Zagrebački indie rock bend Sleepyheads svojedobno je predstavljan kao najbolje skrivana tajna domaće indie glazbe, ali situacija se u međuvremenu promijenila: objavili su album koji su kritičari unisono nahvalili, odsvirali su velik broj koncerata i stekli gomilu novih obožavatelja. Vrhunac sezone bio im je nastup na InMusicu gdje su se istaknuli čak i u jakoj inozemnoj konkurenciji.
Posljednja prilika da ih ovog ljeta ulovite u Zagrebu je sutra, u subotu 9. srpnja u Jiggy baru (Ivana Broza 48), a tim smo povodom s frontmanom Vedranom Šuvakom porazgovarali o planovima, željama i o ljetnoj glazbi.
Prošlo je nekih godinu dana od objavljivanja vašeg prvog albuma “The Swirling Thoughts Of…“ . Kako ste zadovoljni odjekom i reakcijama?
Evo na jesen će biti godinu dana i sjećam se točno da smo u ovo doba prošle godine imali te slatke brige kako će biti primljen album kad ga konačno objavimo. Kao, znaš da je to dobro, ali uvijek je ta nesigurnost bila prisutna, u stilu, možda je to samo nama dobro. Ali na kraju su reakcije bile sjajne i naravno da smo zadovoljni.
Proglašavali su vas najbolje čuvanom tajnom hrvatske indie glazbe, sada više niste tajna, svirali ste u velikim dvoranama i na festivalima… Koji je idući korak u karijeri benda? Koji bi ti htio da on bude? Koja je sljedeća stuba koju morate preskočiti?
Još svirki, definitivno. Puno smo svirali u Zagrebu, a malo van Zagreba. A još manje u regiji. To moramo promijeniti. A ja već duže vrijeme razmišljam o novom albumu. Skupilo se već dosta novih pjesama i ideja, a kako smo spori volio bih da na jesen krenemo pripremati novi album.
Glazba kakvu svirate u inozemstvu je već odavno dio ako već ne mainstreama onda barem ruba mainstreama, a dojam da je se kod nas još uvijek doživljava kao alternativu. Zašto je tome tako?
Meni se čini da je problem u tome što su negdje početkom ili sredinom nultih svi mainstream mediji kod nas odustali od praćenja mlade glazbene scene kod nas, pod izlikom da je to sad sve na internetu. A izdavači su opet zbog interneta počeli propadati te su se isključivo preorijentirali na velika imena sa scene od kojih još mogu računati na neku zaradu. I sad imamo neuzbudljivu mainstream scenu punu bendova koji sviraju već 20-30 godina, ali su po defaultu prisutni u svim medijima. I strašno zanimljivu i raznovrsnu indie scenu koja je prepuštena sama sebi. Tako da je teško napraviti taj iskorak do šire publike jer ne postoji sustav koji bi to omogućio.
Kad smo već kod modernog i progresivnog – koliko ti je u stvaranju važan balans naslanjanja na tradiciju (u smislu bendova koje si slušao, na kojima si odrastao) i želje da ti glazba bude originalna i nova?
Nema tu kalkulacije. Pjesme izađu iz tebe i sigurno da se u njima čuje sve što si slušao tokom života. A kako i dalje intenzivno pratim glazbu jer je obožavam, onda se nadam da se u pjesmama osjeti barem malo i duh današnjeg vremena.
Što slušaš u posljednje vrijeme, koji su te novi albumi oduševili, imaš li neki album koji ti služi kao omiljeni ljetni soundtrack?
Gallant i album “Ology”. Mladi r’n’b autor koji ima sjajne stvari. Bend Whitney i album “Light Upon The Lake“. Fini indie pop bend. Novi Car Seat Headrest. . . A za ljeto 2016., Tweet, Beyonce, Rihanna (samo r’n’b!). Ali može i Vampire Weekend, Devendra Banhart, LCD Soundsystem. . . Ima toga.