Lana Grahek, 28-godišnja dizajnerica, vrlo je aktivna i bavi se brojnim različitim stvarima. Posljednje tri godine radi za Kulturu promjene zagrebačkog Studentskog centra, radila je kao grafička ispomoć HNK u Zagrebu te kao demonstratorica na kolegijima tipografije na Studiju dizajna u Zagrebu.
Za svoje je radove dobila brojna priznanja i nagrade, a s njom smo porazgovarali o dizajnu danas, odnosu tiskanih i digitalnih medija te odnosu žena i muškaraca u polju dizajna.
U posljednje si vrijeme dobila neke značajne strukovne nagrade. Koliko ti one znače u smislu potvrde da je ono radiš dobro i vrijedno, a koliko u čisto poslovnom smislu, kao odskočna daska za dobivanje nekih novih poslova i angažmana?
Ne smatram ih toliko značajnima, zapravo imam samo puno 'posebnih priznanja' (smijeh). Potvrde struke su uvijek dobrodošle, prvenstveno u smislu da se osjećaš sigurnije oko onog što radiš i da si na pravom putu. Nemam osjećaj da se zbog njih dobiva nešto značajnije više posla, jedino si malo poznatiji javnosti, pa ti ljudi kažu 'ma znam ja tebe, ti si Lana Grahek'.
Mapa Studentskog centra u Zagrebu
Pomalo je iznenađujuće, s obzirom na posao kojim se baviš i s obzirom na vrijeme u kojem živimo, da nemaš vlastitu internetsku stranicu koja mnogim dizajnerima služi kao osnovni alat za traženje novih klijenata, kao online portfolio. Kako funkcioniraš bez svoje osobne stranice, kako dolaziš do posla?
Funkcioniram vrlo dobro, dapače odlično, toliko da razmišljam da svoj web možda nikad ni ne napravim. U svojem radu bavim se uglavnom stvarima koje se produciraju, tiskaju, pa njihova materijalnost nalaže da se ljudi često susreću s mojim radom uživo. Skoro sve svoje studentske projekte koje smatram kvalitetnima izlagala sam po izložbama. Imam neku verziju portfolija u PDF formatu kojeg šaljem novim klijentima kada me zatraže - novi je trenutno u izradi - ali usmena predaja u mom slučaju prevladava. Zadržavam se u realnom prostoru, što je vrlo prikladno s obzirom na moje profesionalne interese.
U očima, letak
S obzirom na to da je odnos tiskanih i digitalnih medija u središtu tvog interesa, kakve su mogućnosti i ograničenja dizajna u jednom i u drugom?
Najvažnije je naglasiti da ova dva medija nisu konkurencija jedan drugome, i smatram da nema potrebe govoriti o 'smrti tiska'. Digitalni medij prikladan je za brzu razmjenu informacija i umreženost sadržaja, dok je tiskani pogodniji za sadržaj koji zahtjeva više koncentracije te joj on svojom materijalnošću i doprinosi. Arhiviranje je također bitna tema za ova dva medija — razmislite o svim web stranicama koje imate sačuvane u bookmarkovima i koje želite pročitati nakon, naprimjer, pet godina. Većina njih neće postojati. Upravo se time bavim u svojem diplomskom radu, stvaram fizičke kopije sadržaja s interneta koje odolijevaju testu vremena, ali i pridonose shvaćanju sadržaja samim time jer se s njima nalazite u zajedničkom fizičkom prostoru.
9. siječnja je otvoren ZGRAF. Kakva je važnost ove manifestacije za tebe osobno, ali i za mlade dizajnere općenito?
ZGRAF je, uz još svega par manifestacija, idealna prilika za studente i mlade dizajnere da javno pokažu svoj rad i usporede ga s drugima. Posebno mi se kod ovog ZGRAF-a sviđa što ne postoji jasna granica između studentskih i profesionalnih radova. Također, ugodno sam iznenađena kvalitetom radova na izložbi, mnogo je stranih autora, i mislim da je studentima i mladim dizajnerima ovo idealna i nažalost, rijetka prilika za edukaciju i susret sa suvremenim dizajnom uživo.
Lana Grahek, ZGRAF, radovi
Kakav je odnos broja žena i muškaraca u dizajnu danas? Na mnogim poljima i u brojnim profesijama se žene još uvijek bore za ravnopravnost (u visini plaće, poziciji pa čak i u samoj zastupljenosti), je li tako i u dizajnu? Postoji li razlika u senzibilitetu između, uvjetno rečeno, "ženskog" i "muškog" dizajna, to jest, možeš li prepoznati stoji li iza nekog rada muškarac ili žena?
Što se moje generacije tiče, omjer je podjednak, ako ne i veći u korist žena. Ne susrećem se često s korporativnim svijetom pa u tom slučaju ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali što se plaća i pozicija tiče — iz mog rakursa nema nejednakosti. Radim za kulturu i mogu reći da su mi jako često poslodavke upravo žene. Neka bitna razlika između muškog i ženskog dizajna ne postoji, barem ju ja ne vidim. Ne, mi žene ne dizajniramo rozo, a muškarci plavo. (smijeh)
Lana Grahek
Čime se baviš kada se ne baviš vlastitim poslom, u čemu najviše uživaš u slobodno vrijeme; što čitaš, gledaš, slušaš?
Puno i previše izlazim, pogotovo na garage/punk/rock koncerte u Medici i Močvari, a svakih mjesec ili dva s frendom puštam muziku u Rockstaru. Još uvijek puno čitam i informiram se o dizajnu, u stanju sam provesti puno vremena pretraživajući web i čitajući o novim fontovima – ostala sam štreberica. O mom primarnom profesionalnom interesu (suvremeno izdavaštvo) se također uvijek da naći nešto novo, trenutačno čitam "Publishing as artistic practice". Što se filmova tiče, u zadnje vrijeme s frendovima proučavam opus Johna Cassavetesa.
Vizual za slušaonicu @ Rockstar
Nezaobilazno pitanje za kraj – kakvi su ti planovi za budućnost, čime se sve kaniš baviti i misliš li se baciti u neke dizajnerske rukavce kojima još nisi kročila?
Nedavno sam se bacila u nešto što se nisam nikad prije usudila – ilustraciju. Ne mislim da ću ikad biti jako vješta u tom polju, ali me trenutno veseli i otvorile su mi se neke nove mogućnosti koje su me prije kočile jer sam bila uvjerena da 'ja to ne mogu'. Ima još jako puno polja za istražiti i to je ono zbog čega sam optimistična. Okolina me pritišće i na to da edukaciju nastavim u nekoj drugoj sredini, otkrijem neke nove svjetove, upoznam neke nove ljude. To su za sada ciljevi za budućnost. Puno je prostora za učenje.