Spisateljica i novinarka Jutarnjeg lista, koja u svojoj trećoj knjizi ‘Rujanska kupačica’ analizira prijateljske, obiteljske i partnerske odnose, za Gloria magazin otkriva što je sve činila zbog ljubavi, koliko joj je kod muškarca važan seksepil te kako je sa 60 godina prestala biti rastrošna.
Koje su odlike dobrog pisca?
- Talent, načitanost, sposobnost da bude sam. Vlastita iskustva su nužna. Ne smije se smetnuti s uma da sve što je dobro dolazi u malim količinama. Ili obrnuto, no glavno je da je tekst na kraju dobar! Pitajte to one s 25 napisanih knjiga, ili one od 25 godina. Oni bolje znaju.
Koje knjige možete uvijek iznova čitati?
- Flaubertovu “Madame Bovary”, Mannova “Doktora Faustusa”, Krležine “Glembajeve” i “Povratak Filipa Latinovicza”, Amerikance, Prousta, Babeljevu “Crvenu konjicu”... Ne mogu odgovoriti na to pitanje.
Sudeći po vašim djelima - romanu “Nekoliko dana kolovoza” i zbirci priča “Rujanska kupačica” - znači li to da je ljeto vaše vrijeme?
- Da. Ali i zima je dobar trenutak da ljudi nanesu malo štete sebi i drugima.
Koliko ste puta plakali zbog ljubavi?
- Ne znam, ali plakala sam, bjesnila, bacala mobitele kroz prozor, vukla ga/ju za kosu, grebla ga/ju, stala mu/joj opako štiklom na prste. Nije mi žao. S ljudima koji nisu napravili nijednu grešku u životu ne znam o čemu bih pričala. Zamišljam te strašne, dosadne živote.
Koliko vam je kod muškarca važan seksepil?
- Seksepil vodi seksu. Seksepil će vas navesti da se pokupite s nekim iz društva i ne vratite se. Neke bi žene rekle da bez muškarčeve duhovitosti i inteligencije nema seksepila, a ja bih rekla da je izgled najvažniji, duhovite upadice smetaju, a moja inteligencija bit će dovoljna za oboje.
U kojim godinama je seks najbolji?
- Lošem ni mladost ne može pomoći.
Vode li vas kroz život više emocije ili razum?
- Razum. Ubuduće.
Iz koje struke su vam najbolji sugovornici u intervjuima?
- Nema to veze sa strukom. Bitno je da sugovornik nije banalan i da je malčice autoironičan. Ne treba me zasipati riječima. Ako nakon trećeg pitanja shvatim da nije tako, preznojim se i klonem - ali takvih nema puno.
Najvrednija stvar koju posjedujete?
- Bilo bi glupo reći da je to moj sin Vanja jer on nije stvar i ja ga ne posjedujem. Ako govorimo o materijalnim stvarima, onda je to moj mali zagrebački stan.
Što vas čini najsretnijom?
- Kad vidim da je moj sin dobro, veseo i da je pun energije.
Omiljeno modno razdoblje?
- Ej... sva! Voljela sam nositi lude minice, dobro mi pristaju, a sad volim duge suknje koje lepršaju oko gležnjeva.
Izađete li ikad iz kuće bez crvenog ruža?
- Da, do apoteke.
Što je žena bez štikli?
- To ću tek otkriti. Nosim ih cijeli život. Znam s finim štiklama, ali ne i s njihovim cijenama.
Koje ste osobine naslijedili od majke, a koje od oca?
- Oboje su temeljiti, marljivi, štedljivi, ja - sve obrnuto. Rastresena, rastrošna. Otkud to dolazi? Proljetos sam obećala sebi da je trošenje - prošlost. Radije bih kupila mišomor i pojela ga nego kupila nešto za obući. Korona, potres, kriza... Ili to ima veze s mojim godinama?
Ili s punim ormarom?
- Ljudi imaju razne kosture u ormarima, moji su suvišna odjeća.
Kad ste zadnji put bili u rodnoj Požegi?
- Prije dvije godine, čak tri dana, a prije toga nisam bila 39 godina. Odjednom sam osjetila da sam ipak Požežanka i poželjela vidjeti te ulice. Centar grada je obnovljen. Iz svakog kafića tutnje narodnjaci. Oni koji su u potrazi za drugom vrstom zabave stjerani su na rubove grada.
Tko ili što vas najviše može nasmijati?
- Ne smijem se često. Ne žalim se. U nedostatku smijeha ja sam svoja.
Po čemu želite da vas pamte?
- Voljela bih da moj sin zapamti dobre savjete koje sam mu dala. Dobrih primjera bilo je manje.
Imate li neostvarenih želja?
- Neke žive u meni kao prijateljska bića sretna što ih nikad neću poželjeti ostvariti.
Najdraže mjesto u Zagrebu?
- Volim periferiju, starinske, poluseoske, oronule dijelove grada, “proleterske”, koji nikad i nisu bili reprezentativni. Tamo žive ljudi koje nikad neću intervjuirati. Ali Zagreb je moj dom 41 godinu, pa volim ljude, i centar grada, volim otići u kafić Pif, u kazalište, na izložbu.
Kako komentirate zatvaranje kultnog zagrebačkog kluba Jabuka?
- Jabuka nije moje mjesto, ali bijesna sam jer me podsjeća na zatvaranje kina Europa. A izjava gradskih vlasti da će to i dalje ostati ‘prostor za mlade’ izraz je bahatog ismijavanja grada. Jabuka je prostor za već sredovječne ljude koji tamo izlaze desetljećima. Zato je redatelj i pisac Igor Mirković jednom u šali rekao da ga treba preimenovati u ‘dom za stare i nemoćne'.
Čitajte i:
Jelena Miholjević otvoreno o kolegi Draženu Čučeku, suprugu i ljubavi: ‘On me inspirira‘
Olivera Baljak otkrila neispunjenu životnu želju: ‘On bi riješio sve moje financijske probleme‘
Ante Tomić otkrio neobičnu tajnu svog uspješnog braka i zašto ne bi mogao živjeti van Splita
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....