Posljednjih mjeseci život nas nije mazio, ni globalno ni lokalno, a ta nesigurna situacija u prvi plan je gurnula nesebična djela brojnih ljudi - onih običnih, koji hodaju među nama. Onih s kojima sada ne možemo otići ni na kavu, jer je cijeli svijet stao. Ti superheroji koji su svuda oko nas upravo su oni koje želimo upoznati, jedna od njih je i Suzana (56) rođena Osječanka, koja radi u karlovačkoj bolnici.
Njoj to nije posao, već poziv
"Moja sestra je moj heroj u mnogočemu, ona radi kao medicinska sestra, ali njoj to nije samo posao, to je njen poziv", započela je priču o svojoj sestri Tanja (42) iz Osijeka, nominirajući je za za hvalevrijedan Barcaffè natječaj.
Njena sestra Suzana posljednjih 16 godina radi u Karlovačkoj bolnici, prije toga radila je u bolnicama u Splitu i rodnom Osijeku. Prema sestrinim riječima tijekom cijelog radnog vijeka se trudila dodatno educirati, često je radila s teškim pacijentima. Otkako je eskalirala situacija s koronavirusom Suzana svojim kolegama u karlovačkoj bolnici izrađuje vizire, a za prijatelje šije platnene maske.
"Kako je krenula pandemija, a i inače je spretna s rukama, našla je na internetu tutorial i počela sama izrađivati vizire. Izgledaju slično kao što su moji Osječani napravili s 3D printerom. Ona ih izrađuje sama i dostavlja kolegama na odjel, gdje se vrše testiranja i na kojem su liječeni pacijenti koji su pozitivni na Covid-19", prepričala je Tanja.
Ideju je Suzana vidjela na Facebooku, u videu kojeg je podijelio jedan liječnik iz Njemačke.
"U to vrijeme svima nam je toga nedostajalo. Svidjelo mi se to kako se jednostavno može napraviti vizir od folije koja se koristi za uvezivanje knjiga. Taj materijal je trebao biti savršeno proziran, kasnije su mi iz nabave u bolnici nabavljali iste u Narodnim novinama. Na foliju sam nalijepila i spužvu, tako da vizir bude odmaknut od glave, što je posebno bitno za one koji nose naočale", ispričala nam je Suzana.
Spužvu za prve vizire rezala je iz ukrasnih jastuka za stolice, a kad joj je toga usfalilo bacila se na nabavku, što nije bilo lako jer su dućani bili zatvoreni. "Trebale su mi veće količine pa sam molila tapetarske radnje da mi prodaju, ali kad su čuli o čemu se radi u dva su mi navrata poklonili spužvu. Ne znam koliko sam ih napravila, oko 400-500. Dijelila sam kome god je trebalo, htjela sam bar nekako pomoći kolegama koji su se borili na prvoj liniji”, kazala je ova medicinska sestra. Posebno joj je drago da su kolege rekli kako su njeni viziri lagani i ne smetaju im pri radu. Danas već vizira ima i u ljekarnama, ali tih prvih dana, bio je problem nabaviti i običnu gumu, svjedoči.
Osim vizira koje je dijelila kolegama, šivala je i šije platnene maske za prijatelje.
"Kad sam saznala da su naši Osječani svoje 3D modele podijelili po bolnicama u cijeloj Hrvatskoj, pitala sam Suzanu jesu li ih dobili i u Karlovcu, a ona mi je odgovorila da jesu, ali da 'njezini' više vole one koje je izradila ona, što mi je bilo jako simpatično", kazala je Tanja.
Skromno kaže da postoje zaslužniji od nje
Za sestru kaže da je vrijedna što kolege i prepoznaju, a bili su joj velika podrška kad je i sama oboljela. Liječila se u bolnici gdje i radi, kolege su joj bili velika podrška i u liječenju i ljudski. Nakon dugih godina rada na zahtjevnim mjestima po bolničkim odjelima, prebačena je na rad u poliklinici u neurološkoj ambulanti i baš zato je u razgovoru za Gloria.hr rekla da smatra kako postoje mnogo zaslužniji od nje.
"I ne samo na poslu, ona je i privatno ta osoba na koju se možeš osloniti, što god se događalo u obitelji, uvijek smo nju zvali, isto kao i mnogi prijatelji. Za vrijeme rata, dok je radila u splitskoj bolnici. bila je šest mjeseci pri sanitetu braniteljske jedinice. Moja sestra vam je heroj zbog mnogo stvari i ovom sam prilikom željela da se čuje za njezina dobra djela, jer ona sama nikad ne bi za sebe rekla da je posebna. Njoj je sve to što radi posve prirodno i dio života", rekla nam je Tanja.
Treća je ovo priča po izboru Barcaffèa i našeg portala koja je zaslužila da se o njoj više čuje u javnosti, jer promiče sve one vrijednosti za koje se zalažemo - humanost, empatiju, požrtvovnost, ljubav prema bližnjima i spremnost pomoći kad je najteže.
No, istaknimo kako ovo nisu i jedine priče koje smo dobili, a koje su nas duboko dirnule. Javili su nam se iz Crvenog križa Valpovo ističući svog kolegu Branka za njihovog heroja, jer nema osobe kojoj ne izmami osmijeh na lice, Melani iz Karlovca je nominirala svoju mamu koja radi u Crvenom križu i svakodnevno obilazi starije i nemoćne kako bi im nabavila sve potrebno, Predrag iz Zagreba nominirao je svoju susjedicu Taru, djevojčicu za koju kaže da je "pozitivan primjer kako dobar odgoj, veliko srce, ljubav i nesebičnost pobjeđuje sve nevolje". Pisala nam je i Kristina, koja je nominirala sve svoje kolege njegovatelje, te Ana koja heroja vidi u svom suprugu koji je u koronakrizi svakog dana radio na terenu. Javio nam se i Damir iz Varaždina za kojeg nema većeg heroja od njegove supruge Ivanke, koja ide na hemodijalizu već pune 22 godine i daje sve od sebe da ispuni ulogu supruge, majke i domaćice...
Doista, stiglo nam je puno dirljivih priča i na tome vam od srca - HVALA!
No, odabrali smo šest pobjednika (tri nominirana heroja i osobe koje su ih nominirale), a oni su: Dario i Daria Turek, Štefica i Tanja Lulić te Suzana i Tanja Kvorka.
Pročitajte pravila nagradnog natječaja.