Po čemu pamtite vođenje prvog Dnevnika?
- Po velikom opterećenju hoće li sve dobro proći i još većem olakšanju kad je sve završilo bez ijedne greške.
Koji trenutak u tih osamnaest godina najradije pamtite, što vam je bilo najemotivnije?
- Taj prvi dan uvijek će biti poseban. Izmijenila se cijela lepeza emocija - od straha do nevjerojatne sreće.
Jeste li ikad napravili neki gaf?
- Bilo ih je, naravno, puno je to godina... No, mnogi gledatelji znaju mi reći kako se i dandanas sjećaju nekoliko minuta nezaustavljivog smijeha u Dnevniku. A prošlo je od toga već puno godina. Saša Kopljar i ja jednostavno se nismo mogli prestati smijati. Srećom, stigla je Ana-Marija Vuković, preuzela sport i spasila nas.
Što vas je toliko nasmijalo?
- Saša je čitao vijest o silnim propisima EU, a jedan od njih je bio da je odzvonilo "kvrgavim krastavcima". Počela se smijati ekipa u režiji pa on i ja.
Imate li tremu i kako je se rješavate?
- Ne može se ni blizu usporediti kako je bilo na početku, ali i danas kad sjednem za naš dnevnički stol, uvijek je prisutno određeno uzbuđenje prije početka emisije. Drago mi je da me taj osjećaj nije napustio ni sad kad smo postali punoljetni.
Imate li neki ritual prije nego što se kamere upale?
- Te posljednje minute rezervirane su za onaj završni dodir naše drage i vrijedne ekipe koja se brine o šminki, frizuri i odjeći.
Sjećate li se proslave svog osamnaestog rođendana?
- Ajoooooj, kad je to bilo! S prijateljima u gradu. Rođendan mi je na Božić i bio je to izlazak u Đakovu na Badnjak. U ponoć smo dočekali mojih osamnaest.
Kakvi ste bili kao tinejdžerica?
- Leteća! Išla sam na sve moguće aktivnosti - od rukometa i ritmike do kulturno-umjetničkog društva.
Kad ste shvatili da se želite baviti televizijskim poslom?
- U četvrtom razredu gimnazije. Na jednoj priredbi koju sam vodila za dan škole definitivno sam osvijestila da je to ono što želim.
Što vam je u ovom poslu najuzbudljivije?
- To što praktički niti jedan dan nije identičan prethodnome.
Po čemu pamtite odrastanje u Đakovu?
- Pamtim ulicu punu djece, ciku, vrisku, bakin svježe pečen kruh koji smo joj moje sestrične, bratići i ja znali načeti kad ne gleda. Dok je još topao, namazati ga mašću i opet odjuriti van. Igra po cijele dane.
Jeste li i po čemu tipična Slavonka?
- Ne znam na što mislite pod tipično, ali volim sve što me veže i podsjeća na moju Slavoniju.
Imate li neki porok?
- Kava u svako doba dana, čak i prije Večernjih vijesti.
Što radite u slobodno vrijeme?
- Uživam sa svojom obitelji, punim baterije i rješavam sve što ne stignem u radnim danima.
I u braku ste osamnaest godina, s ton-majstorom Borisom Miholjekom. Što je po vama tajna kvalitetne veze i braka?
- Sve je u znaku broja osamnaest! Nisam sigurna da postoji univerzalni recept. Svatko traži svoju tajnu.
Koji su vam najveći izazovi kad je riječ o odgoju djece?
- Bono ima četrnaest, a Zlata jedanaest godina i kako vrijeme odmiče, sve se češće sjetim one stare izreke "Mala djeca, mala briga..."
Kakvi ste kao mama?
- Najčešće blaga, ali ne bježim ni od strogoće kad mislim da je to potrebno.
Pokazuju li vaša djeca zanimanje za televizijski posao?
- Njima su, kao i većini djece, u fokusu prije svega prijatelji, druženja i treninzi kojima se vesele.
Kakvu glazbu volite?
- Bruce Springsteen je uvijek odličan izbor! Njegov koncert u svibnju u Rimu jedan je od onih koje ću zauvijek pamtiti.
Koja je vaša neostvarena želja?
- Znate kako to ide kod gašenja svjećica na torti - ako se izgovori, neće se ostvariti.
Gdje se vidite u budućnosti?
- U onoj bližoj ne bih ništa mijenjala.