Zagrebačka glumica Jelena Otašević Babić (40) i njezin suprug, crnogorski glumac Momčilo Otašević (31), svoj život u posljednje tri godine opisuju “poput amplitude koja se kretala od najvećih zadovoljstava do silnih strahova”. Nakon čarobnog vjenčanja u Crnoj Gori rodila im se kći Maša, potom su se uselili u novi dom, pa su im snove i planove lani poljuljali korona i potres, da bi prije četiri mjeseca ponovno doživjeli neopisivu sreću zbog rođenja sinčića Jakše.
No, ubrzo nakon toga su se razdvojili, jer je Momo prihvaćao poslove gdje god bi ga angažirali, a Jelena je ostala u Zagrebu s djecom. S tim da je posljednjih mjesec dana proveo s kćerkicom Mašom na Cetinju kod svojih roditelja, a kad su se uoči Uskrsa vratili kući, Jeleni je zatitralo srce jer joj je dvoipolgodišnja kći rekla: “Vratila se Maša mami svojoj!”
Čitajte i: Ponosni Momčilo otkrio ime sina: Sad ima još jedan razlog za život, baš kako je i poželio
- Za tako dugu odvojenost odlučili smo se lani dok sam bila trudna s Jakšom - govori Jelena.
- Momo je 1. lipnja otišao u Beograd snimati seriju i vratio se tek krajem listopada, tako da se nismo vidjeli punih pet mjeseci. Ja sam za to vrijeme ostala kod njegovih na Cetinju. Uoči početka školske godine vratila sam se sa starijom kćeri Lotom u Zagreb, a Maša je još ostala s bakom i djedom na Cetinju i dva mjeseca je nisam vidjela. Momini imaju krasnu kućicu podno Lovćena, baš su baka i djed kao iz bajke, pa je Maši bilo prelijepo. Znala sam da će tamo biti više na zraku nego sa mnom u stanu u Zagrebu, da će joj baka i djed posvećivati punu pažnju i da će juriti po dvorištu i igrati se s njima. Zimu smo proveli svi zajedno i dočekali Jakšino rođenje, a u ožujku je Momo opet morao ići u Crnu Goru zbog snimanja filma pa je poveo Mašu, što je ona jedva dočekala jer obožava biti kod djeda i bake.
- Kad Maša dođe u Cetinje, kao da je grad njezin - dodaje Momčilo Otašević. - Dok hoda po ulici, ljudi joj mašu, čak i neki koje ja ne poznajem dovikuju joj: “Zdravo, Mašo!” Mali je to grad, svi se znamo pa slobodno može uzeti nečiju loptu ili bicikl, voziti se po korzu, glavnom trgu… Maša nas sve voli, ali djed je nešto posebno, njena najveća ljubav. Nadam se da će ovo ljeto situacija s koronom biti bolja pa da će i Jakša moći na Cetinje, a i sestra treba roditi djevojčicu u svibnju pa će dvorište biti puno djece.
Sreća u nesreći
Jelena i Momo uselili su se u prvi zajednički stan u studenom 2019. Tri mjeseca su uživali u svom domu iz snova, a onda je njihovu idilu prekinuo zagrebački potres u ožujku 2020. Momo je baš završavao snimanje sapunice “Drugo ime ljubavi”, a kako je tada bio vrhunac prvog vala pandemije, on se iz straha da obitelji slučajno ne donese koronavirus smjestio kod prijatelja Marka Todorovića.
Čitajte i: Jelena Perčin i Momčilo Otašević drugi put postali roditelji - u obitelj stigao sinčić!
No, odmah nakon udara sjeo je u auto i otišao po Jelenu, Mašu i Lotu da ih smjesti na sigurno. U to nesretno vrijeme ipak su doživjeli i neopisivu sreću kad su saznali da će ponovno postati roditelji.
- Jakša je dijete iz doba korone - kaže Jelena Otašević Babić.
- I inače, a posebno u trudnoći, jako sam pazila na sve epidemiološke mjere. Toliko sam bila oprezna da se lani nisam ni okupala u moru u strahu od prehlade, zbog čega bih eventualno morala liječniku ili u bolnicu na dodatne pretrage. Cijelo sam ljeto prosjedila na terasi Mominih roditelja. Trudnoća je dobro prošla, kao i porođaj, a i dalje se nastojimo paziti koliko je moguće. U šetnji s Jakšom prati me prijateljica Matea, koju doživljavam kao sestru jer me je njezina obitelj udomila kao izbjeglicu za vrijeme Domovinskog rata, a znam da je jednako oprezna kao ja. Kad idem na tržnicu, obavezno stavim masku, rukavice i držim razmak, a u trgovinu ne ulazim ako ima ljudi.
Iz istih razloga Jelenini roditelji još nisu uživo vidjeli Jakšu, a to će biti moguće tek kad dobiju drugu dozu cjepiva. I brata je počela viđati tek nakon što se drugi put cijepio. Momini su preboljeli lakši oblik korone pa su došli vidjeti unuka čim se rodio.
- Ne znam tko bi ih u tome zaustavio. Kako bi đed izdržao da ne dođe po svog unuka u bolnicu - dodaje u šali Momčilo Otašević, koji je u Crnoj Gori primio prvu dozu AstraZenece, jer je zbog alergija u rizičnoj skupini.
