Neki smatraju da je najiskreniji onaj humor kada se šalimo na vlastiti račun, a ako je to istina onda je redatelj Igor Šeregi na pravom putu prema osvajanju svih strukovnih nagrada. Ovaj filmaš mlađe generacije režirao je megaprojekt HTV-a "Metropolitanci", a dok čekamo prve epizoda htjeli smo upoznati glavnog i odgovornog Metropolitanca. Već u rano jutro kada smo se našli na intervjuu Šeregi je bio prava doza pozitive, potpuno iskren o svim aspektima njegova života - otvoreno govori o odrastanju bez previše novca zbog čega je morao raditi odmah nakon mature, što smatra srećom, jer je upravo tako otkrio svijet filma.
Vrlo je ponosan na svoju impresivnu kolekciju tenisica, o kojima smo razgovarali vjerojatno pet do sedam minuta, a pritom je i bez imalo kompleksa otkrio da su ga jedan cijeli dan na setu svi zvali "Džemperko". Posljedica je to ne baš sretnog odabira moderne i oversize veste na kopčanje, koja na njemu nije baš najsretnije izgledala. Djetinje je oduševljen svojim kolegama i onime što rade zajedno, stoji iza svega što je režirao - od reklama do nagrađivanog filma. Gotovo je ponosan na svoje "guilty pleasures" od ovisnosti o Instagramu, do "bingeanja" reality showova, a otkrio je i da je zamalo završio kao natjecatelj u showu "Ženim sina", što bi se i dogodilo da se pitalo njegovu mamu. Isto tako, iskreno je priznao koja je to jedna stvar zbog koje bi se odrekao stotinjak tenisica iz kolekcije.
Zašto je prvo upisao Pravni fakultet?
"Išao sam u ekonomsku školu, mama je htjela da imam neku struku, pretpostavljam da nije mislila da sam prepametan za završiti faks. Bio sam dobar u hrvatskom, super sam pisao zadaćnice, a ostalo je bilo katastrofa. Imao sam popravne ispite (čak i u 4. srednje), a jedino što je ostalo za upis na drugom roku, a da nije imalo matematiku, bilo je Pravo. Na kraju sam se prebacio na drugu stranu HNK - na Akademiju".
Otkuda želja za režijom
"Počeo sam raditi odmah poslije srednje, moji nisu imali baš previše love. Pisao sam i scenarije prije nego sam upisao ADU. Tako sam počeo raditi na snimanjima, od kuhanja kava do raznošenja papira i tu sam se zapravo zainteresirao. Jer, mi smo s Pešćenice, nismo ni znali za Akademiju dramske umjetnosti, moji su pretpostavljali da to upisuju vanzemaljci i pametnija djeca od nas. Neki su reagirali s podsmjehom, a roditelji isto kao i ja nisu baš znali što je Akademija, bili su puni skepse oko toga. Ali kako sam radio i sam se uzdržavao, nije ih puno koštalo".
Studiranje od 10 godina na ADU
Akademiju dramskih umjetnosti upisao je 2006., nakon jednog neuspjelog pokušaja.
"Iz druge sam upisao. Pošto primaju samo 4-5 ljudi nisam upao iz prve. Upisao sam je s 22 godine, što mislim da je pametno. Kod mene je studiranje trajalo 10 godina, jer sam ga morao nekoliko puta zaustaviti zbog rada, ali radio sam u struci što smatram da je bilo korisno. Vinku Brešanu sam bio asistent, i Snježani Tribuson, Lukasu Noli, što ne bih mogao da nisam upisao faks, a možda ne bih mogao ni da sam bio premlad kad sam ga upisao".
Nema glumački pedigre
Već iz prve rečenice razgovora bilo je jasno da ne dolazi iz obitelji u kojoj ima kazališnih ili filmskih djelatnika i on to smatra svojom - prednošću.
"Mislim da je to dosta logično da mladi ljudi vežu afinitete za poslove roditelja, pogotovo ako su neka atraktivnija zanimanja poput režije, glume, produkcije... Imam dosta kolega koji su sinovi i kćerke poznatih i odlični su, neki su i bolji. Iskreno ja ne bih volio biti u toj poziciji da se natječem s obiteljskom ostavštinom. Ja imam podršku, volio bih imati tu stručnu podršku, ali ne bih volio biti u toj poziciji, mislim da im je teže".
