Intervju

Nina Badrić o ljubavi, zlobnim komentarima i praćenju: ‘Na pamet mi nije palo da se to meni može dogoditi‘

Zagrebačka pjevačica kojoj je kraj godine donio mnogo profesionalnih uzbuđenja otkriva zašto se odrekla mesa te zbog kojih odluka neće nikada požaliti.

Protekla godina nije donijela željeni povratak u život kakav je bio prije pandemije, no zagrebačka glazbenica Nina Badrić (49) ipak će je pamtiti po mnogim lijepim trenucima.

Potkraj 2021. pjevala je diljem regije - u Beogradu (s Vladom Georgijevim), Čepinu, Brčkom, gdje je bila na Silvestrovo... Ove godine posebno se veseli koncertu u Lisinskom na Valentinovo, a desetak dana prije toga znat će je li osvojila Zlatni Studio, nagradu Jutarnjeg lista za koju ima čak dvije nominacije: za pjevačicu godine i najbolju pjesmu (“Ja još uvijek imam istu želju”).

Sad je aktualna njezina emotivna balada “Pamtim”, za koju je sama napisala stihove, a glazbu s dugogodišnjim suradnikom Predragom Martinjakom. Singl, za koji je snimljen i videospot u režiji Darija Radusina, nalazi se na njezinu novom albumu “Dani i godine”, koji obuhvaća najveće Ninine hitove od 2014. do danas.

Kako ste došli na ideju da snimite album “Dani i godine”?

- Bilo bi mi žao da pjesme koje ljudi toliko vole ostanu na svim drugim platformama, a ne na dobrom starom nosaču zvuka. Rijetko tko danas kupuje CD-ove, ali svejedno sam zahvalna Aquarius Recordsu koji je ispunio moju želju i skupio sve pjesme od 2014., zaključno s novom “Pamtim”. Bez obzira na to što tu nema nikakve financijske ili bilo koje druge koristi, meni je to važno. To je dar svim ljudima, mojoj publici koja me prati i voli sve ove godine.

Postoji li neka pjesma na albumu koja vam je posebno draga?

- “Pamtim”. Trebat će joj malo vremena da se zalaufa, ali nosi jednu emociju koja je neobranjiva. Svidio mi se komentar jedne djevojke: “Pjesma ‘Pamtim’ gađa tamo gdje misliš da je odavno armirani beton”. Tako je nekako i ja doživljavam. Predrag Martinjak i ja smo u studiju radili sasvim drugu pjesmu kad nas je okrznula inspiracija za “Pamtim”. Na papir je kliznula u sekundi.

image
MARKO GRUBISIC

Koliko često pišete?

- Od pjesme “Ja za ljubav neću moliti” iz 1997. pa do danas autorica sam ili koautorica velike većine svojih pjesama. Što glazbe, što stihova, a uvijek sudjelujem i u produkciji. Najviše me veseli rad u studiju, dok se odvija proces u kojem naše emocije, misli i stanja materijaliziramo u pjesmi koja kasnije postaje ljudima bitna. To je prekrasan osjećaj.

U kojim situacijama pišete, što vas nadahnjuje?

- Jedino što znam je odakle inspiracija dolazi. Glazba je Božja nota. To je način na koji nam Bog oplemeni živote.

Koliko vas je cijela ova situacija s koronom pogodila, a i zlobni komentari da umjesto da pjevate krenete kopati krumpire?

- Iskreno? Meni ovaj prisilni odmor itekako paše. Mir, tišina i život bez stresa, koji moj posao svakodnevno nosi, savršeno mi odgovaraju. Nimalo me nisu pogodili komentari pojedinaca da idem kopati krumpire. Mediji su od tog komentara napravili vijest. Baviti se glazbom na način na koji se ja bavim jednako je krampanju. Nisu otkrili ništa novo. No, pomalo me iznenadilo to što su mnogi iskoristili ovo nesretno vrijeme za iživljavanje nad nama glazbenicima. A upravo mi dižemo ljude kad je najteže. Sve humanitarne akcije su kretale i kreću od nas. Gotovo sve velike i značajne akcije krenule su na našu inicijativu. Uvijek smo u prvim redovima kada bilo kome treba pomoći ili učiniti dobro.

Mislite li da su epidemiološka pravila za nastupe glazbenika prestroga, da ima diskriminacije u odnosu na neke druge profesije?

- Na stadion dođe 30 tisuća ljudi, kafići i klubovi su puni, a mi ne smijemo raditi svoj posao. Logično, zar ne?

Jeste li imali iskustva s koronavirusom?

