Statistike su poražavajuće: svakih 15 minuta u Hrvatskoj jedna žena doživi nasilje, a broj ubijenih žena je u porastu. Ništa bolja situacija nije ni u susjednoj BiH, pa je vapaj pretučene Klare Buntić, supruge bivšeg rukometnog reprezentativca Denisa Buntića, koji je još uvijek na slobodi, dodatno aktualizirao problem, ali i poslao poruku - za nasilje koje se događa u obitelji mora se čuti i izvan njihova četiri zida.
Svojim dugogodišnjim javnim angažmanom Ida Prester među glasnijim je aktivistima koja se bori protiv nasilja nad ženama. Potresena ubojstvom Nizame Hećimović u bosanskom gradu Gradačcu, kojoj je život oduzeo nevjenčani suprug, a zatim ubio još dvoje ljudi pa i sebe, sa suprugom Ivanom Peševskim na nedavno održanom 29. Sarajevo film festivalu u rukama je nosila plakate s natpisom "Stop femicidu" i "Nizama" - u znak podrške preminuloj ženi koja je tražila pomoć države i zaštitu, ali je nije dobila. Njezin zahtjev za zabranom pristupa bio je odbijen. Njoj je Ida posvetila pjesmu "Štit".
"Dva dana nakon groznog slučaja u Gradačcu napisala sam pjesmu posvećenu Nizami, a u spotu će sudjelovati umjetnici, aktivisti i svjedoci, odnosno žrtve nasilja iz cijele regije. Ideja je ujediniti sve nas na ovim prostorima u podršci ženama jer u svim državama raste nasilje nad ženama. Refren pjesme glasi: ‘Hej, stižu oblaci, oluja dolazi, napravimo štit od naših tijela‘", govori Ida, koja će premijeru pjesme imati 25. studenoga kada se obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Donosimo tekst Ide Prester: Nije sramota prijaviti nasilje, sramota je biti nasilnik
Žena je uvijek kriva. To pokazuje i slučaj Klare Buntić koji nas je sve zgrozio. Reakcija velikog dijela javnosti na nasilje je zabrinjavajuća i objašnjava zašto većina zlostavljanih žena šuti i trpi nasilje godinama. Žena je kriva kad ne progovara o nasilju i pati u tišini, tada je jadnica koja bolje ne zaslužuje. Žena je kriva kad javno potraži pomoć, tada je alapača koja sramoti svog muža, to se rješava u četiri zida. Žena je kriva kad ga tuži jer tad ne misli na djecu kojoj otima oca. Žena je kriva kad se usprotivi na bilo koji način, jer tko zna što je sve ona radila da ga izazove. Žena je kriva i kad ima snimku kao dokaz, lažirana je sigurno, to je holivudska snimka, specijalni efekti. A konkretno Klara je kriva jer je lijepa i ima "dorađene" usne! Čitam komentare i ne vjerujem: "Pogledajte joj ta usta, nije joj smetao muž dok se pumpala", "Ova se samo cifrala u ogledalu, nije bolje ni zaslužila"... Uzalud što žena ima snimku nasilja. Uzalud što muž ima povijest nasilničkog ponašanja i pronađeno ratno naoružanje pod krevetom. Ona je kriva za sve modrice jer - ima "napumpane usne".
Žena nije kriva jedino kad je ubiju. Jedino tad joj vjeruju, kad je mrtva. Tad je svejedno je li lijepa, jadnica, alapača, je li izazvala muža lošim kuhanjem ili ju je pogledao kolega s posla. Živimo u svijetu koji je postao nevjerojatno tolerantan na nasilje. U svijetu u kojem su žene prve na udaru, kakva god da im je sudbina - zaslužile su je.
Nasilje nad ženama je u zastrašujućem porastu, Hrvatska je treća u Europskoj uniji po broju femicida. U cijeloj regiji broj prebijenih i ubijenih žena rapidno raste. Što se događa? Zašto se na državnim razinama ne organiziraju krizni stožeri, radne skupine stručnjaka? Psiholozi, sociolozi, prosvjetni radnici, policija... Nešto radimo krivo, proizvodimo velik broj nasilnika i agresivaca, ne uspijevamo zaštititi žene, stvorili smo društvo u kojem se nasilje relativizira i opravdava. Društvo u kojem se žene boje prijaviti nasilnike jer će im se dogoditi isto što i Klari - poniženje, sramota i sumnja u svaku riječ.
Možemo bolje i moramo bolje. Svaki put kad čujete da netko napiše ili kaže: "Ne podržavam šamare i udaranje žena, ali.." - odmah zaustavite diskusiju. Nema ali. Za nasilje nema opravdanja. Odgajajmo nove generacije s tom jasnom porukom. Ponavljajmo im je svakog dana. Nasilje je neprihvatljivo, u svim oblicima. Nije sramota prijaviti nasilje, sramota je biti nasilnik. A nježnost, ljubaznost i duhovitost su kul. Trudimo se stvarati takve ljude koji će jednog dana biti bolji od nas.
