Pišući dramski tekst za predstavu ‘Avijatičari‘, koja trenutno igra u Teatru &TD, Damir Karakaš glumcima je ‘stavio‘ maske na lice, ne sluteći da će ih i kazališna publika tijekom izvođenja morati nositi
U zagrebačkom Teatru &TD održana je premijera predstave ‘Avijatičari’, prema tekstu Damira Karakaša (53) i u režiji Tamare Damjanović. Predstava u kojoj igraju Ozren Grabarić, Doris Šarić Kukuljica, Sven Jakir i Robert Španić govori o četiri sudbine isprepletene globalnom kataklizmom, što glavne likove izbacuje iz tračnica i mijenja im život. Iako izgleda aktualno, Karakaš je ‘Avijatičare’ počeo pisati prije šest godina.
Odakle vam ideja za ovu temu?
- Ponekad se piscima dogodi da budu vidoviti. Meni su se tada po glavi motale te maske, a sada ih nose i glumci i publika u dvorani. Tekst govori kako ljudska duša reagira u promijenjenim okolnostima, sličnim onima u kakvim mi danas živimo, usred pandemije i potresa.
Kako je bilo držati probe tijekom potresa?
- Bilo je to nadrealno iskustvo. Došao sam na probu i nakon nekoliko minuta počeo je potres. Ruši se dio stropa, svi trčimo prema vratima...
Je li vam teško pala lanjska pandemijska godina?
- Korona mi je zapravo nanijela dosta štete jer sam morao otkazati niz gostovanja diljem Europe. Naime, prije pandemije roman ‘Blue Moon’ izašao mi je u Parizu, a prijevod knjige ‘Sjećanje šume’ u Beču i Rimu. I ‘Avijatičari’ su trebali igrati u Ljubljani, ali su otkazani zbog strogih epidemioloških mjera. No, s obzirom na to što su izgubili ljudi pogođeni potresom, nemam se na što žaliti.
Što je po vama najbolji lijek u ovim teškim vremenima?
- Nikada nam nije bila potrebnija mentalna higijena u vidu odličnih knjiga, predstava, super glazbe, dobrih filmova… ‘Avijatičari’ su rasprodani, ali gledatelja je zbog epidemioloških mjera malo. Nadam se da ćemo se uskoro vratiti u normalu.