"Petra smo čekali punih 16 godina i na tom putu prošli mnogo emocionalno teških trenutaka. No roditeljstvo sve to poništava", iskreno govori Melita Hrengek, bivša HTV-ova voditeljica koja je posljednjih godina radi u HRT-ovim Odnosima s javnošću. Sa suprugom, Hrvojem Hrengekom, sportskim novinarom HTV-a, već se gotovo pomirila da neće moći imati dijete, premda je to bila njihova želja od prvog dana braka. Naime, Melita se 2004. suočila s dijagnozom endometrioze koja može uzrokovati probleme sa začećem. Operacija je bila uspješna, zajedno su vjerovali kako to neće stati na put njihovoj golemoj želji za proširenjem obitelji. Oboje su bili fizički zdravi i genetski kompatibilni, no do trudnoće ipak nije dolazilo. Sve do proljeća 2017. kada su doznali najljepše vijesti.
"Bila je to moja prva trudnoća. Kada sam posumnjala da je ovaj put uspjelo, iz straha nisam više željela raditi kućne testove već sam otišla izvaditi krv. Neopisiv je bio osjećaj kada su me nazvali iz laboratorija i javili da beta HCG, hormon kojim se dokazuje rana trudnoća - raste. Tu sam vijest doznala na poslu. Tresle su mi se ruke i noge, lupalo mi je srce. Izašla sam, sjela na klupicu i nazvala sam Hrvoja, koji je tada bio na putu i rekla mu da će postati tata. On je najprije zanijemio pa kroz suze rekao da nikad nije čuo ništa ljepše. Bilo je smijeha i suza, a onda je nastala panika i pitanje koje me mučilo do kraja trudnoće - hoće li sve biti u redu", emotivno govori Melita. Kako je zanijela u 42. godini, trudnoća se vodila kao visokorizična stoga ju je provela u mirovanju, a njihov Petar na svijet je stigao carskim rezom u studenom 2017.
O svojoj je borbi tek sad odlučila progovoriti javno kako bi brojnim roditeljima koji prolaze težak put do roditeljstva dala primjer kako valja biti ustrajan. Ranije, kaže, za to nije imala snage jer joj se nedugo nakon najveće životne sreće, dogodila obiteljska tragedija.
"U svega dva mjeseca sam postala majka i izgubila majku Anku. Iako je bila relativno dobrog zdravlja u svojoj 67. godini dogodila joj se iznimno rijetka komplikacija sa žučnim kamencem i preminula je iznenada. Moj otac Ilija koji je bio dvije godine stariji od majke, iako je bio lošijeg zdravlja preminuo je, vjerojatno od tuge, par mjeseci nakon mame. U kratkom periodu imala sam osjećaj da smo Hrvoje, Petar i ja ostali sami na svijetu. Zato su nam prvi mjeseci s Petrom bili još teži. Emocije su bile konfuzne, s jedne strane sreća zbog rođenja djeteta, a s druge velika tuga zbog gubitka roditelja s kojima sam bila jako povezana. Zaredale su se još neke teške situacije i danas sam tu gdje jesam zahvaljujući svojoj stijeni Petru, suprugu i najužem krugu ljudi. Dobro sam, ali i dalje nosim veliku tugu i rane", govori Melita. Prisjeća se s kojom radošću su njezini roditelji čekali Petra i teško je prihvatiti da neće odrastati uz njezine roditelje.
"Mama je s Krka, gdje je živjela, došla u bolnicu čim sam rodila. Sjećam se, puhala je bura, bio je svako malo zatvoren krčki most no ona se uputila upoznati svog unuka. Nakon toga vidjela ga je još jedanput, na Badnjak 2017. Imali smo planove i dogovore no nažalost nisu se ostvarili. Tata ga je imao priliku vidjeti koji mjesec duže. Danas kad Petar nešto kaže ili izvede točno znam što bi na to rekao tata, a što mama. I često to izgovorim na glas. Pričam Petru o njima i on zna da ga baka i djed čuvaju negdje odozgo", priča Melita.
