Postoje li i kakvi su to ženski lideri te koji je izraz za lidericu u hrvatskom jeziku, samo su neke od tema koje u javnosti izazovu burnu raspravu i često za sobom povlače razgovor o jednakim mogućnostima, o stereotipima ali i o kvotama. O svemu tome govorilo se na LeaderShe konferenciji održanoj u Zagrebu, na kojoj je govorila i bivša predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović. O brojnim stereotipima s kojima se susrela, govorila je u više navrata i za vrijeme mandata, no, bivša predsjednica nakon odlaska s Pantovčaka puno je aktivnija po pitanju ženskih prava što je tema koju je često izbjegavala i zbog čega je trpjela kritike od strane brojnih udruga koje se bave ovom temom.
"Dugo se nisam doživljavala, niti sebe gledala kao ženu i opirala sam se tome da se prezentiram kao žena koja je nešto uspjela i koja ruši staklene stropove. No, često sam se susrela s time da se od nas žena očekuje da se ponašamo poput muškaraca i tome sam se opirala. U redu je izraziti svoju ženstvenost, u redu je pokazivati emocije, nema razloga da skrivamo dio svoje osobnosti samo zato što smo žene", poručila je Grabar Kitarović koju su mediji često prezentirali kroz njezine modne odabire pa je i danas, kako kaže, odlučila odjenuti majicu s porukom.
Zašto se ženskim pravima nije tako gorljivo i aktivno bavila za vrijeme mandata te je li mogla učiniti više u razgovoru za Gloria.hr otkrila je Kolinda Grabar Kitarović, danas članica Međunarodnog olimpijskog odbora.
U posljednje vrijeme žene su se našle kao bitna tema na vašoj agendi?
Ta je tema uvijek bila na mojoj agendi, ali bilo je razdoblja kad je rasprava postala jako toksična i onda je jednostavno treba prekinuti i pričekati da se smire strasti, jer to ne vodi nikamo. Nadam se da će jedan od glavnih rezultata ovakvih događanja i razgovora biti to da pokrenemo procese mentorstva i networkinga i da vodimo raspravu o pravima žena u društvu koja je konstruktivna i koja je usmjerena, ne samo na ukazivanje problema, nego i pronalaska rješenja.
Kad smo kod toksične atmosfere, kako komentirate odluku Vrhovnog suda SAD-a koja će brojnim ženama ukinuti osnovno pravo odlučivanja o vlastitom tijelu? Što je dovelo do toga?
Spremalo se to već neko vrijeme i mislim da je ova pandemija jako utjecala na nazadovanje prava žena svugdje u svijetu. Značajno se promijenio socio-ekonomski položaj žena i žene se ponovno gura u kuću kao stup kuće odnosno kućanstva. Svi smo mi radili od doma neko vrijeme, ali se ženama opet nameće ta odgovornost za sve što se tiče kuće, jer se i dalje smatra da su većinom muškarci ti koji zarađuju. Kad se sve odvija online, kao u vrijeme pandemije, sve se svodi na to koliko doma imate uređaja i imate li i koliko brz internet. Ako su vam te mogućnosti ograničene, onda uvijek prednost ima "glava obitelji" jer kod nas su u pravilu muškarci ti koji zarađuju.
Dogodio se jedan val, čak ne bih rekla konzervativizma, jer se to izjednačava s konzervativnom i liberalnom politikom, već je to čisto nazadovanje. To je korak unatrag i povratak u stereotipizaciju i ja se osjećam kao da smo se u vratili u šezdesete godine, kao da smo tek krenule u borbu za svoja prava.
Moramo li u Hrvatskoj strahovati kad je u pitanju odnos prema ženskim pravima?
Ovo će se svakako proširiti diljem svijeta. Vidjeli smo, bilo je i kod nas pokušaja rasprava o pobačaju. Ja uvijek ponavljam, moramo izbjeći podjele, riječ je o ljudskim životima i o ljudskim pravima. Rekla sam već i ponavljam stalno, zabrana pobačaja nije rješenje. Naravno, to ne može biti i nije medicinski zahvat kao svaki drugi i treba pružiti odgovarajuću infrastrukturu ženama koje trebaju razmisliti o tome, ali i odgovarajuću infrastrukturu po pitanju posvajanja jer je to pitanje jako problematično kod nas i taj proces kod nas traje godinama.
Mislite li sad iz ove perspektive da ste mogli i trebali napraviti više po pitanju žena za vrijeme mandata? Danas puno više govorite o ženama?
To je točno! Kad ste na poziciji kao žena postoji podjela na našoj unutarnjoj sceni da se borba za ženska prava doživljava kao ideološka tema i uvijek se ona pripisuje lijevoj strani političkog spektra i diskreditira se žene koje ne pripadaju toj strani političkog spektra. S druge strane, prema meni su mediji bili brutalni i ja to nisam toliko gledala, ali me smetalo kad bi udruge za ženska prava ili pravobraniteljica rekle: "Ne treba nju braniti, ona se može sama braniti". No, nisu shvaćali da oni ne trebaju braniti mene, oni brane prava žene i odnos koji se onda prelijeva na društvo, jer se ta razina retorike i ta razina mržnje prelijeva na učionice, obitelji i dalje. Često sam dvojila kako se s time nositi jer uvijek postoji opasnost kad ste na poziciji i kad stavite na dnevni red ženska prava da vas optuže da to služi samo vama za samopromociju i da to radite radi sebe, a pogotovo kad vam kažu da vam je to izgovor zašto ste nešto loše napravili. Zato sam nastojala dozirati taj stav, nastojala sam se oduprijeti toj kulturi koja nam nameće da moramo izgledati kao muškarci i ponašati se kao muškarci. Nastojala sam pokazati da su emocije i dopuštene i poželjne. No, u toj situaciji sam se osjećala jako osamljeno.
Sada zvučite zadovoljnije nego kad ste bili predsjednica?
U tom smislu - da, jesam. Danas nemam nikakve zadrške, uvijek će biti hejtera i neka me napadaju, ali ja više nisam dužnosnica i ne moram nikome polagati račune što radim i kako radim, no, nastavit ću svakako raditi na ovoj temi i u Hrvatskoj i diljem svijeta.
Kad pogledate danas žene u našem javnom prostoru, radimo li dovoljno za promicanje žena u društvu na svim razinama, od politike do biznisa?
Ima žena koje se silno trude kao što ima muškaraca koji se silno trude. Ja sam se tijekom karijere susrela sa sjajnim ženama i muškarcima, ali nažalost ima žena koje druge žene doživljavaju kao konkurenciju iz bilo kojih razloga, ali ja smatram da na njih ne treba trošiti energiju. Treba se fokusirati na one koji se trude stvoriti atmosferu u kojoj će nas ocjenjivati na temelju vještina.
Kad vi birate suradnike? Vodite li vi računa o rodnoj zastupljenosti, da ne kažem o "kvoti"?
Suradnike biram po sposobnostima. Možda ne razmišljam toliko o kvotama, jer moj mozak radi tako da jednako gledam na žene i muškarce. No, spominjala sam situaciju kad smo radili popis ministara za tehničku vladu i znate, prvo svi razmišljaju o muškarcima. Onda se napravi popis ministarstava pa onda kažu: "Ovdje nam nedostaje sad koja žena, pa 'ajmo ju pronaći", pa onda podijele ženama kulturu, možda vanjske poslove. Kad smo bili u situaciji da se govorilo o tehničkoj vladi, ja sam tad imala spreman sastav vlade u kojoj je bilo gotovo 50 posto žena i sve su bile stručne. Žao mi je što se to nije dogodilo samo da pokažemo da se to može.