- Kad je Jelena bila trudna, liječnica je pitala žele li znati spol djeteta, na što joj je Momo odgovorio protupitanjem: “Je li još jedna djevojčica?” - Toliko sam bio zaljubljen u Mašu i Lotu da sam očekivao kako ćemo dobiti još jednu curicu. No, kad sam saznao da stiže sin, bio sam presretan - zbog nastavka loze Otašević, povijesti, tradicije i drugih vrijednosti s kojima sam odgojen. Kad se Jakša rodio, preplavili su me jednako snažni osjećaji kao kad se rodila Maša. Jedino što sam nju vidio nekoliko minuta nakon porođaja, a Jakšu sam morao čekati tri dana. Dotad sam ga vidio samo na zaslonu mobitela - priča ponosni otac, dodajući kako su za sina planirali ime Nikola, jer se trebao roditi oko Sv. Nikole, no maleni se požurio doći na svijet pa su promijenili ime u Jakša. Pokazalo se da su dobro odabrali, jer Jakša dobro napreduje i već je jak dečkić.
- Moj dan je akcija od jutra do mraka - otkriva Jelena. - Svatko od njih ima svoje potrebe, svoje vrijeme za obroke, spavanje, igru, učenje, a ja žongliram kako bih uskladila sve te njihove ritmove. Moram priznati da mi je puno lakše kad je Momo u Zagrebu, jer je vrlo posvećen tata, pa mu mogu potpuno prepustiti brigu, pogotovo o Maši.
Čitajte i: EKSKLUZIVNO: Jelena i Momčilo Otašević očekuju sina: 'Slađe iznenađenje nismo mogli zamisliti'
Balansiranje između roditeljstva i problema na poslu
Jelena je zadnji put bila na pozornici između dvije trudnoće, u predstavi “Idiot” u prosincu 2018. i doista ne zna kad će se vratiti, jer u pandemiji se ništa ne može planirati. S druge strane, s tugom prati događanja u svojoj matičnoj kući, zagrebačkom HNK, gdje je i članica Radničkog vijeća Drame. Pobuna protiv ravnateljice Dubravke Vrgoč je, kaže, posljedica dugogodišnjeg nezadovoljstva.
- U trenutku kad prolazimo kroz jednu od najvećih kriza poslije Drugog svjetskog rata, blasfemično je proizvoditi dodatnu krizu. Problemi u HNK traju desetljećima: imamo jednu scenu, jednu pokusnu dvoranu, niže koeficijente u odnosu na druga gradska kazališta, nedostaje nam tehničara jer odlaze na bolje plaćena radna mjesta, treba riješiti i problem radnog staža baletana… Svi ti problemi mogu se rješavati različitom dinamikom u suradnji s Ministarstvom i Gradom, s kojima smo imali konstruktivne razgovore, ali ih je prekinula korona.
Sve ostalo je inscenirano s namjerom da se sruši sadašnja uprava. No, treba imati na umu da mi ipak imamo radna mjesta, dobivamo plaću, program je prilagođen uvjetima i većina umjetnika doista daje sve od sebe da se program realizira. Od početka pandemije imamo propisana pravila ponašanja i strogo se sankcionira svatko koga uhvate da ih se ne pridržava. Od prosinca se o trošku kazališta testiraju svi koji sudjeluju u određenom projektu. Stoga mi se čini da su razlozi s kojima neki sada izlaze u javnost jako upitni i u profesionalnom i u moralnom smislu - govori Jelena.
Sve za obitelj
Nikad nije bilo manje mogućnosti za posao, a nikad veća potreba za novcem, no Momčilo Otašević nekako se snalazi. Ne bira uloge, već prihvaća sve što mu se ponudi, i to u cijeloj regiji. Ali razdvojenost je cijena koju mora platiti u ovom trenutku da bi njegova obitelj imala sve što joj je potrebno, a to mu je najvažnije.
- Trebao sam u Crnog Gori raditi jednu predstavu, ali zbog financijske i političke situacije budžeti nisu usvojeni pa je odgođena, a možda je i zauvijek pala u vodu - kaže glumac kojeg gledamo u TV seriji “Kud puklo da puklo”.
- Ljetos sam u Tivtu odigrao tri predstave. U međuvremenu sam snimio jedan kratki film te u Beogradu završio snimanje 12 epizoda TV serijala “Beležnica” redatelja Miroslava Lekića, koji je kombinacija trilera i znanstvene fantastike. Sada s kolegom Vladimirom Tušekom Posavcem pripremam vrlo intimnu predstavu o posljednjem satu života Nikole Tesle. Vladimir je Tesla, a ja John Smith. Vježbamo u KIC-u, a premijera bi trebala biti krajem svibnja.
Korona je i njega pratila cijelo vrijeme, ali ju je ipak uspio izbjeći. U nekim projektima surađivao je s kolegama koji su je već preboljeli, prolazio je testiranja i samoizolacije, a za posljednjeg boravka u Cetinju iskusio je policijski sat između devet navečer i pet ujutro. Kako se bez posebnih dozvola nije moglo izaći iz grada, on i Maša nisu ni vidjeli mora.
- Od listopada kreću niskobudžetni direktni letovi iz Zagreba za Podgoricu - kaže - što će riješiti četvrtinu mojih problema u životu. Nadam se da će pandemija dotad popustiti pa ćemo lakše moći do mojih, kao i oni do nas. A dotad ću se snalaziti kao i dosad. Putovati, prihvaćati uloge, sam smišljati projekte, jer raditi se mora. Posebno kad za to imam četiri dobra razloga svaki dan.