Tek je nedavno prihvatila sve što joj se dogodilo, a to je kaže, ključ za nastavak normalnog života. Sretna je što uslijed šoka nije ostala bez mlijeka pa je Petra dojila gotovo tri godine, a vjerujući kako su upravo prve tri godine djetetova života najvažnije, nakon isteka porodiljskog dopusta, svoj je radni odnos stavila još dvije godine u mirovanje. I danas je njihov najveći fokus na Petru jer, predugo su ga čekali da od njih ne bi dobivao samo najveće osmijehe i zagrljaje.
"Ponekad me plaši pomisao da smo stariji roditelji i da možda nećemo neke stvari doživjeti, ali to uopće ne mora tako biti. Život je nepredvidiv. Čini mi se da su mladi roditelji opušteniji, manje brinu oko sitnica. S druge strane imaju puno više drugih briga, dokazivanje na poslu, željni su izlazaka. Mi smo pak sve to prošli i u tom smislu smo opušteniji. Najbitnije nam je da smo skupa, da se igramo. Fizički, tijelo nam je umornije, ali mozak nam je podjetinjio. Baš kao kod svih starijih ljudi", u šali govori Melita. Ne libi se progovoriti i o osudama s kojima se susrela kada je ostala trudna u 42. godini.
"Zabolio me komentar jedne žene da sam jako hrabra što ću roditi u tim godinama jer je ona u toj dobi postala baka. Godinama ranije redovito smo bili izloženi pitanjima okoline: 'Pa što čekaš? Važna ti je karijera, a ne obitelj? Radite li na djetetu?' Dok sam bila mlađa ponekad bih se opravdavala, a poslije sam otvoreno ljudima znala reći da su nepristojni te da to nije njihova briga. I kad su nas već svi prestali ispitivati - pojavio se Petar i sve ih zeznuo", smije se Melita. Iako je njezin život sretan, priznaje kako se s nelagodom sjeća teških trenutaka tijekom dugih 16 godina.
"Sve se isplatilo i više nije vrijedno spomena. Najvažnije je da smo Hrvoje i ja jedno drugome bili velika podrška i samo mi znamo kako smo se osjećali. Zato se danas toliko cijenimo i jako smo povezani. Obećali smo si davno, ako nam se roditeljstvo ne ostvari da ćemo nastojati živjeti najbolje što znamo i da ćemo pokušati pronaći smisao u drugim stvarima. Pritom uopće ne mislim da ljudi koji nemaju djecu ne mogu živjeti ispunjeno. No mi smo dijete vidjeli kao krunu našeg odnosa. I to se danas samo potvrdilo. No, bilo je uistinu svakakvih emocija", objašnjava.
ČITAJTE I: Leona Paraminski progovorila o umjetnoj oplodnji: ‘Ženama se u Hrvatskoj pristupa s više ljudskosti‘
Ova rođena Vukovarka, svog Hrvoja upoznala je 1999. kada je na HRT-u radila kao mlada spikerica, a on je bio novinar u Zagrebačkoj panorami. Upoznao ih je Tomislav Jelinčić, a zatim ju je Hrvoje zamolio da pročita vijest koju je on napisao. Samo pola godine kasnije zaprosio ju je na Julijinom balkonu u Veroni, a romantične geste nisu ga napustile ni nakon dva desetljeća braka. Svojoj supruzi i dalje nosi cvijeće, a tu veliku brojku proslavili su prošle godine u svojoj ljetnoj oazi na otoku Krku uz omiljenu tortu 'Krčka kneginja'. O suprugu govori samo u superlativima: odlično kuha, obožava nju i sina, najveća joj je životna potpora i oslonac. Melita, Hrvoje i Petar dišu kao jedno, a o dadilji kako bi ponekad mogli sami negdje otići, ni ne razmišljaju.
"Uživamo s njim. Petar je zabavan i pun energije. Voli pjevati, skakati, penjati se na što god stigne. Nedavno je završio na šivanju glave i to bez suza. Sve je dobro podnio za razliku od nas dvoje. Često paničarim u sebi, no glumim da je sve ok. S dolaskom djeteta rodi se golema ljubav i sreća, ali i neopisiva briga. Život ti se okrene naglavačke. Kad me profesor Ratko Matijević koji mi je vodio trudnoću pitao kako sam, rekla sam da imam osjećaj kao da sam uskočila u brzi vlak koji nikako da stane na nekoj stanici, a on mi je odgovorio 'Nikad više neće stati'! I to je živa istina", zaključuje.