Prekretnica u karijeri i najveći uspjeh
Izdvojio je svoje radove za koje smatra da su mu bile prekretnica u karijeri i one na koje je najviše ponosan.
"Imam tri stvari. Prvi je moj kratki film "Životinjsko carstvo" iz 2013. Doživio je uspjehe, bio sam u Japanu s njim, na nekim festivalima. To smatram kao prekretnicu da se u stvari mogu baviti režijom. Emotivno sam bio najsretniji kad sam radio zadnju sezonu "Bitange i princeze", to je nešto što sam volio i kao gledatelj, a odjednom sam se našao da radim tamo. Upoznao sam Renea (Bitorajca) s kojim radim sve od tada. To je meni emotivno možda najviše značilo.
A najponosniji sam sa "ZG80", koji je najgledaniji film u zadnjih 10 godina, i poslije kojeg sam počeo birati poslove. Naime, još uvijek radim sve što mi pruža neku financijsku sigurnost, ali recimo da mi je poslije tog filma bilo puno lakše".
Mali od redatelja na ‘Bitange i princeze‘
"Bitange" su mu definitivno bile ulaznica u svijet profesionalnih snimanja, iz kojeg nije izašao do danas.
"Bio sam pomoćnik redatelju Goranu Kulenoviću i morao sam ‘hendlati‘ ljude koji su 15-20 godina stariji od mene i koji su mi uzori. Bilo me užasno strah Renea, on je meni i tada i sada bio jedan od najboljih glumaca u Hrvatskoj. Sad, nakon 15 godina, mogao bih reći da smo prijatelji, ne samo suradnici. Nakon jedno 10 dana poznanstva i rada sam se opustio i kao pomoćnik sam ih zvao pred kamere: ‘Molim glumci na set, i Mile Kekin‘. To mi je bila glavna fora, što mi on nije zamjerio... To je za mene bio - projekt ostvarenje svih snova. I rad s redateljem Kulenovićem, kojem sam bio asistent, radio sam s njim i ‘Crno-bijeli svijet‘ i ‘Provode i sprovode‘. Zajedno režiramo ‘Mrkomira prvog‘".
Što je privlačno u snimanju reklame?
Osim serija i filmova, radi brojne reklame, a režirao je i dječju predstavu.
"Financijski mi je najdraže snimati reklame, no ima još nešto lijepo u toj reklami - veliki je pritisak, sve mora biti gotovo u jedan dan, ali snimiš ju i za pet dana je vani, odmah imaš prikaz svog rada.
Ali bez ikakve lažne skromnosti - najdraži mi je film! Svi smo upisali Akademiju da radimo film, a najmanje ga radimo. Ako imaš sreće, radiš ga svakih 4 - 5 godina. Film je jedina stvar gdje imamo autorsku slobodu i kontrolu. Mi biramo scenarij, glumce, produkcije, asistente...
Ako radim na televiziji želim raditi stvari koje netko gleda. Meni je gledanost sve, ok volim festivale i putovati, ali mi je bitno da nešto što snimim dođe do ljudi. Zato možda najviše radim komedije, jer je tu dosta jasno - ili se smiju, ili se ne smiju. Ili gledaju ili ne gledaju".
Što otkriva njegov history na stream platformama
Jedno je sigurno - totalni je stream junkie.
"Posljednjih godina, vjerojatno kao i svi, više gledam serije nego filmove. Malo sam manijak, jer sam pretplaćen na Netflix, HBO Max, Amazon Prime i Disney +, i ne stignem to sve gledati. Mislim da je američka TV produkcija trenutno najjača na svijetu. Gledam sve, previše gledam...
