Žene nemaju seksualne fantazije, točka. Muškarci ih imaju. Ta prilično smiješna tvrdnja objavljena je 1973. u ženskom mjesečniku Cosmopolitan, jer se u to vrijeme mislilo da žene nisu ljudska, a ni seksualna bića. Te iste godine spisateljica Nancy Friday objavila je knjigu "My secret garden", zbirku stvarnih ženskih priča o njihovim seksualnim fantazijama i napokon je otkriveno da žene o seksu maštaju baš kao i muškarci. Seksualne fantazije su, bez obzira na to ostaju li samo na razini mašte ili ne, posve prirodne i zdrave. Seks je važan dio čovjekovog života, ne služi samo prokreaciji, već je njegova najvažnija uloga pružanje užitka. Pridodajmo mu još i seksualne fantazije, kojih prosječna osoba u svom životu ima oko četrdeset, i zadovoljstvo je odmah veće. Iako smo kao društvo napredovali, seks je i dalje svojevrsni tabu, pa mnogi i danas prilikom maštanja i masturbacije osjećaju krivnju i sram. Kako bi razbila predrasudu o seksu i promovirala važnost seksualnog zdravlja, docentica dr. sc. Tanja Jurin (41), psihologinja i seksualna terapeutkinja, koja predaje na Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, odlučila je zajedno sa svojim kolegom prof. dr. sc. Aleksandrom Štulhoferom i Glorijom provesti istraživanje o seksualnim fantazijama Hrvatica.
"Ženske seksualne fantazije su čak i u znanstvenoj zajednici nekako marginalizirane, a važan su dio seksualnosti", kaže prof. Jurin te u našem razgovoru otkriva koliko su one važne, što ako ih nemamo te ugrožavaju li partnerski odnos.
Kako ste se počeli baviti seksualnošću?
Radila sam s ljudima koji su dolazili zbog različitih teškoća i jedan dan je došao čovjek koji je govorio o erektilnim smetnjama, a ja nisam znala što bih ga pitala. Nisam baratala vokabularom ni stručnom terminologijom, niti mi je išta s fakulteta sijevalo kao neko znanje koje bih mogla upotrijebiti. Niti u edukaciji za psihoterapijski rad nisam dobila nikakve alate. Nisam znala što bih s tim čovjekom pa sam počela istraživati literaturu i odlučila se javiti prof. Aleksandru Štulhoferu koji je radio edukaciju za stručnjake iz područja seksualnog zdravlja. Ostalo je povijest. Danas i ja educiram nove generacije i prenosim im svoje znanje. Želim širiti svoje znanje, istraživati područje seksualnosti, i to najviše seksualnog zdravlja i problema koji se mogu javiti.
Što vas je potaknulo na istraživanje o ženskim seksualnim fantazijama?
Ideja za to je došla od osobe koja je u svojoj sredini htjela promovirati seksualnost, govoriti o njoj i razvijati pozitivnije stavove. Javila se prof. Aleksandru Štulhoferu i meni, jer se oboje bavimo znanošću i često surađujemo na različitim temama iz područja seksualnosti, i njegova ideja nam se veoma svidjela. Naime, seksualnost žena dugo je bila zanemarena i mnogo više se istraživački pažnje posvećivalo seksualnim problemima muškaraca. Ženska seksualnost bila je tabuizirana jer to podrazumijeva prihvaćanje da postoji i ženski užitak i zadovoljstvo. Ženske fantazije, koje su čak i danas u znanstvenoj zajednici prilično zanemarene i zaobilazimo ih, vrlo su važan aspekt ljudske seksualnosti. Nas zanima što se generacijski događa, jer živimo u digitalnom dobu, sve je puno vizualnih sadržaja i čini nam se da sigurno postoji razlika kako sazrijevamo i što se događa sa seksualnim dijelom našeg uma i zanimaju nas razlike između mlađih i starijih žena.
Zašto ste odabrali Gloriju za partnera projekta?
Razmišljali smo o tome kako da dođemo do zaposlenih i zrelijih žena koje su odrasle u doba kada online svijet nije bio toliko prisutan i učinilo nam se da je Gloria idealan medij putem kojeg bismo se obratili vašim čitateljicama.
Koja je definicija seksualnih fantazija?
To je bilo koje razmišljanje, slika ili predodžba. One ne moraju nužno biti eksplicitne, ali moraju kod osobe izazvati seksualne osjećaje, erotičnost i uzbuđenje.
Što one govore o nama?
