Kada smo dogovarali intervju Ivan Hilje, poznatiji kao Hiljson Mandela, još je imao 29 godina. U međuvremenu je napunio 30 te prodao onu nekolicinu karata koja je još čekala u glazbenim shopovima za njegov prvi samostalni koncert u Tvornici kulture u Zagrebu. Uoči tog glazbenog spektakla ovaj treper s Trešnjevke iznimno je smiren, za razliku od njegovih obožavatelja koji su mu prilazili i molili za fotografiju, uz riječi da jedva čekaju koncert 14. listopada.
"Spremam kaos, kontrolirani kaos... večer punu slavlja i pjesama", odmjereno i zagonetno je kazao Hiljson ne otkrivajući imena gostiju ili posebnih iznenađenja.
Iako ima ogromnu bazu obožavatelja, njegovo ime vjerojatno je manje poznato roditeljima tih fanova. No, Hiljson Mandela nije do rasprodane Tvornice došao preko noći, naprotiv u glazbi je od ranog djetinjstva. Majka operna pjevačica Dijana Hilje, mezzosopranistica u zagrebačkom HNK, često ga je vodila sa sobom u kazalište.
"U formativnim godinama djeca najviše kupe stvari, a to najranije djetinjstvo proveo sam uz majku oko i u HNK, to je sigurno utjecalo na mene. Otac Ivo je tu bio jako bitan jer me on vodio na sve aktivnosti, htio je da dobijem najbolje moguće obrazovanje što se glazbe tiče. Čim su vidjeli da imam sluha, roditelji su me od početka usmjeravali prema glazbi", ispričao je Ivan Hilje.
Prvi angažman imao je u zboru Zagrebački dječaci, a na inicijativu dirigentice Jasenke Ostojić Radiković, upisao je glazbenu školu.
"Majka me odvela u Glazbenu školu Lisinski i doslovno rekla: ‘Dajte mu da svira bilo što‘. Tako je došao saksofon", kroz šalu se prisjeća Hilje.
Iako glazbenu školu nije završio, saksofon ga je doveo do njegovog prvog benda - Prazna Lepinja - u njemu pjeva i svira sax. Glazbenik skromno ističe da osim njihova repertoara na tom instrumentu ne zna previše muzicirati. Na samom početku srednje škole pridružio se bendu koji je već tada imao ime.
"Dečki su ga tako nazvali jer su za veliki odmor išli do Trešnjevačkog placa i uzimali prazne lepinje sa svim prilozima, pošto je to bilo najjeftinije. Svi smo s Trešnjevke, taj Trešnjevački plac je odigrao dosta važnu ulogu u našoj prehrani, što se može vidjeti na nekim pojedincima (ne ja)", objašnjava Ivan koji se uz trapersku karijeru, ponovo uhvatio saksofona nakon što je ‘Lepinja‘ prekinula pauzu od osam godina.
U međuvremenu je Hilje kao dio KUKU$ kolektiva izgradio zavidnu karijeru na regionalnoj trap sceni. Prošle godine njihova je pjesma završila na soundtracku serijala "Južni vetar 2", a do te je suradnje došlo - spontano.
"Velik sam fan cijelog serijala i svijeta koji je redatelj napravio. U jednom trenutku redatelj Miloš Avramović je rekao da bi bio red i da KUKU$ nešto napravi za Južni vetar. Naravno pošto je cijeli taj svijet u seriji malo dinamičniji i mračniji, i mi smo napravili jaču stvar. Rađena je za film i dio je tog svemira", objašnjava Hiljson.
Hiljson je kao solo izvođač odskočio od svog underground kolektiva u mainstream velikim hitom "Ova ljubav" koji je snimio sa ZsaZsaom, no priznao je da ga je na početku trebalo nagovarati na duet.
"Nakon blagog nagovaranja i više poziva Bojana Šalamona Shalle, došao sam u studio i vidio sam žar, želju i ZsaZsu koja je iznimna pjevačica, velika duša i umjetnica. Nekako sam dao sebi priliku da probam. Nisam požalio ni jedan tren, mislim da danas imamo i ovaj intervju zbog toga što se razvio neki senzibilitet prema medijima. Najviše stvari može se napraviti suradnjama mainstream i underground svijeta, jer zapravo sve što nas vezuje je dobra glazba. Mainstream je oduvijek imao najbolju produkciju, underground je možda imao bolje ideje. Kada se to spoji, što zapravo je suradnja ZsaZsae i mene, dobiju se najbolji rezultati", objasnio je Hiljson.
Ove je godine izdao svoj solo album "Mandela Effect", izvana pobojan u ružičasto, a iznutra dosta mračnijim tonovima, posebno u dvije pjesme "Sam u mraku" i "Vrag na violini" koje govore o mentalnom zdravlju. Ivan je u više navrata rekao da su mu te borbe poznate, kao i svim ljudima mlađih generacija.
"Ne mogu pričati s apsolutnom sigurnošću pošto nisam roditelj, ali mislim da su nam naši roditelji htjeli dati sve ono što nisu imali, a to je nekakva sigurnost na prijateljskoj razini. Puno djece je nespremno i lome se zato što su roditelji uvijek bili tu da im pruže pomoć. Mislim da su naši roditelji imali stroži odgoj, ne mislim da je to u redu nego je to jednostavno tako bilo... Kasnije su puno lakše prebrodili teže situacije životu i ako su se slamali, slamali su se na tim težim stvarima", zamijetio je Hilje i istaknuo da su danas mlade osobe mnogo više u svojim mislima te verifikaciju traže na društvenim mrežama, u svijetu koji nije vezan za realnost.
"Samim time su nesretni zbog raznih stvari, nešto što sam i ja osjetio mnogo puta, ali čini mi se da mlađi ljudi sve više to osjećaju, što me užasno zabrinjava. U mojoj generaciji nije bilo toliko često da mladi pate od tih svih stvari koje im grizu psihu. Virtualni identitet nije bio važniji od ovog kojeg gradimo u stvarnom svijetu", rekao je.
To što se brine zbog mlađih generacija, ne znači da ih podcjenjuje, naprotiv, iznimno ih cijeni. A kako i ne bi kad mu je mišljenje od devet godina mlađe djevojke Lucije jedno je od najbitnijih na svijetu.
"Pitam je za savjet oko svih stari, mislim da sam čak i prenaporan. Ona je mlađa od mene, ali je puno pametnija. Mislim da mladi imaju puno više potencijala i pametniji su nego mi. Lucija je jako, jako pametna", s osmjehom na licu opisuje Ivan.
Hrabro je priznao da se za sada ne usudi napisati pjesmu za nju.
"Lucija mi je ogromna podrška, ali uopće ne ulazi u moj kreativni dio, njoj bi čak bilo i jazavo da joj napišem pjesmu i na kraju bi me prcala u mozak. Da napravim pjesmu za nju to bi trebala biti dobra pjesma, brutalna, koju ne možeš napisat ...", kroz smijeh otkriva Hiljson.
Teški obožavatelj brenda Adidas za imidž je na svom solo albumu ciljano odabrao ružičastu boju. Frizura je, kaže, ispala pun pogodak, jer iako je i ranije nosio pletenice, nikada nije dobio toliko komplimenata.
"Roza smiruje, svi se trebamo smiriti u današnjem vremenu, zato sam tražio rozu boju. Ona je jedna od boji koja nam očajnički treba i za muškarca. Mislim da si baš frajer ako nosiš rozu boju, jer donosiš tu smirujuću energiju. U ovom crno-bijelom svijetu malo roze boje možda ne radi razliku, ali nam daje malo smirenja", zaključio je Hiljson Mandela.