Nisam imao neki artistički odgoj, meni su kao klincu Arnold Schwarzenegger i Sylvester Stallone bili najzanimljiviji. Najdraži filmovi su mi ‘Goonies‘, ‘Povratak u Budućnost‘, ‘Ratovi zvijezda‘, od Georgea Lucasa, sve od Stevena Spielberga. Unazad 15 godina to je preuzeo Marvel. Znam da nisu svi filmovi iste kvalitete, ali ne izađe ništa od Marvela da ne pogledam. Gledam ja i Bergmana i Tarkovskog, ali za opuštanje uvijek kad jedem gledam sitcom, iako navečer pokušam pogledati film".
Kako je zamalo završio na ‘Ženim sina‘
Kaže da ga najviše zanima koliko su strani realitiji zapravo režirani, a koliko je u njima istina.
"Guilty pleasure su mi realityji... ‘Gospodin savršeni‘, ‘Večera za 5‘, moja mama me nagovarala da se prijavimo na ‘Ženim sina‘ (1. sezonu). Mama želi biti na telki, voli ta svjetla, pa joj je palo na pamet da idemo u show, što nema šanse da bih ikad pristao... Što se gledanja tiče, nisam bio stranac ni prema ‘Krv nije voda‘.
Od stranih... počeo sam davne 2011. s ‘Jersey Shore‘, zatim ‘Kardashians‘, naravno ‘Love Island‘. U dva dana sam pogledao ‘Selling the OC‘, to je novo na Netflixu, velika firma s agentima za nekretnine u Orange Countyju, genijalno".
Konačno trijumf na nacionalnoj televiziji
Uskoro počinje njegov veliki projekt koji okuplja velik broj glumačkih zvijezda.
"‘Metropolitanci‘ su moj najveći projekt na HRT-u, epizoda od 52 minute, ići će svaki ponedjeljak i utorak od 26. rujna, u 20:45 na HRT1. To je apsolutno najveći projekt koji sam do sad radio s više od 85 govornih uloga. Svi naši najveći glumci su u seriji".
Slušaju li ga glumci
"Imam prijateljski odnos, nemam diktatorski odnos na setu. Izgubim živce kao i svi, pogotovo na projektu koji traje tri mjeseca, svi imamo loše dane, ali mislim da svi koje ćete pitati uživaju biti sa mnom na setu. Imao sam neke teže glumce, ali to je uglavnom bilo zbog moje nezrelosti, kad sam bio mlad. Jako mi je žao što nisam nikad radio s Borisom Dvornikom i Ivicom Vidovićem, zaista sam bio premlad. Radio sam s Ivom Gregurevićem, još na faksu mi je glumio u studentskom filmu i to mi je bilo super".
Tko sve pamti te anegdote
Na snimanjima se kroz sve te godine nakupilo i velik broj anegdota.
"Tarik Filipović i ja smo često na pauzama snimanja "Bitangi" znali otići uplatiti sitni iznos na listić u kladionici, jer smo obojica nogometni entuzijasti. Bio sam tada još klinac i puno mi je značilo što se uopće želi podružiti sa mnom.
Na ‘ZG80‘ cijeli film smo snimali u Beogradu. Filip Detelić i ja smo zaboravili da ima predstavu u Kerempuhu. Sjetili smo se u 15 sati da u 19 mora biti u Zagrebu, stavili smo ga u prvi auto, dobili kazne za brzu vožnju, ali uspio je stići na predstavu.
S Natašom Janjić obožavam snimati, ali nas dvoje smo užasno problematični na setu, obožavamo Instagram, možda čak i ovisnici. Nas konstantno moraju prekidati. Mi možemo po 12 sati snimati Instagram videe. Na sreću, nađu se puno pametniji i profesionalniji ljudi na setu koji nas zaustave".
Što radi kad ne radi
Usput, traži i ekipu za gledanje američkog nogometa.
"Volim sport. Odrastao sam pored stadiona i onda je bio nogomet i Dinamo. A zadnjih 10 godina sam zakačen na NBA i NFL, američki nogomet - ako ćeš ovo napisati neka mi se netko javi, jer nitko od mojih prijatelja ne prati NFL. Taj američki nogomet je jako slabo zastupljen u Hrvatskoj, a vjerojatno i u cijeloj Europi.
