Možda najveća modna urednica Anna Wintour za Helmuta Newtona je rekla da je on jedan od rijetkih autora čiju svaku fotografiju bez iznimke prepoznaje na prvi pogled, a u točnost njezinih riječi moći će se uvjeriti gledatelji filma Helmut Newton: Perverzija i ljepota koji 18. listopada stiže u hrvatska kina.
Redatelj Gero von Boehm u svom je u dokumentarcu koristio samo ženske glasove, najveća imena iz svijeta mode, glazbe i filma. O stilu života i rada šokantnog, revolucionarnog inovatora i vizualnog artista, kako su Newtona prozvali poznavatelji njegova rada, koji je seksualne fantazije pretakao u serije fotografskih provokacija, u filmu su progovorile brojne filmske dive, top-modeli i osobe iz svijeta mode kao što su Charlotte Rampling, Isabella Rossellini, Grace Jones, Anna Wintour, Marianne Faithfull, Hanna Schygulla, Claudia Schiffer, Nadja Auermann, Sylvia Gobbel, Carla Sozzani i Arja Toyryla. Razgovarao je i s June Newton, suprugom pokojnog velikana, koja je ekipi dopustila bezuvjetno korištenje suprugove arhive i svih dokumenata.
Film je snimljen povodom Newtonovog stotog rođendana i daje jedinstven pogled na njegov život i djelo, s posebnom pažnjom na njegov prikaz ženskog tijela.
Jamajčanska pop-diva Grace Jones u filmu se tako prisjetila kako ju je Helmut Newton nekoliko puta pozivao na snimanje aktova i vraćao kući jer je za njegove pojmove imala premale grudi pa ju je na kraju ipak snimio 1985. kako rukom prekriva poprsje skupa s tadašnjim partnerom Dolphom Lundgrenom, Šveđaninom kojem je slavna pjevačica pomogla da nakon karijere tjelohranitelja dobije prve filmske uloge.
Legendarna urednica Voguea Anna Wintour ispričala je kako ju je Newton, dok je još radila u britanskom izdanju najpoznatijeg modnog časopisa na svijetu, trebao snimiti u Londonu, zbog čega se ona uspaničila te mu se dan uoči dogovorenog susreta ispričala bolešću, a jedan od njegovih omiljenih modela, britanska glumica Charlotte Rampling, posvjedočila je kako je nastao njezin akt na blagovaonskom stolu luksuznog hotela u francuskom Arlesu 1973.
Njemački supermodel Nadja Auermann ispričala je pak kako se ni pod koju cijenu nije željela do kraja skinuti pred Newtonovom kamerom, što je umjetnik shvatio kao - osobnu uvredu.
Tehnološki perfekcionist crno-bijele fotografije i buržoaski dekadent, podrijetlom njemački Židov koji je od nacističkog režima izbjegao u Australiju, status zvijezde stekao je u svojim kasnim tridesetima, kad je počeo snimati editorijale za najveće modne magazine.
"U Pariz smo stigli vođeni instinktom, u to smo vrijeme preživljavali s vrlo malo novca. Stanovali smo u najgorim rupama, pušili kao Turci, pili najjeftinije stolno vino koje se prodavalo za franak po boci te cijele noći provodili u barovima. Nikad se nismo bolje zabavljali", ispričala je June Newton.
U gradu svjetlosti Newton je shvatio da seks može prodavati modu i ta je spoznaja označila prekretnicu u njegovoj karijeri.
Modele više nije snimao u studijskim uvjetima, nego u stiliziranim svakodnevnim situacijama na gradskim ulicama i trgovima. Jednu od najprovokativnijih tema snimio je 1963. fotografirajući djevojke u donjem rublju ispred Berlinskog zida i bodljikave žice koja je podijelila njemačku metropolu.
Kasnije je javnost je skandalizirao kampanjom za proizvođače krzna "Radije gole nego u umjetnom krznu", a sedamdesetih godina uvodi teme poput voajerizma i fetiša te na snimanjima upotrebljava dotad neviđene rekvizite poput ortopedskih pomagala, noževa i prepariranih divljih životinja.
A mašte i nadahnuća mu nije nedostajalo: reklamnu kampanju za draguljarske kuće Van Cleef i Arpels 1980., primjerice, snimio je u radiološkom laboratoriju, jer ga je zanimalo kako dijamanti vrijedni milijuna dolara izgledaju pod rendgenom.
Na snimkama je kamenje, dakako, potpuno nestalo, baš kao i mišići modela, a vidjeli su se samo metalni okviri koji su bili pričvršćeni i kosti ruke. A Bulgarijevu kolekciju dijamanata predstavio je predivnim ženskim rukama s prstenjem i narukvicom koje na drvenoj dasci za rezanje komadaju pečenog pilića.
"Obožavam modnu fotografiju jer svaki prizor mogu detaljno razraditi, pa izgleda poput zaustavljenog filmskog kadra", izjavio je fotograf, koji je svojim revolucionarnim i provokativnim shvaćanjem zauvijek promijenio svijet mode.
Striktno se pridržavao samo jednog pravila, da lokacija za snimanje ne smije biti udaljena više od tri kilometra od hotela u kojem je odsjeo. Uveo ga je nakon srčanog udara 1973. zbog čega je prestao pušiti, a otada je izbjegavao i sve partyje na kojima se nužno nije morao pojaviti.
"Moje žene su pobjednice, prikazujem ih moćnijima nego što su u stvarnosti. Seks za mene predstavlja moć i to je jedan od načina na koji žene mogu manipulirati i pokoriti muškarce. Uostalom, moj rad se ne mora svima svidjeti: ne treba me cijeli svijet voljeti da budem sretan", odgovorio je na tvrdnje feministica da je mizogin, te Alice Schwarzer, urednici feminističke biblije Emma, isporučio račun na 38 tisuća njemačkih maraka zbog neovlaštene objave njegovih fotografija.
Uoči umjetnikove retrospektivne izložbe u Berlinu 2000. njemački nakladnik Taschen objavio je Newtonovu najopsežniju monografiju pod nazivom Sumo. U formatu 50x70 centimetara, s 480 stranica, težila je 30 kilograma, a rasprodana je u numeriranoj i potpisanoj nakladi od 10 tisuća primjeraka po cijeni od pet tisuća njemačkih maraka. Da bi se mogla listati, Philippe Starck, francuski velikan svjetskog dizajna, oblikovao je specijalno postolje, a nakon što je rasprodana, knjiga je s potpisima umjetnika i svih živućih modela na aukcijama postizala astronomsku cijenu od četiristo tisuća dolara.
Helmut Newton poginuo je u Los Angelesu 2004. za volanom svoga terenca, zabivši se u zid nakon pretrpljenog srčanog udara.