Krajem siječnja 2022. dobili ste unuka Tomu, je li vas uloga bake promijenila?
- Ne bih rekla da me promijenila, samo mi je dala još više radosti i iščekivanja - kad će unuk doći, kad ću ga čuvati, što ću novo čuti od njega...
Jeste li stroži kao mama ili baka?
- Nisam uopće stroga. Barem mislim da nisam. No, možda bi to trebalo pitati drugu stranu.
Što vam je bilo najvažnije u odgoju kćeri Vite?
- Da stekne obrazovanje, da bude samostalna, da radi ono što voli i želi i da joj u tome budem podrška. Bila sam i prebrižna pa bih je često zvala kad bi navečer izašla, a ona me molila da prestanem jer roditelji njenih prijatelja to ne čine.
Vita je studirala klavir, operno pjevanje i korepeticiju, je li vam žao što nije krenula vašim stopama?
- Nije. Ostvarila se u drugoj profesiji, ali je gledala sve moje predstave i bila fantastičan kritičar. Uvijek mi je bilo važno čuti njezino mišljenje.
U predstavi "Zagubljeni par" teatra Erato tumačite lik žene koja organizira proslavu 30. obljetnice mature, najviše zato da sazna gdje je njena srednjoškolska ljubav, je li to možda bio i vaš slučaj?
- Nije.
A jeste li bili na vlastitoj 30. godišnjici mature?
- Nisam, nažalost, ni na jednoj. Moja generacija je u Rijeci, proslave su uglavnom u lipnju, a tada sam uvijek imala predstave ili probe. Nadam se da ću iduće godine uspjeti doći. Potrudit ću se!
Po čemu pamtite srednjoškolske dane?
- Po veselju, lakoći življenja, druženjima, izlascima u Opatiju, Volosko, Lovran... Bilo mi je divno.
Kad ste shvatili da želite biti glumica?
- Zapravo je to shvatila profesorica iz književnosti, gledajući predstave naše srednjoškolske dramske grupe koju sam pohađala zbog društva te ljubavi prema kazalištu i književnosti. Išla sam u ekonomsku školu i nakon toga planirala studirati pravo, no profesorica mi je rekla da sam talentirana za glumu i tad mi je "zazvonilo".
Na sceni ste više od četiri desetljeća, imate li najdraže projekte?
- Ako moram izdvojiti kazališne predstave, bile bi to "Važno je zvati se Ernest", "Ah, Nora, Nora", "Zapadno pristanište", "Ribarske svađe" i "Hotel Zagorje". Među filmovima su "Za sreću je potrebno troje", prvi koji sam snimila, i "Oficir s ružom".
U "Oficiru s ružom" vam je partner bio Žarko Laušević, koji je nedavno preminuo, po čemu ćete ga pamtiti?
- Bili smo mladi, 26 godina, a on je već tada bio zvijezda i kompletna glumačka osoba. Pritom je imao zaigranost, veselje, duhovitost i radišnost. Kao glumački partner je bio nježan i pažljiv.
Kakav je Siniša Popović u predstavi "Zagubljeni par", koju je prema romanu "Otpusno pismo" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića režirao Milan Trenc?
- Jako mi je drago raditi sa Sinišom. Sjajan je glumac, partner i profesionalac. Prije više od trideset godina u Gavelli smo radili predstavu "Posljednja karika", ali ovo nam je prva suradnja "jedan na jedan".
Koga glumite u filmu "Paviljon", koji je sada u postprodukciji?
- Štićenicu staračkog doma u kojem dolazi do oružane pobune zbog loših uvjeta života. Ta crnohumorna komedija se snimala u Zenici, a cijela ekipa, u kojoj su i mnogi vrhunski kolege iz regije, bila je sjajna.
Što radite u slobodno vrijeme, imate li neki hobi?
- Volim pogledati dobar film, pročitati knjigu, naći se s prijateljima... Imam i 13-godišnju mješanku Amy koja mi je preokupacija. Nikad nisam imala vremena za konkretan hobi jer sam mnogo radila.
Kako održavate mladolik izgled?
- Mislim da je to stvar genetike. Kao i činjenice što sam okružena dragim ljudima, što se veselim svakom novom poslu i susretu, što nosim životnu radost i strast za ljepotom.
Što mislite o botoksu i filerima?
- Nemam ništa protiv. Ako to netko želi i ako ga usrećuje, zašto ne? Nisam za pretjerivanje, ali podržavam sitne korekcije.
Pazite li na prehranu, bavite li se tjelovježbom?
- Kao mlada sam trenirala gimnastiku pa mi je ostala ljubav prema fizičkoj aktivnosti. Plivam, veslam na SUP dasci, a kad unuk krene u vrtić, ja ću na tango. Hranim se normalno, ali ne konzumiram pretešku hranu.
Imate li neki porok?
- Cigarete.
Što biste voljeli promijeniti u svom karakteru?
- Voljela bih da sam opuštenija, da stvari shvaćam manje osobno i da malo više mislim na sebe.
Što vas nervira kod drugih ljudi?
- Bahatost, neiskrenost i glupost.
Što si želite u 2024.?
- Zdravlje sebi i drugima. Da radim i da se zabavim.