Nevjerojatan uspjeh postigla je osječka tenisačica koju mnogi nazivaju "autsajdericom" jer je rijetko tko očekivao kako će se upravo ona boriti za zlatnu medalju na Olimpijskim igrama. Ipak, Donna je pokazala da je ovo njezino ljeto - kući se vraća sa srebrom.
Naša tenisačica upisala se u povijest već samim ulaskom u finale Olimpijskog teniskog turnira kada je postalo jasno da se iz Pariza kući vraća s medaljom, a pitanje je bilo samo hoće li ona biti zlatnog ili srebrnog sjaja. Donna Vekić ipak nije uspjela u okršaju s Kineskinjom Qinwen Zheng koja se kući vraća sa zlatom, dok je Osječanki pripalo srebro. Iako smo se svi nadali kako će se i u ovom meču pokazati kao pobjednica, srebro je itekako veliki uspjeh za Donnu, ali i hrvatski tenis. Naime, ovo je prvo srebro u ženskom tenisu za Hrvatsku na Olimpijskim igrama, a ovaj uspjeh u Francuskoj stiže i nakon odlične igre koju je pokazala na Wimbledonu kada je stigla do polufinala ali ju je zaustavila Jasmine Paolini. Uručivanje medalje bilo je posebno emotivno za sve prisutne, a njezin otac Igor nije mogao suspregnuti suze.
Na kraju tog meča s Wimbledona su poručili Donni da je pravi primjer nesalomljive volje, što je ovim svojim pothvatima i pokazala. Iako je prije mjesec i pol poželjela odustati, nakon što nije ostvarila rezultate kakve je očekivala na Roland Garrosu, smogla je snage i nastavila igrati - i doigrala do ljeta iz snova odličnim uspjesima na Wimbledonu i na Olimpijskim igrama.
Donna je svojom upornošću zaista oduševila svijet, osobito u Parizu jer se zapravo neočekivano probila do finala te je tek treća tenisačica kojoj je pošlo za rukom da igra u finalu Olimpijskog teniskog turnira, a da prije toga nije igrala finale Grand Slama ili WTA 1000 turnira. Prije nje, to je uspjelo samo Eleni Dementievi (2000.) i Monici Puig (2016.).
"Toliko sam sretna, toliko olakšanje nakon meča da nemam riječi. To je jedan od ciljeva od početka moje karijere, a ove sezone to mi je bio najveći cilj. Ne znam što bih rekla. Igram na podlozi koja mi najmanje odgovara. Da mi je netko rekao da ću biti u finalu, ne bih mu vjerovala. Ali svaki meč sam ostavljala sve na terenu i isplatilo se", izjavila je Donna Vekić nakon što je otkriveno da će igrati u finalu. Donna je u dosadašnjoj karijeri stigla do dvanaest finala WTA turnira i osvojila četiri titule.
Donna, koja je 28. lipnja proslavila 28. rođendan, tenis je počela trenirati prije 22 godine, a državna juniorska prvakinja postala je 2011. Za hrvatsku je Fed Cup reprezentaciju debitirala u veljači 2012. godine, a svoju prvu WTA titulu osvojila je 2014. u Kuala Lumpuru pobijedivši u finalu tada desetu tenisačicu svijeta Dominiku Cibulkovu.
"Tenis sam počela igrati sa šest godina i tada mi je to bila isključivo zabava, nikako odricanje. Što sam bila starija i kako je tenis uzimao maha, počela sam shvaćati da ne mogu raditi sve što poželim jer to možda nije najbolje za moju karijeru. Odabrala sam taj put, imam postavljene ciljeve i, na kraju krajeva, to je moja velika ljubav, pa se u tom kontekstu ništa ne čini preteško", kazala je Donna 2020. godine u intervjuu za Gloriju Glam i dodala da za nju ne postoji ljepši osjećaj od dobivenog meča ili, još bolje, osvojenog turnira.
U tom trenutku vidim kako se sav uloženi trud i rad isplaćuje", kaže tenisačica koja je istaknula i da mnogi u tom poslu "vide samo putovanja, lijepe hotele i restorane, a to je tek mali dio popratnog sadržaja. Srž ovog posla su trud, rad, suze i znoj", zaključila je Donna.
Jedna od najuspješnijih i najljepših hrvatskih tenisačica često ističe kako je na svom putu imala veliku podršku članova svoje obitelji. Njezin otac Igor Vekić se bavio nogometom i bio je golman NK Osijeka, mama Brankica bila je atletičarka, a danas su joj roditelji najveća podrška i najbliži suradnici koji vode sportsku udrugu Donna Tennis Team. Sportom se bavila i Donnina baka Lidija, koja je bila profesorica tjelesnog odgoja, a važan član Donnine obitelji je i tri godine mlađi brat Bruno Vekić, komercijalni pilot koji kao prvi oficir leti za tvrtku Air Pannonia. Roditelji su, naravno, Donnine mečeve pratili s tribina, a upravo se njima okrenula kada je uspjela pobijediti u polufinalu i rekla im "Imamo medalju".
Iako je posljednji meč na Olimpijskom turniru izgubila, nema razloga za očajavanje i treba se držati izjave iz intervjua koji je dala za Gloriju Glam prije nekoliko godina.
"Poraze nekad podnosim lakše, nekad pak teže. Uglavnom mi taj dan bude teško, no već sljedeći okrećem novu stranicu i fokusiram se na ono što dolazi", izjavila je tada i dodala: "Bitno je vjerovati u sebe i ono što radiš, truditi se bez obzira na okolnosti, ostati pozitivan i vjerovati u dobro."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....