godine starijeg brata Domagoja poslali su, radi sigurnosti, kod rodbine u Zagreb.
- Bili su to teški dani za našu obitelj, posebno kad je tata 1993. preminuo. Mama se teško nosila s razdvojenošću pa smo joj se brat i ja pridružili u Sisku. Poklopilo se to s organiziranjem petrinjske Gradske limene glazbe u progonstvu. Mama nas je dovela u puhački orkestar i tako smo počeli svirati - ja klarinet, brat saksofon - sjeća se Magdalena Komes.
U orkestru je saksofon svirao i Tomislav, koji je također izgubio oca tijekom rata, a kad su se upoznali, njoj je bilo 13, a njemu 20 godina.
- Ona je bila simpatična djevojčica, a ja fakin. Život nas je odveo na različite strane - ja sam se oženio pa razveo, no u međuvremenu smo se, kroz druženja i nastupe, sprijateljili. Dugogodišnje prijateljstvo pretvorilo se u ljubav kad sam shvatio da se nekadašnja djevojčica pretvorila u prekrasnu mladu ženu. Prohodali smo 2013., a vjenčali se godinu kasnije. Naša kći Dora mamina je preslika: živahna je, vesela, raspjevana, suosjećajna i uporna. Osim što voli pjevati i plesati, obožava gimnastiku, a sportske gene naslijedila je od oboje. Magdalena je u mladosti igrala odbojku i odbojku na pijesku, a ja rukomet - kaže Tomislav Komes, koji je u međuvremenu postao predsjednik Gradske limene glazbe, kulturne žile kucavice Petrinje.
Za razliku od njega, petrinjska gradonačelnica zanemarila je sve hobije otkako je postala majka. Već u trudnoći je prestala svirati u puhačkom orkestru jer to zahtijeva naprezanje, a nakon što je jednom prilikom osjetila grč u trbuhu, odrekla se klarineta.
Poslije mu se nije vratila zbog previše obveza i gubitka sviračke kondicije - jer za puhačke instrumente potrebno je, objašnjava, učvrstiti mišiće lica. I sportske aktivnosti - odbojku na pijesku i brdski biciklizam, u kojima je uživala prije trudnoće, zamijenila je opuštajućim šetnjama po nasipu rijeke Petrinjčice.
No, zato u njihovom domu često svira glazba. Magdalena voli Amy Winehouse, Sade, Olivera i Gibonnija, a Tomislav najradije bira jazz.
- Slušamo i dječje pjesmice zbog Dore. Ipak, naš najdraži svakodnevni ritual je čitanje slikovnica pred spavanje. Dora je navikla da ih ja čitam pa odbija zaspati ako sam na nekom protokolarnom događaju navečer. Čeka mamu i svoju najdražu “Crvenkapicu” ili “Vuka i sedam kozlića”. Puno vremena provodim na poslu pa večernje čitanje priča ne želim propustiti - kaže Magdalena Komes.