Kako ste dobili ulogu?
S redateljicom Tamarom Damjanović sam na faksu radila studentsku predstavu po motivima Čehovljevog ‘Galeba‘. Tada smo se super skužile, a prije nekoliko godina mi je rekla da bi sa mnom željela raditi ‘Djevojčicu sa šibicama‘. Svašta se u međuvremenu izdogađalo, pa se sve skupa prolongiralo, a ove sezone je napokon uvrštena na repertoar pa me jako razveselilo kad me proljetos nazvala i pitala jesam li slobodna.
Je li vam to jedna od najljepših priča iz djetinjstva?
Da, mama mi je darovala slikovnicu s tom pričom Hansa Cristiana Anderesena, koju pamtim i vizualno: njome su dominirale plave i žute nijanse, baš kao i u našoj predstavi koja je s jedne strane tamna i hladna, a s druge strane puna topline. Čini mi se da mi je baš ta priča, koju sam non stop čitala, razvila empatiju za one koji nemaju i koji su sami. Nadam se da će se kod djece u publici dogoditi slično.
Čime vam se bavi majka?
Mama Tatjana Koprtla je kineziologinja koja radi kao menadžerica u kongresnoj i event industriji. Uz to je instrukorica skijanja, pa je mene i starijeg buraza naučila skijati kao dvogodišnjake.
Proskijali ste znači prije Ivice i Janice?
Ha, ha, ha, tako je. Skijanje je mamina velika strast.
Kako vam je odabrala ime?
Po Winnie Madikizela-Mandela, supruzi južnoafričkog nobelovca za mir.
Što vam radi brat?
Max je sportaš. Boksao je, a sad radi kao sezonac u turizmu.
Kojim sportovima ste se vi bavili?
Ritmičkom gimnastikom i sinkroniziranim plivanjem, a najduže sam plesala latinoameričke i standardne plesove. Bila sam reprezentativnka u paru s Lukom Kamenovom. U zadnje vrijeme se znam pridružiti njegovoj ekipi na pub kvizu, a možda se uskoro dogovorimo da nešto i otplešemo za gušt.
Koji su vam najdraži plesovi?
Rumba, slow fox i engleski valcer.
Zašto?
Rumbu volim zbog postizanja efekta gume između partnera, u tom plesu se nekako najjasnije osjeti njegova akcija u pokretu i njena reakcija na taj pokret. Slow fox i engleski valcer mi se sviđaju, jer su jako fluidni i klize kroz prostor.
Plešete li još uvijek?
Samo na sceni. Lani sam, recimo, u Divan teatru plesala tango s Vidom Ćosićem u predstavi ‘Otok. Otok je nešto drugo‘, čija sam i koreografkinja.
Kako ste se odlučili za glumu?
Mama me kao klinku upisala u Dramsko učilište ZeKaeMa, to mi je bila škola i poticaj da profesionalno nastavim.
Jeste li imali plan B?
Da. Da se osiguram upisala sam komparativnu književnost i fonetiku na Filozofskom, ali sam na glumi prošla iz prve.
Tko su vam glumački uzori?
Nicole Kidman i Kate Winslet su mi najdraže glumice, a od naših mi je zakon Dijana Vidušin.
Gdje živite?
Podstanarka sam u centru grada. Odrasla sam na Tuškancu, a osamostalila se nakon diplome. Usput sam uštedjela dovoljno da započnem svoj život.
I kako vam ide?
Sve cool, iako mi je korona kao i svim slobodnjacima pomrsila račune.
Jeste li ikad radili izvan struke?
Ne. Predstavama, filmovima i sinkronizacijama zaradim dovoljno za život.
Gdje se vidite za deset godina?
U lijepom braku s djecom, u dobrom kazališnom ansamblu i snimajući filmove.
Koga ćete sve pozvati na premijeru?
Mamu i njezinog muža, par prijatelja... Javlja se još ljudi jer su vidjeli plakate po gradu pa ću ih rasporediti po izvedbama. Cimerica i kolegica glumica Martina Mandek je bila na pretpremijeri i jako joj se svidjela predstava.
Kako je vidjeti svoje lice na plakatima u gradu?
Dobar. Jako sam zadovoljna plakatom, jer je filmski, ima dobru priču, Mare Milin je to odlično napravila.
Što su vam gušti?
Šetnje s mojom mješankom Jazz koju sam udomila prije dvije i pol godine, planinarenje i izrada unikatnih personaliziranih stvari, koje po mojim idejama izrađuju drugi. Zadnje sam si dala napraviti torbu i čizme.
Radnja Djevojčice sa šibicima odigrava se uoči novogodišnje noći. Kako se u vašoj obitelji slavi Božić?
Na Badnjak se obitelj okupi kod bake Ivančice, tatine mame, tamo jedemo šarana s krumpirima zapečenog u vrhnju. To je tradicija već godinama, a ostatak večeri brat i ja provedemo s mamom kod nje doma.
Što djeca i odrasli najvažnije mogu naučiti od djevojčice sa šibicama?
Kako zadržati vedar duh, dobrotu i zaigranost usprkos teškim okolnostima kakve nosi život na ulici. Njezin primjer možda najbolje pokazuje da možemo ostati svoji te sačuvati ljudsko dostojanstvo i kad se sve čini izgubljenim.