Putujem stvarno puno i nikad mi nije žao potrošiti na putovanja. Skužio sam da što sam stariji, najsnažnija sjećanja koja imam su ona s putovanja. Početkom iduće godine planiram otići u New York. kao klinac sam bio reper (čak imam i neke objavljene pjesme u Blackoutu), zato obavezno želim posjetiti klub Jay Z-ja 40/40".
‘Ko se to tamo smije?
Nije se ustručavao dati usporedbu hrvatskih i srpskih komedija i humora.
"Kad sam odrastao, izuzev Vinka Brešana i njegovih filmova ‘Kako je počeo rat na mom otoku‘ i ‘Maršala‘, praktički sam odrastao na srpskim komedijama. Što mislim da je super, ali loše je za nas. Tih ‘90-ih stvarno nije bilo nikakvih komedija u Hrvatskoj. Ne govorim ovo u smislu da smo bili loši, nego ih nismo radili. Tako je bilo i na našoj Akademiji, mislim da se to sad lagano mijenja".
Novi projekt - Svadba
Dok radi na serijama priprema i svoj novi film.
"Radi se o vlasniku jedne firme mješovitih dućana koja propada, glumi ga Rene Bitorajac i on se, da bi spasio firmu, širi na regionalno tržište i udaje svoju kćerku za sina srpskog premijera - kojeg bi volio da ga glumi Dragan Bjelogrlić, a sina Miloš Biković. Komedija je i zove se ‘Svadba‘. Za muziku planiram Rastu i Balkaton izvođače. Mislim da imamo dobru formulu koja bi mogla proći u hrvatska kina, ako ikad prođemo".
Ima li vremena za osobni život
Gdje ima volje ima i načina, tako da se i u privatnim odnosima sve stigne.
"Trenutno sam u sretnoj vezi, sve je još svježe, a počinjemo upoznavati obitelji, no ne bih previše otkrivao. Ja sam jedinac i imam užasnu želju za obitelji, nadam se da sam spreman, da nisam još uvijek nezreo po tom pitanju. Iako, imam više od 100 pari ‘Jordanica‘ u stanu, pa možda nisam još spreman. Imam i kolekciju od 30-ak šilterica, Play Station. Da sam žena i uđem u moj stan, okrenuo bih se istog trena. To toliko vrišti nezrelošću, stvarno svaka čast mojoj curi. Ona nije iz glumačkih krugova, a puno je zgodnija i uspješnija od mene".
Moda i modni izričaj
Modni stil - eklektičan s povremenim preinakama po savjetu iskusnijih.
"Preko jednog cijelog zida u stanu je ormar samo s tenisicama. Znam da će u momentu kad odlučim zasnovati obitelj to biti iza mene. Imam desetak Adidasica, udobnih za trčanje i hodanje, ali Jordanice model 1 - njih imam sigurno više od 30, volim 13-ice i 14-ice. Imam i puno cipela, ali Jordanica više od 100 pari. Volim lijepe cipele, volim i odijela, pogotovo sakoe. Jako mi odgovara da je high fashion postao street fashion, zbog tenisica. Imam i puno šilterica i hudica, sve to pokušavam kombinirati sa sakoima. Partnerica modu prati puno bolje od mene, ona mi i sugerira, pa je par odjevnih predmeta ‘izašlo‘ iz ormara. Jako volim boju, valjda jer sam lav u horoskopu, volim žuto, crveno, kričavo, e mislim da je s tim sad malo gotovo. U zadnje vrijeme nosim dosta crno".
Dream projekt
Film o kojem sanja je biopic o jednoj od najvećih grupa s ovih prostora.
"Film o Bijelom dugmetu, to moram naglasiti da mi je dream projekt, nitko nije kontaktiran, nitko nije ‘castan‘ i vjerojatno se nikad neće dogoditi. Moja mama je bila najveći fan Bijelog dugmeta i prenijela je to na mene. Moj producent Ivan Kelava u Londonu je isto fan, poslao mi je već nekoliko knjiga. S pričom bih išao od samih početaka upoznavanja u Sarajevu i prvih svirki u Italiji dok nisu bili Bijelo dugme, do formiranja prve postave s Bebekom, pa Tifa, Islamović i raspada devedesete i početka rata. Mislim da oni to zaslužuju".