U samom finišu priprema za najveći koncert u karijeri, onaj 26. listopada u Tvornici kulture u Zagrebu, Nika Turković (29) za nas je odvojila cijeli dan. Pjevačica koja je lani objavila svoj prvi album, a njezini hitovi "Mogu i sama" i "Tvoja" osvojili publiku, i nakon više od šest sati fotografiranja i stiliziranja na razgovor dolazi kao da je dan tek započeo, a na pitanje umaraju li je višesatna snimanja, spremno odgovara da se veseli svakom novom izazovu. Pred njom je sada pak izazov koji će zaokružiti prvi dio njezine glazbene karijere kojoj se vratila 2019., i to nakon 15 godina "pauze", s obzirom na to da je publiku osvojila sa samo osam godina nastupom na dječjoj Euroviziji. S njom smo razgovarali o prošlih pet godina na sceni, o samopouzdanju, ljubavi i radu na sebi, ali i planovima za iduću godinu.
Što očekujete od svog najvećeg koncerta i ima li treme pred koncert u Tvornici kulture?
- Često izgovaram rečenicu da nikada ništa ne očekujem, ali nadam se najboljem. Treme nema, ali ima nekih novih senzacija u tijelu i povremenih noćnih mora s nekim neobičnim scenarijima, što mi se nikada nije dogodilo. Jako sam uzbuđena zato što zaista radimo nešto drugačije, veće, jače i konkretnije. Imamo brojna iznenađenja koja će ostati tajna sve do koncerta, ali mogu reći da će prije mene nastupiti sjajna Tia čiji glazbeni izričaj i senzibilitet jako volim, a od gostiju dolaze sjajni Pocket Palma i Nela.
Tko će biti u prvom redu?
- To će sigurno biti sestra Kiara i njezine prijateljice, ali i moje četiri najbolje prijateljice od kojih dvije dolaze iz Berlina, a jedna iz Londona. Mislim da će mi, kad vidim ta četiri lica u prvom redu, život dobiti totalni smisao. Što se tiče roditelja, oni većinom pronađu neki kutak iz kojeg mogu u miru uživati.
Kakav će biti styling?
- Razmišljala sam o tome da ne bude ništa pretjerano kako ne bih bila dodatno opterećena time, da se mogu fokusirati na glazbu. Ali onda sam se sjetila rečenice koju mi je mama često govorila kad sam bila mala, prije klavirskog nastupa: ‘Nemoj se lijepo obući ako nisi navježbala‘. Ali sad sam ‘navježbala‘ i mislim da je vrijeme za ozbiljniji styling.
Koliko vam znači Tvornica?
- To je prostor u kojem sam gledala zapravo velik broj koncerata, mnoge svoje prijatelje i kolege glazbenike i uvijek mi se činio nekako nedostižan. Uvijek sam mislila da nikad ne bih mogla napuniti prostor u koji stane tisuću ljudi, tako da mi je Tvornica do sada bila neki "neopipljiv moment". Međutim, evo, događa se.
Kada ste shvatili da je glazba vaš poziv?
- Najprije sam se poželjela baviti glazbom kad sam bila jako mala. S osam godina sam nastupila na dječjoj Euroviziji i tada sam bila neopisivo samopouzdana i sigurna da ću jednog dana biti pjevačica. Ali onda je taj san s godinama pomalo jenjavao. Bila sam dijete, povremeno mi se sve činilo nekako nametnuto pa se dogodio trenutak u kojem sam zaključila kako ne želim biti pjevačica. A onda sam se vratila sa školovanja u Londonu i zaposlila u agenciji u trenutku u kojem su svi oko mene kretali u glazbene vode. Gledala sam te svoje kolege koji i danas rasturaju i bila ljubomorna jer su se oni usudili i to mi je bio pravi poticaj. Odlučila sam da moram barem probati pa ako ne upali, idem dalje.
Poželite li nekad što niste ostali u tom "sigurnijem" poslu, a da je glazba samo hobi?
- Ta sigurnost u agencijskom poslu bila mi je najljepša. Ova neizvjesnost ponekad me natjera da si počupam svu kosu s glave. Ali kad sam razmišljala o tome čime se želim profesionalno baviti, znala sam da - što god da jest - u to se želim u potpunosti dati. U donošenju odluke pomogla mi je i tadašnja šefica koja mi je dala svojevrsni ultimatum i rekla da moram izabrati jer ne mogu biti i ispred i iza medija. Promijenila sam tad i posao u kojem nisam morala surađivati s medijima, ali shvatila sam da se želim baviti jednom stvari i da želim da me se u tome shvaća ozbiljno.
Je li bilo trenutaka u kojima ste željeli odustati?
