Nakon uspješnog televizijskog serijala “Downton Abbey” britanski autor Julian Fellowes odlučio je isti recept prokušati i s druge strane Atlantika. Pronicljivost kojom je secirao britansko društvo na početku 20. stoljeća, njihove ljubavi, želje i obveze, u novom je HBO-ovom serijalu “Pozlaćeno doba” usmjerio na SAD s kraja 19. stoljeća, kada je brzorastuća ekonomija mlade američke države stvarala brojne nove bogataše. Brojni svjetski kritičari oduševljeni su serijalom, koji se svakog utorka prikazuje na HBO-u. Uz zanimljive dramaturške zaplete i intrigantne likove, posebno hvale i rekonstrukciju tadašnjeg New Yorka, u čemu je Fellowesu pomogao direktor fotografije koji poznaje Manhattan kao svoj džep, rođeni Zagrepčanin Vanja Černjul (53).
"Prije četiri godine, još kada je projekt bio u razvoju za NBC, javio mi se Michael Engler, redatelj i izvršni producent “Pozlaćenog doba”. Michaela sam upoznao davno, kada smo zajedno radili na sada već legendarnom serijalu “Televizijska posla”. Vidio je moj rad na povijesnim kostimiranim uspješnicama “Marco Polo” i “Kronike Times Squarea” te zaključio da bih se uspješno uklopio u njegov projekt. Kada ga je potom preuzeo HBO, dajući na raspolaganje resurse za koje sam znao da su potrebni za uspješnu produkciju ovakvog projekta, postao sam jako uzbuđen oko mogućnosti suradnje" za Gloriju govori Černjul, koji je filmsku fotografiju studirao na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, da bi nekoliko dana nakon diplome završio na bojišnici. Naime, 1991. postao je ratni snimatelj za svjetske novinske agencije. Četiri godine kasnije sreću je potražio u Americi gdje je izgradio impresivnu karijeru radeći na uspješnim filmovima i TV serijalima kao što su “Suludo bogati Azijci” i “Narančasta je nova crna”.
Oživljavanje New Yorka s kraja 19. stoljeća bio je kompliciran i dugotrajan proces. Kako se gradilo mnogo velikih objekata, Černjul je surađivao sa scenografom Bobom Shawom kako bi stilski uskladili izgrađene setove s lokacijama na kojima se snimalo.
"Fantastični setovi koje je dizajnirao scenograf Bob Shaw izgrađeni su u Brooklynu i Queensu. Na Manhattanu je većina privatnih palača i dvoraca iz tog doba srušena ili adaptirana u druge svrhe. Kada je Amerika uvela poreze na nekretnine, svi su ih bogataši napustili, iselili se iz tih masivnih replika europskih građevina, ali ostalo je nekoliko gradića iz tog doba koji su potpuno sačuvani. Većinu interijera pronašli smo u gradiću Newport u državi Rhode Island. Newport je kao naša Opatija, prepun ljetnikovaca koje su sagradili prvi američki tajkuni. Razlika je u tome što su ove građevine bile mnogo ekstravagantnije i potpuno su sačuvane s originalnim namještajem, tapiserijom i svim ostalim detaljima. To je stvarno fascinantno za nekog tko dolazi iz Europe, gdje su sva slična mjesta opljačkana ili spaljena barem dva puta u posljednjih sto godina", kaže Černjul.
Čitajte i: Kad ne piše i ne pjeva, Natali Dizdar gradi drugu karijeru u Londonu: ‘Svakome je potrebna podrška‘
Što zbog posla što iz osobnog interesa, Černjula već dulje intrigira taj dio povijesti, koji je naziv dobio po istoimenoj knjizi Marka Twaina. Kraj 19. stoljeća bio je za SAD razdoblje značajnih događaja, u kojem je rođen divlji kapitalizam, uz neograničeno bogaćenje industrijalaca, poput obitelji Vanderbilt, Carnegie i Rockefeller. Vrijeme je to i dramatičnog raslojavanja američkog društva, koje podsjeća na današnje doba i rast tehnoloških divova.
Poveznice sa današnjicom
"Današnja Amerika doista podsjeća na to “pozlaćeno doba”, s novim barunima poput Jeffa Bezosa, Elona Muska ili Billa Gatesa. Jedino nam preostaje nadati se da nakon ovog našeg “pozlaćenog doba” slijedi novo progresivno doba", govori Černjul, dodajući da ga je istraživanje tog perioda jako veselilo. "Postojalo je jedno razdoblje, od 1860. do 1900., kada su se najvažnije stvari na svijetu događale na Manhattanu. Borbe između Edisona, Westinghousea i Tesle; borbe za dominaciju nad svjetskim protokom roba; apstrahiranje novca i kapitala; krvave borbe za radnička prava... Naš projekt sve to promatra kroz prizmu Julianna Fellowesa, koji ima svoj specifičan način za promatranje klasnih odnosa."
U dogovoru s Fellowesom i redateljem Englerom, Černjul je na setu težio pronaći balans između kontroliranog realizma i stilizacije. Bilo mu je bitno uskladiti fotografiju i boju svjetla s bojama kostima i setova. Za dobar rezultat ključno je i da direktor fotografije ulijeva povjerenje kod glumaca. Veliku glumačku postavu predvode iskusne glumice Cynthia Nixon i Christine Baranski, koje su se rado prepustile u njegove ruke.
"Takve briljantne i iskusne glumice već prvi dan prije ručka znaju s kim imaju posla i tko je tko. Bilo mi je zadovoljstvo raditi s njima" otkriva nam Černjul, koji je ispred sebe imao specifičnu glumačku postavu. Naime, uz brojne veterane pred kamerama se pojavljuje i niz mladih glumaca, poput debitantice Louise Jacobson, kćeri holivudske dive Meryl Streep.
Iako je postao poznato i priznato ime u američkoj filmskoj industriji, Vanja se uvijek rado vraća starim prijateljima iz hrvatskog filmskog svijeta. Tako je nakon “Pozlaćenog doba” prihvatio poziv glumice Nine Violić da bude direktor fotografije na njezinom debitantskom redateljskom dugometražnom filmu “Baci se na pod”.
"U radu na velikim projektima u kreativnom smislu se susrećem s istim problemima kao i na malim. Uvijek to uspoređujem sa žongliranjem, loptice su iste samo ih u velikoj produkciji moraš držati više u zraku u isto vrijeme. Oko svake sitnice moraš komunicirati s gomilom ljudi i čitava mašinerija je veća i tromija. To se nekada pretvori u menadžment ljudi i tehnike. Zato ponekad volim prilike kao što je Ninin film u kojima mogu raditi s malom ekipom u intimnoj atmosferi. Osim toga, bilo mi je zadovoljstvo biti prisutan na početku redateljske karijere talentirane Nine Violić i njezine producentice Vanje Sremac. Ujedno sam s Ninom i glavnim glumcem Goranom Bogdanom već godinama prijatelj, tako da je to bilo posebno iskustvo", govori Černjul, potvrđujući da mu pri odabiru projekta nije važan budžet, već ljudi s kojima radi.