povratak korijenima

Najljepše je kod kuće: Domaći glumac najviše inspiracije dobiva u svom malom selu

Dok se priprema za kazališnu premijeru na Dubrovačkim ljetnim igrama, Nikša Butijer na obiteljskom imanju u Konavlima skuplja snagu za nastup u okršaju političara i umjetnika na revijalnoj utakmici vaterpolske Divlje lige.

Dobro je odabrao nagrađivani dokumentarist Arsen Oremović kad je glavne uloge u svom prvom igranom filmu "Glava velike ribe" povjerio dugogodišnjim prijateljima Lani Barić i Nikši Butijeru. Lana je za ulogu u tom filmu na ovogodišnjem Pulskom festivalu dobila Zlatnu arenu u kategoriji najboljih glumica, a Nikša Butijer (43) još jednom je potvrdio da njegovo ime na špici filmu jamči uspjeh i kod publike i kod kritike.

On se već prije okitio s dvije Zlatne arene - 2009. za ulogu u filmu "Crnci" i 2013. za ulogu u filmu "Svećenikova djeca" - te u 23 godine karijere nanizao još dosta drugih glumačkih nagrada i priznanja. Premda je češće dobivao doglavne nego glavne uloge, iz svake je znao iscijediti ono najbolje.

"Uvijek pokušavam nešto novo, nešto svježe, da nečim oplemenim svoje postojanje na sceni ili ispred kamere", veli Nikša, koji svoje veliko glumačko iskustvo rado ulaže i u debitantske projekte kao što je bila "Glava velike ribe".

Lani je, primjerice, glumio u filmu "Sedmo nebo", dugometražnom redateljskom prvijencu Jasne Nanut, koji je još u postprodukciji. Na lageru ima još tri glumačka uratka koja tek čekaju premijeru: "Smrt djevojčice sa žigicama" u režiji Gorana Kulenovića, novi film Lukasa Nole radnog naziva "Eskort" te koprodukcijski film "Sirin", koji je snimao u Crnoj Gori. U "Glavi velike ribe" Nikša Butijer tumači lik kakvih je puna Hrvatska.

image

U filmu ‘Glava velike ribe‘: Nikša Butijer,
Neven Aljinović-Tot i Lana Barić, koja je za tu ulogu osvojila Zlatnu arenu u Puli. Nikša glumi
vozača taksija

PROMO

"Taksist Andrija je čovjek kojeg bi većina ljudi smatrala gubitnikom, ali zapravo je potpuno normalan čovjek koji se ne snalazi u pokušaju da napravi nešto više od sebe. Mislim da će u njegovom neskladnom braku, odnosu s obitelji koji nije idealan i njegovim neodrživim ambicijama dosta ljudi prepoznati neku svoju realnost", kaže.

Kako još nije oženjen, Nikša Butijer nema osoban doživljaj neskladnog braka, no uvjerljivo je odglumio i tu sastavnicu Andrijinog lika. Premda se ozbiljno priprema za svaku glumačku zadaću, iskustvo mu govori da se uloga uvijek formira tek kad počne snimanje.

"Svi misle da je to neka strategija, ali ne; u trenutku kad se upali kamera, e tada se uloga zapravo sriče i potpuno je drukčije nego na probama", govori Nikša, koji je ovih vrućih ljetnih dana ponovno do grla u probama.

Priprema se, naime, predstava "Krvava svadba", koja će biti premijerno prikazana na Dubrovačkim ljetnim igrama, 18. kolovoza na otoku Lokrumu.

Start na Ljetnim igrama

Rođen u Dubrovniku, Nikša je djetinjstvo proveo u Cavtatu i na bakinom imanju u konavoskom selu Drveniku, završio je dubrovačku gimnaziju te prvu kazališnu ulogu odigrao upravo na Dubrovačkim ljetnim igrama. Bilo mu je nepunih 20 godina i još je studirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a otada redovito nastupa na Igrama u svom rodnom gradu. Tekst uloge u Lorcinoj "Krvavoj svadbi" uči u idili svoje kuće u Drveniku, koju smatra drugim domom pa tu nastoji što češće boraviti i ljeti i zimi.

image

U filmu ‘Glava velike ribe‘: Nikša Butijer,
Neven Aljinović-Tot i Lana Barić, koja je za tu ulogu osvojila Zlatnu arenu u Puli. Nikša glumi
vozača taksija

PROMO

"Ove zadnje dvije koronske godine puno bolje sam se osjećao u Drveniku nego u Zagrebu, ali mora se raditi, nema stajanja, a Zagreb je nama glumcima ipak najvažniji poligon. Ovdje sam zapravo u divljini, na osami, a sve mi je blizu. Ljeti su noći znatno hladnije i ugodnije nego u gradu. Malo radim u vrtu, nešto skuham kad mi dođu prijatelji, more je na dohvat ruke… Lijepo mi je biciklom se voziti po Konavoskom polju, ima put koji nije previše kontaminiran automobilima, a imam i jedan motorčić kojim idem do Dubrovnika", kaže.

Zarađuju li hrvatski glumci dovoljno da bi mogli popiti kavu na Stradunu?

"Da, ali jednu, ne više od toga. Da treba počastiti društvo, već bi bilo malo teže", napola u šali odgovara Nikša Butijer, koji nije samo glumac već i pedagog.

Od 2010. predaje glumu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti i na jesen ga čeka novi semestar. U međuvremenu će odraditi i jednu sportsku obvezu: sudjelovanje na revijalnoj vaterpolo utakmici dubrovačke Divlje lige. Dvije je godine to tradicionalno prvenstvo dubrovačkih kupališta bilo na čekanju zbog korone, a ovog ljeta vraća se u punom sjaju.

"Nekad davno trenirao sam vaterpolo i igrao za momčad Mrkan iz Cavtata, no ostarjeli smo svi iz te ekipe i kao isluženi vaterpolisti možemo samo gledati ove koji plivaju. Ipak su me nagovorili da ove godine sudjelujem u revijalnoj utakmici Divlje lige. Prije samog finala igraju umjetnici protiv političara, to je kao neka tradicija, i naravno - političari uvijek dobiju", zaključuje.

Linker
01. rujan 2022 18:40