Iako je prije samo tri mjeseca operirala dobroćudni tumor jajnika veličine ragbi lopte, jedna od naših najboljih stolnotenisačica, Zagrepčanka Hana Arapović (16), nedavno je osvojila brončanu medalju u kategoriji do 21 godinu na međunarodnom turniru Zagreb Open.
To najbolje govori o srčanosti i borbenosti ove talentirane sportašice koja je prošle godine doslovce pomela konkurenciju, postavši prvakinja Hrvatske u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji te u onoj do 21 godinu. No, otada se mnogo toga važnog dogodilo u Haninom životu: krajem lipnja dijagnosticiran joj je tumor, operirala ga je i uspješno se oporavila te početkom rujna preselila u Austriju. Tamo igra za Linz, jedan od najcjenjenijih ženskih stolnoteniskih klubova u Europi, a Zagreb Open bio je njezino prvo natjecanje nakon operacije.
"Bila sam šokirana kad sam doznala da sam teško bolesna. To se dogodilo slučajno, na pregledu na koji sam došla zbog višemjesečnih bolova u leđima. Rasplakala sam se, najviše zbog straha da više neću moći trenirati. Srećom, tumor je bio dobroćudan i dosad sam se potpuno oporavila. Tijekom karantene sam se pripremala za Europsko prvenstvo igrajući s robotom za ispucavanje loptica u obiteljskoj garaži, pa mi je činjenica da neću moći nastupiti zbog operacije teško padala", otkriva Hana, uz koju su cijelo vrijeme bili njezin otac i trener Darko Arapović, majka Eva, profesorica matematike, i tri godine starija sestra Darija, studentica psihologije.
Njezin otac je stolnoteniski trener ženskih selekcija hrvatske reprezentacije i kluba Mladost, sestra također igra stolni tenis, a majka se njime bavila u mladosti. Hana je uz njih počela trenirati sa šest godina i vrlo brzo se pokazala kao izniman talent. Najdraži uspjeh joj je, kaže, prošlogodišnja pobjeda na svjetskom kadetskom prvenstvu u Poljskoj, na kojem je s timom Europe osvojila prvo mjesto.
Nakon dva dvoipolsatna treninga dnevno svaki dan uči, a zagrebačku Sportsku gimnaziju zamijenila je dopisnom Birotehničkom školom. "Linz je lijep i moderan grad, u kojem od rujna ne živim s obitelji, nego s dvije cure iz kluba. Polako se navikavam jer Austrijanci su puno zatvoreniji i manje opušteni od nas. Najviše mi nedostaje obitelj i mamina kuhinja jer si sada prvi put u životu sama kuham. Uglavnom tjesteninu s nekim umakom ili meso na naglo s povrćem. Nije kao mamino, ali nije ni loše. Bitno mi je jedino da dobro igram i razvijam se, jer mi je životni san jednog dana nastupiti na Olimpijadi", kaže Hana Arapović.