- Koronu sam imala i, Bogu hvala, prošla s najlakšim simptomima

image
MARKO GRUBISIC

Čitajte i: Sve one pjesme koje volite sve ove godine: Nina Badrić oduševila pratitelje: 'Napokon'

Nedavno je bila godišnjica razornog potresa na Baniji, gdje su vaši korijeni: po čemu pamtite taj kraj?

- Banija je rodni kraj mojih roditelja. Tamo sam provodila djetinjstvo, zimske i ljetne praznike, i najljepše uspomene su mi ti osjećaji slobode kad sam bila dijete. Po čitave dane trčala bih poljima, livadama i šumama i igrala se sa životinjama kojih je tada bilo puno. I kopala sam krumpire, čuvala krave, skupljala napuštene pse i imala zeca Snoopyja za kućnog ljubimca. Dok je moj otac bio živ, nikada nisam kupila voće i povrće na tržnici. Tata bi donio sve iz svog vrta. Cijela kuća bi mirisala na domaće jabuke. Banijci su pošteni i vrijedni ljudi i znam koliko su propatili. Ne samo sada u potresu, koji ih je dotukao, nego sve ove godine. Tamo u većini sela nema ni javne rasvjete, što je bilo romantično kad sam bila mala, no u današnje vrijeme tužno je da je jedan prekrasan kraj u Hrvatskoj odavno zaboravljen. A nadomak Zagreba je. Kapa dolje gospođi Branki Bakšić Mitić, dogradonačelnici Gline, koja čuda radi za te ljude i taj kraj.

Imate dva doma - na Hvaru i u Zagrebu - gdje se bolje osjećate?

- Zagreb je moj grad. Tu sam doma. A Hvar mi je bijeg iz grada. Otok je mir. Sasvim je drugačija dimenzija života na otoku. Sve je polako, nema žurbe, a meni to savršeno odgovara.

Kako provodite slobodno vrijeme, imate li neki hobi i strast mimo glazbe?

- Volim kuhati, to me opušta. Dok kuham, ne mislim ni na što već samo na to kako će mi jelo ispasti. Posljednjih nekoliko godina ne mogu bez šume. Svaki slobodan trenutak iskoristim da odem ili u Maksimir ili na Sljeme i uživam u ljepoti prirode.

image
MARKO GRUBISIC

Kako izgleda vaša prehrana?

- Sigurna sam da je gotovo svakog čovjeka ovo vrijeme natjeralo na drastične promjene. Izbacila sam gotovo sve što je životinjskog porijekla, osim malo ribe. Prvo je počelo kao eksperiment, a onda sam se navukla na osjećaj lakoće, sabranosti, budnosti i snage koju mi je takva prehrana dala. Vjerujte mi da uživam u svakom zalogaju. Hranu pripremim dan ranije, a sve namirnice naručim iz trgovine Garden. Najvažnije mi je da su organske i iz provjerenih OPG-ova. Hranim se zaista raznovrsno, a svaki obrok je prepun povrća, voća ili žitarica. Ručak skuham ujutro i ako idem na put, pripremljenu hranu nosim sa sobom.

U kakvoj se odjeći najbolje osjećate?

- Veliki sam esteta i volim sve što je lijepo. Od ljudi i namještaja do odjeće. Volim komade koji su vječni, ali svejedno mi je ormar krcat nepotrebnim stvarima koje sam valjda jednom odjenula.

Kako se njegujete?

- Ovisna sam o kremama i serumima za lice Biologique Recherche. U kombinaciji sa zdravom prehranom, koža je zaista zablistala. Već godinama ne koristim dezodoranse i šampone koji su puni kemije. Umjesto dezodoransa stavim sodu bikarbonu pomiješanu s limunom, a u Body Shopu nabavljam šampone bez kemikalija.

U srpnju ćete proslaviti 50. rođendan: razmišljate li o godinama, jeste li njima opterećeni?

- Bit će to tulum za pamćenje, itekako je vrijedno velikog slavlja. I zahvalna sam Bogu što sam doživjela te godine. Osjećam se mlado, vedro i puna sam snage. To su najljepše godine jer je čovjek dovoljno zreo da zna što više ne želi, a dovoljno mlad da još okrene đir oko svijeta.

image
MARKO GRUBISIC

Čitajte i: Nina Badrić iskreno progovorila o bivšim ljubavima: 'Ni sama ne mogu objasniti neke svoje odabire'

Jeste li zadovoljni ostvarenim?

- Ponosna sam na sebe i na način na koji sam sve ostvarila. Naravno da postoje stvari koje bih promijenila da mogu i napravila drugačije, a tiču se pogrešnih privatnih odabira.

Kakav je osjećaj kad se nađete na meti opsesivnih obožavatelja, među kojima je jedan nedavno i nepravomoćno osuđen?

