Naša glumica, koja je prije dvije godine zbog prsnuća aneurizme na mozgu jedva preživjela, samo za novi broj Glorije otkriva što se sve otada promijenilo u njezinom životu, koliko su joj djeca i suprug pomogli u oporavku te da se veseli što će ponovno biti na daskama matičnog kazališta Gavella.
Nakon što joj je prije dvije godine dok je kupovala namirnice za ručak prsnula aneurizma na mozgu, zbog čega je završila na operaciji zahvaljujući kojoj je spašena, naša glumica i dobitnica Zlatne arene, Ivana Roščić vraća se na posao - u matično kazalište Gavella, gdje će igrati u novom komadu Saše Božića rađenom prema nagrađenom djelu srpske autorice Milene Marković "Deca". U međuvremenu je snimila film s bosanskim redateljem Danisom Tanovićem te filmove u Švedskoj i Sloveniji. Što se sve promijenilo u posljednje dvije godine u njezinom životu, Ivana otkriva u razgovoru za novi broj Glorije, gdje, među ostalim, govori o majčinstvu, strahovima, odgoju osmogodišnjeg sina Tome i šestogodišnje kćeri Margite, braku sa suprugom Markom Balićem i novim kazališnim ulogama.
Kako se osjećate zbog povratka na scenu nakon dvije godine pauze?
- Bila je to neophodna mjera, jer prvih par mjeseci nakon operacije se nisam osjećala kao da sam u svom tijelu. Morala sam puno spavati, nisam niti dobro hodala, tijelo je naprosto tražilo svoj oporavak. Smetala mi je buka i svjetlo, utoliko moj kazališni rad nije bio moguć jer je tamo sve to, i buka i svjetlo, i glasna glazba. Moram priznati da sam mislila da ću se vratiti puno prije, ali evo - sad je tek došao taj trenutak. Dopustila sam si da osluškujem sebe, svoje tijelo i da predano provodim terapije koje trebam. Trenutak kada sam osjetila da mogu iskoračiti nazad u posao, krenula sam prvo sa snimanjem jer je ono na čudan način manje zahtjevno od kazališta jer se na njima dosta vremena čeka, a u teatru za to prostora uglavnom nema.
U periodu oporavka, uz neophodne terapije odlazili ste i na psihoterapiju koja je bila jednako važna, s obzirom na stres koji ste proživjeli?
- Nije to prvi put da sam koristila "usluge" psihoterapije. Ovaj put je bio nužan korak jer sam imala intenzivne napade panike koji, svi kojih su ih imali znaju, nisu niti malo ugodni, a i znaju biti zbunjujući u procjeni - jesu li oni u pogonu, ili nas tijelo na nešto drugo upozorava, reagira... Išla sam jednom do dva puta tjedno. Tijelo mi je proizvodilo nenormalnu količinu kortizola. Uz klasičnu terapiju, posegnula sam i za zen-sound terapijom zvukom, ajurvedskim tretmanima... Moram reći da jedino što je relevantno jest da si čovjek da vremena u oporavku, bilo koje vrste.
Je li vas u tom najosjetljivijem dijelu oporavka bilo strah ostati sama s djecom?
- Strahovala sam da se neće ponoviti isto, odnosno da neću "puknuti" na nekim drugim nivoima jer kada je mozak jednom narušen, pa čak i ako se to ne vidi na van, više nikada nije isti.
Vaš suprug Marko, a i djeca su bili glavni stup potpore?
- Apsolutno. Oni su moje zdravlje. Marko, osim što je moj suputnik, zdrav je i stabilan čovjek koji uvijek sve riješi, tako da ja ni u jednom trenutku nisam osjećala da sam teret ili nešto slično, što se lako može dogoditi.
Koliko su djeca bila svjesna vašeg zdravstvenog stanja?
- Vidjeli su da nešto nije u redu, da sam doma, spora, da svako malo idem leći. Prvo smo im objasnili da sam imala potres mozga, odnosno da sam imala neki incident s nogom, međutim kako oni krenu skakati i verati se, trudili smo se biti što je više moguće ozbiljni. Pokazali su zavidnu razinu brižnosti, na što sam osobito ponosna. Toma bi me znao tješiti rečenicom: "Mama, bit će dobro, nemaš više moždani"...
Cijeli intervju s poznatom glumicom pročitajte u novom broju Glorije