- Naravno, jako često, pa čak ih i sad ima. Ova godina mi je bila teška. Morala sam donijeti mnogo odluka kako bih si utabala pametniji put za dalje. I dalje se nadam da će se dugoročno isplatiti, ali da sam trenutačno najsretnija sa svime, nisam. Ali život nije savršen, a ova industrija i posao još manje pa nekako ne dopuštam sama sebi da tako razmišljam. Uvijek si zadam novi cilj za kojim idem pa se nadam da će se sve u jednom trenutku posložiti u tu cjelinu koju imam u glavi.
Kada ste shvatili da imate svoju publiku?
- Mislim da se taj trenutak najviše dogodio s pjesmom "Gledaj me". Bio je to naš treći singl i ta pjesma se baš "zavrtjela".
Pjesma "Mogu i sama", duet s Nelom, bila je hit ljeta. Sjećate li se trenutka u kojem ste pomislili - mogu i sama?
- Često to pomislim. To je rečenica koju smo si Nela i ja nekako u istom trenutku u životu rekle - bez riječi. To je bio trenutak u kojem smo prolazile životnu katarzu, prvenstveno u poslovnom smislu, i vjerovale da možemo sve uzeti u svoje ruke.
Vrlo rano ste se našli u glazbi, već s osam godina dogodio se nastup na dječjoj Euroviziji. Kako ste se nosili s očekivanjima, prvenstveno od obitelji?
- Nikada se nisam trudila ispuniti tuđa očekivanja. Nije da mi nije važno što moji roditelji misle i želim da su ponosni na mene, ali prvenstveno polazim od sebe. Ako sam nešto izabrala, onda najprije ja moram time biti zadovoljna. Naravno da nije uvijek bilo tako. U jednom trenutku sam odustala od glazbe jer ideje i planovi mojih roditelja nisu bili u skladu s mojima pa sam im rekla da samo želim ići u školu i to je to. Oni su poštovali moju želju, pustili su me da si sama utabam svoj put.
Školovanje vas je u jednom trenutku odvelo i u London gdje ste diplomirali na Institute for Contemporary Music Performance. Je li odluka o povratku u Zagreb bila jednostavna?
- Nije. Bilo me pomalo sram što se vraćam. Prilika za studiranje i takvu edukaciju ne pruži se svakome, ali odmah mi je bilo jasno da ganjanje karijere u Londonu nije za mene, vidjela sam koliko je to teško i nezahvalno. Na kraju krajeva, posao u agenciji dobila sam jer sam volontirala na festivalima i bila proaktivna, što mi se u jednom Londonu ne bi tako brzo dogodilo. I nikada nisam požalila što sam se vratila.
Vratimo se na obitelj - po čemu pamtite svoje djetinjstvo?
- Djetinjstvo je bilo idilično, puno sam pjevala i plesala. Sestra Kiara i ja mnogo smo vremena provodile kod bake Biserke jer smo išle u obližnju školu pa bismo svakog dana nakon nastave s njom kuhale ručak i pekle kolače. Iako više nije s nama, zapravo je jako zaslužna za to kakvi smo ljudi danas i nadam se da bi bila sretna s nama.
Koliko ste i danas povezani s roditeljima i sestrom?
- Iako smo se obje odselile iz roditeljskog doma, obavezno se, ako smo u Zagrebu, vidimo vikendom na ručku - to nam je tradicija, a i mama je uvela pravilo da se moramo barem jednom tjedno družiti. Osim toga, obavezni su i zajednički blagdani i svi bi se smrtno uvrijedili da je drugačije.
Koliko ste sestra i vi slične?
- Ona je mlađa četiri godine od mene i trenutačno je na specijalizaciji iz dječje psihijatrije. Karakterno smo različite, ali se jako dobro slažemo, iako nije oduvijek bilo tako. Kad smo bile male, stalno smo se tukle, a povezale smo se tek s mojim odlaskom u London. Razdvojenost nas je zapravo spojila i danas smo najbolje prijateljice.
Kako se nosite s hejterskim komentarima na društvenim mrežama?
- Na meti hejterskih komentara može se naći bilo tko tko padne pod ruku određenom profilu ljudi. Komentare više ne čitam. Nečije mišljenje nalazi se u njegovoj ili njezinoj glavi i nema što raditi u mojoj.
Kako se mijenjao vaš odnos prema samoj sebi?
- Mislim da odnos prema sebi ovisi o godinama i o zrelosti, ali i o ljudima koji te okružuju. Meni je puno pomogao ulazak u žiri showa "Superstar" jer je taj angažman bio jako izvan moje zone komfora. Unatoč školovanju, bojala sam se da nisam dovoljno kompetentna da tamo sjedim, da će ljudi biti nezadovoljni mojim odabirom. No, s vremenom sam se ohrabrila zahvaljujući kandidatima koji su mi dali pozitivan feedback, što mi je najvažnije jer sam tu zbog njih, onih koji pjevaju i koji su zaista neopisivo hrabri da dođu i nastupe na televiziji - ne samo pred žirijem nego i pred tim nemilosrdnim online "kritičarima". I dok sam se bojala kako će ljudi reagirati na moj angažman u showu, istovremeno sam dobila i najljepši val pozitivnih komentara. Zbog svega toga postala sam samopouzdanija. I dalje se borim s nesigurnostima, ali uspijevam nekako razumno razgovarati sa sobom.