- To, nažalost, nije bilo prvi put da se susrećem s takvom vrstom proganjanja, praćenja i zlostavljanja. Ali sigurna sam da je zadnji. Ono što sam naučila iz svega jest da odmah treba kontaktirati policiju i prijaviti takve osobe. Vjerujte da mi nije palo na pamet da se to meni može dogoditi, no, nažalost, nezaštićena žena uvijek je savršena meta za takve. Od višestrukih pokušaja i mirnih zamolbi da me se ostavi na miru te razgovora da ne želim imati nikakve veze s dotičnim osobama nije bilo vajde. Sve dok se nisu uključili policija i sud.

U čemu je tajna vašeg dugogodišnjeg trajanja na glazbenoj sceni?

- Dosljednost. I veliki rad.

Mislite li da bi vaša karijera išla drukčijim smjerom da vas Dino Dvornik nije čuo kako pjevate u butiku i povezao s diskografima?

- Sve me vodilo prema glazbi. Još od prvih koraka. Život je samo složio ljude i situacije na mome putu da dođem na neko svoje mjesto. I da sam pokušala, ne bih mogla izbjeći svoju sudbinu u glazbi. Rođena sam za ovo što radim i ovo je moj put.

image
MARKO GRUBISIC

Nedavno ste se objavom zajedničke fotografije na Instagramu prisjetili rođendana Olivera Dragojevića: po čemu ćete ga najviše pamtiti?

- Olivera sam upoznala kad sam bila desetogodišnja djevojčica. Sa zborom čija sam tada bila članica snimio je album “Oliver i Zvjezdice” i otad sam bila njegov fan. Nikad se nisam mogla osloboditi osjećaja velikog poštovanja prema njemu. Bez obzira na to što je on bio neobično jednostavan čovjek, uvijek sam ga gledala očima punim divljenja. Njemu je to, naravno, išlo na živce jer je sve u njemu i oko njega bilo jednostavno, ali ja sam se jedva natjerala da mu se obraćam s “ti”. Ta njegova lakoća postojanja i muziciranja bila je jednostavno fascinantna. Olivera sam uvijek doživljavala kao da je dio moje obitelji. Netko moj.

Mislite li da je muškarcima teško biti u vezi s poznatom osobom i prihvatiti specifičnost vašeg posla?

- Ne znam odgovoriti na ovo pitanje jer sebe smatram jednostavnom, svakodnevnom ženom koja samo radi u javnosti prepoznat posao. No, definitivno većinu muškaraca takav status plaši. Onaj tko je iskompleksiran uvijek će se osjećati ugroženo pokraj uspješne žene - bila ona umjetnica ili predsjednica uprave. Isto je. Kad joj nemaju što zamjeriti, uvijek će takvu ženu okarakterizirati kao “ambicioznu k...u”, dok će isti takav muškarac biti tretiran kao megauspješan frajer.

Boje li vam se frajeri prići ili to čine bez problema?

- Predrasude su prepreka mnogima. Kad me upoznaju, uvijek me dočeka ista rečenica: “Pa ti si normalna”, što god to značilo. Ljudi valjda misle da živiš neki ekstra giga nenormalan život ako si u medijima. Ima i takvih žena, da se razumijemo, no ja nisam jedna od njih. Ne volim da se iza mene diže prašina. Meni je najveći kompliment kad mi netko kaže da sam jednostavna i normalna. Mislim da sam ostala čvrsto na zemlji sve ove godine i da me uspjeh nimalo nije promijenio.

Postoji li određeni tip muškarca koji vas privlači, koliko su vam se kriteriji s godinama mijenjali?

- Itekako su se promijenili. Kad pogledam iza sebe, puno puta se zapitam: “Što je meni bilo s glavom?” Ni sama ne mogu objasniti neke svoje odabire. No, budite sigurni da sam do sada srela pravu osobu, sigurno bih uz nju ostala. Što ste me ono pitali? Eh da... Volim duhovite muškarce.

Kakav vam je sada ljubavni status?

- Čekam da Keanu Reeves napokon shvati da smo srodne duše.

Nedavno ste otkrili da ste s 25 godina u Monte Carlu odbili poziv na večeru s holivudskim glumcem Kevinom Costnerom. Biste li ga sada prihvatili?

- Da prihvatila?! I platila bih je, a vjerojatno bih ga do kraja večere i zaprosila.

Kakvi su vam planovi, gdje se vidite u budućnosti?

- Nema velikih planova u ovim vremenima. Vidite i sami da se sve mijenja svaki dan. Tu sam gdje jesam i živim dan za danom. Spremna sam na sve, uvijek se nadam najboljem pa što god dobri Bog da.

Linker
23. srpanj 2022 18:51