To je vječno pitanje. Neka istraživanja su pokušala povezati osobine ličnosti s nekim sadržajima o kojima se najčešće fantazira, međutim tu nema baš puno jasnih spoznaja, a osobito nema spoznaja koje nam govore postoje li devijantne ili odstupajuće seksualne fantazije. One se mijenjaju tijekom života. Smatra se da polovina ljudi tijekom životnog vijeka ima više od četrdeset različitih seksualnih fantazija. Možemo imati jednu omiljenu, ali ih možemo imati i više različitih. No, one ne otkrivaju nešto značajno iz psihologije samog pojedinca niti otkrivaju moguću patologiju.
A što ako ih nemamo?
I to je moguće. Neki ljudi ih imaju toliko rijetko ili ih ni ne zamjećuju. I to je sasvim u redu.
Jesu li takvi ljudi aseksualni?
Ne mora značiti. Oni koji nemaju seksualne fantazije imaju nešto manju seksualnu želju, ali to ne mora značiti da su aseksualni. To su pojedinci koji mogu imati seksualne aktivnosti i za razliku od ljudi koji imaju maštarije drukčije pristupaju seksualnosti, na način da su više usmjereni na ono što se događa u stvarnosti. Takvi ljudi možda malo teže imaginiraju. Pitanje je samo jesu li možda potisnuli ideju da imaju seksualne fantazije jer imaju neku interpretaciju o tome što to o nama govori. Kod žena je to nešto češće prisutno.
Mislite li da je kod njih prisutan osjećaj krivnje?
Moguće je, jer se procjenjuje da oko 25 posto ljudi bez obzira na rod ima osjećaj krivnje zbog seksualnih fantazija, a kad govorimo o masturbaciji, njih gotovo polovina osjeća krivnju i sram. To su dominantni neugodni osjećaji koji se vezuju uz seksualnost.
Trebamo li s partnerom podijeliti naše fantazije ili je to dio naše intime?
O tome svatko za sebe odlučuje. Možda ćemo u nekom trenutku imati potrebu partneru otkriti o čemu maštamo i htjeti i biti spremni čuti o čemu sve mašta naš partner. Parovi mogu imati i zajedničke seksualne fantazije. Dijeljenje fantazija za neke parove bude uzbuđujuće, ali kod nekih može unijeti nemir. To će ovisiti o sadržaju, ali i o mogućnosti da seksualne fantazije ne odražavaju nužno i namjeru za djelovanjem. One se odvijaju u našoj glavi i ne moraju nikada izaći iz nje i ako mogu dobro "podmazati" naš seksualni život, ništa loše nema u tome da ostanu u našem umu.
Možete li vi otvoreno razgovarati o svojim seksualnim fantazijama?
Mogu, ne osjećam nikakav sram zbog svojih fantazija. Ako je riječ o razgovoru s prijateljicama, to je neki vrlo ležeran i slobodan razgovor. Ako je razgovor s partnerom, onda je to također lagano, ali ima jednu sasvim drugačiju, intimniju dimenziju. Otvoreno komunicirati o fantazijama meni je vrlo oslobađajuće, no razumijem da brojnima nije pa svakako pazim zbog nelagode koju bi to moglo izazvati s druge strane.
Čitajte i: Severina uoči 50. rođendana: Svima sam oprostila. Strah od života i ljudi ostavila sam u 40-ima
Tko su najčešće vaši klijenti i što ih najčešće muči?
Podjednako su to i muškarci i žene, različitih seksualnih orijentacija, imam i homoseksualne i heteroseksualne parove, ali parovi su moji klijenti koji žele postati sretniji u seksu. Kad je riječ o poremećajima, često je riječ o nekompatibilnosti u seksualnoj želji i potrebama. Kod žena najčešće vidim probleme sa smanjenom seksualnom željom i teškoće postizanja orgazma, a kod muškaraca erektilne smetnje, ali i smetnje s postizanjem orgazma, od kojih najčešće problem prijevremene ejakulacije.
Govore li otvoreno o tome?
Ljudima je neugodno razgovarati o tome, ali uspijevaju premostiti nelagodu. Mnogi bi se čak i htjeli javiti, ali se srame. Ljudi se često ne žele obratiti za pomoć zbog nekih drugih psihičkih smetnji (anksioznosti ili depresivnosti), a kamoli radi seksualnih. Tu prevladava poseban tabu, tako da oni koji dođu spremni su započeti razgovor, ali ni tad im nije ugodno. Često ne znaju odakle bi krenuli. Nismo naučili da o seksualnosti možemo i trebamo ozbiljno razgovarati. Nemamo sustavnu seksualnu edukaciju u obrazovnom sustavu, a stručnjaci iz područja zdravlja nas tijekom odrastanja i kasnije u životu pitaju vrlo malo ili ništa o seksualnom zdravlju i funkcioniranju. Oni su ti koji bi trebali uvoditi taj rječnik i razgovarati s nama o seksualnom životu. Kad bi to bilo tako, onda bismo mogli potražiti pomoć i spremnije razgovarati sa stručnjakom o problemu.