Iduće godine proslavit ćete okrugli, 30. rođendan - postoje li kakvi strahovi, neke želje?
- Godina se ne bojim. U dvadesetima sam si dopustila da budem glupa i u tom periodu sam zapravo o sebi i najviše naučila. Posljednjih par godina mnogo mi je bolje od početka dvadesetih pa mi se čini kako idem u dobrom smjeru i jako se radujem tridesetima. Mislim da će to biti godine u kojima ću imati više povjerenja u sebe u svakom smislu.
Kojim ženama se posebno divite?
- Izdvojit ću Senidah koja me osvaja prirodnom karizmom, stavom, talentom i energijom. Uz nju moram izdvojiti i svoju mamu Gordanu, ona je uvijek bila i ostala žena zmaj, a tu je i Severina kojoj se divim u svakom smislu te riječi. Ona je jedna od rijetkih koja otvoreno progovara o bitnim stvarima, ona je žena ratnica.
Koliko vam je moda važna u izražavanju? Kako ste definirali svoj stil?
- Volim modu i tu nema mnogo filozofije - držim se onog što mi se sviđa. U zadnje vrijeme više eksperimentiram, ali to je vjerojatno zato što sada imam bolju viziju o sebi. Sviđa mi se i rad sa stilistima jer te oni vide drugim očima i često ponude nešto novo, ono što sama ne bih ni probala.
Je li se promijenio način na koji šopingirate?
- Da, zapravo mnogo manje kupujem. Prije sam uvijek imala komad za koji sam štedjela, ali sada se sve više okrenulo na posao pa o modi više ne razmišljam kao prije. Odnosno, sad nije što ću si kupiti, već što ćemo sašiti za koncert. A i unazad pet godina kupila sam dosta ključnih, kvalitetnih komada koje mogu nositi godinama pa eventualno kupujem ono čime ću nadograditi postojeće.
Što ste posljednje kupili?
- Iako mi nikad nije bio na radaru, osvojila me torba brenda Coach, model Brooklyn koji sam primijetila na modelu Belli Hadid. To je fantastična torba i vidim se s njom i za 30 godina, mislim da će biti jednako cool.
Koji su vaši najveći životni izazovi?
- Pretjerana samokritičnost. Jako sam stroga prema sebi i jako me lako poljuljati. Ponekad shvaćam da pretjerujem, ali znaju me obuzeti ti demoni kojih se teško riješiti. To je zapravo nešto što bih voljela promijeniti i na čemu radim.
Koliko vam je važna ljubav u životu?
- Bez ljubavi život nema naročito smisla i ovdje govorim prvenstveno o ljubavi prema sebi. Mislim da je to polazna točka za sve, a zatim je tu ljubav prema drugima i tu na prvo mjesto stavljam prijateljice. Kao što je Carrie Bradshow u "Seks i gradu" rekla - prijateljice su srodne duše, muškarci su tu za zabavu. I to je to - bez ljubavi nit‘ mi se naročito živi, nit‘ mi se naročito piše. Ljubavi mora biti.
Što vas je život do sada naučio o partnerskoj ljubavi?
- Sada jako dobro znam što više nikad ne želim prolaziti. I to je stvar odrastanja, a ja sam naučila samu sebe razumjeti, shvaćam svoje potrebe. Sada znam u koje se situacije više ne želim dovesti i znam kako se više ne želim osjećati. Mislim da sam u ljubavi najviše naučila i spremna sam učiti i dalje.
Lani ste rekli da vam je 2023. godina bila najbolja do sada, može li je 2024. nadmašiti?
- Ova godina mi je svakako bila teža. Jako sam se trudila, puno sam radila, ali kao da je 2024. bila svojevrsno prizemljenje jer je prošla bila najdivnija u svakom smislu. Sad čekam 2025., u kojoj se nadam da će se sav trud isplatiti. Iduće godine stiže i moj drugi album, kojem se posebno veselim jer sam ga osmislila kao zaokruženu priču koja kronološki prati moje emocije i daje svojevrstan uvid u dio mog privatnog života.
Kreativno vodstvo Romano Decker
Fotografije Irina & Matej Florschütz
Styling Laura Bošnjak
Make-up Sonja Pašalić
Kosa Dorotea Butigan @ Studio Te
Zahvaljujemo osoblju Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski na ustupljenom prostoru i pomoći pri snimanju editoriala
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....