Primjećujete li da danas ljudi imaju smanjenu želju za seksom i znači li to nužno da je partnerski odnos zbog toga u problemu?
Manjak želje ne mora biti znak problema u vezi. Postoji puno parova koji imaju različitu seksualnu želju, pokušavaju to uskladiti i iskomunicirati i ne doživljavaju to kao nekakav problem. Međutim, kada su razlike velike i kad su jednom partneru seksualni apetiti jako izraženi, a drugom nisu, onda se taj par malo po malo udaljava jer su oboje često frustrirani zbog nezadovoljenih potreba i napetosti. Naravno da kad ima velikih razlika između seksualne želje i potreba, da se to neminovno reflektira i na partnerstvo i da neka od njih ne opstanu. Stres je jedan od poznatih "ubojica" seksualne želje, a u posljednjih par godina smo zbilja izloženi tome. Tako istraživanja pokazuju da je s jedne strane dio parova uslijed lockdowna imao više vremena za sebe te su imali više interesa za seks. Želja za seksom porasla je i kod onih koji nisu živjeli zajedno. No, kod nekih parova, osobito onih antagonističkih partnerstava, situacija je upravo suprotna. Kontinuirano bivanje u istom prostoru i stalna dostupnost i više konflikata mogli su smanjiti interes i žudnju za seksom.
Otkrivaju li vaši klijenti svoje seksualne fantazije?
Ja ih to nikad ne tražim. Neki to otvoreno i mirno kažu, jer ne osjećaju sram i krivnju. Sadržaj tih fantazija nije nešto relevantno što moram čuti. Važno mi je doznati je li ta seksualna fantazija nešto što njima pomaže i doprinosi li ona seksualnom zadovoljstvu, na koji način i koju funkciju ona ima za njih. Upravo zbog toga svojim klijentima želim osvijestiti koliko su seksualne fantazije korisne jer se pokazalo da su povezane sa zadovoljstvom i većom kvalitetom seksualnih odnosa. Upravo zato nekim parovima pomažem da počnu razvijati vlastite seksualne fantazije provodeći trening seksualnih fantazija.
Što ako ljudi imaju previše seksualnih fantazija? Mogu li se one odraziti na njihov seksualni život jer maštaju o nečemu što nemaju u stvarnosti?
Ne može se imati previše seksualnih fantazija. Naime, riječ je o bilo kakvoj predodžbi koja u nama može izazvati osjećaj užitka i potaknuti interes za seksom. Dokle god ono o čemu mislimo budi našu želju za seksom i uzbuđuje nas, potpuno je svejedno imamo li to u stvarnom životu ili ne. Mozak je naš najveći seksualni organ i tamo je sve dopušteno i moguće.
Koja je granica između stvarnosti i mašte. Što ako jedan od partnera mašta o trećoj osobi, može li to ubiti seksualnu želju za stvarnim partnerom?
Ako maštamo o nekim stvarima, postavlja se pitanje želimo li ih doživjeti i u stvarnosti. No, to nije nužno. Seksualne fantazije, bez obzira na njihov sadržaj, obogaćuju seksualni život. Neki ih žele isprobati, neki ne. Što se tiče maštanja o trećim osobama, najradije citiram Freuda: Kad par vodi ljubav, onda je najmanje četvero ljudi u prostoriji. I to je sasvim u redu. No, problem nastaje kad tome počnemo pridavati značenje da je to siguran znak da partner to želi i da smo mu sigurno manje privlačni ili kada nam partner jasno iskaže želju da to i proba, a mi nismo u redu s tom opcijom. U suštini na temelju seksualnih fantazija, kako ih znanost doživljava i vidi, ne možemo predvidjeti budućnost.
Jesu li podražaji iz okoline, poput pornografskog sadržaja i golotinje na internetu, ubili nešto od naših seksualnih fantazija?
Pitanje je jesu li seksualne fantazije suputnik ili suparnik pornografskom sadržaju i sigurno je da postoji određena interakcija. Nekima je upravo pornografski sadržaj omogućio šarolikost razmišljanja i otvorio im um. No, kad smo fokusirani na sadržaj koji je vizualni, on je prilično snažan i tada nemamo prevelikog prostora za maštanje.