Jedna od ambasadorica Svjetskog dana hipertenzije, koji se obilježava 17. svibnja, mogla bi biti i Maja Njirjak. Novinarka, urednica i voditeljica na HRT-u, koja će u prosincu proslaviti 40. rođendan, nedavno je, naime, na vlastitoj koži osjetila koliko visoki tlak može biti opasan. Za Gloria.hr je detaljno ispričala što joj se zapravo dogodilo, što je iz tog iskustva naučila i kako ide proces oporavka.
Kako se osjećate nakon svega?
- Osjećam se puno bolje otkako koristim lijekove. Najprije sam uzimala one za srce, koje mi je dr. Glavašević s KBC-a Rebro nedavno ukinula, a sada za tlak. Sad sam kao moja baka Kaja koja je također imala visoki tlak, a i mama Snježana ima lepezu tableta - za tlak, za štitnjaču, za masnoću u krvi, astmu... Dakle, genetski sam iz obitelji koja je imala problema s tlakom i cirkulacijom. Mama ima aneurizme na mozgu, a njezina sestra Valerija je preminula u 21. godini od izljeva krvi u mozak, u snu. Tata je, pak, imao infarkt pluća. Nisam mislila da ću to ikada reći, jer lijekove sam izbjegavala čak i kad me jako boljelo, no sada se bojim i pomisliti kako bih završila bez terapije. Dosad sam, naime, vjerovala da se tijelo zbog česte konzumacije privikne na lijekove pa se doze povećavaju. I porođaj sam prošla bez njih. Kad mi se utvrdi konačna dijagnoza, iako se uzrok problema s tlakom često i ne pronađe, nadam se da će se broj lijekova smanjivati, a ne povećavati.
Kakav vam je sada tlak?
- Bolji je s terapijom, ali nije na granici na kojoj bi trebao biti. Čuda se događaju, no ne očekujem ih preko noći. Nadam se da okidač nije neka kronična bolest jer na sve drugo mogu sama utjecati. Roditelji su mi donijeli zglobni tlakomjer da mogu pratiti kretanje tlaka i ne žele ga natrag. Kažu da je za starije ljude i kronične bolesnike bolji onaj što se stavi na nadlakticu pa ću im ga darovati za preuranjeni Božić.
Jeste li ikad prije imali sličnih zdravstvenih problema?
- Nikakvih! Štoviše, imala sam nizak tlak. No, vrlo je upitno kakav mi je tlak posljednjih mjeseci ili godina s obzirom na to da sam ga mjerila jednom godišnje - na sistematskom.
Jeste li na posebnom režimu prehrane?
- Ne smijem jesti slano, a čokoladu i slatkiše ni prije nisam konzumirala u većoj mjeri. Jedini šećer koji svjesno uzimam je onaj u kavi. Pila sam puno kave pa i to sada moram smanjiti. O pušenju da ne govorim... To su sve navike koje kumuju povećanju tlaka, a koji se kumulativno zbraja mjesecima i godinama. Čitala sam da mirisanje cimeta - i dakako konzumiranje - snižava tlak. Bila istina ili ne, kad se uzrujam upalim svijeće od cimeta i jabuke, koje su mi ostale od Božića. Ili cimet smućkam s limunadom i đumbirom.
Što se točno dogodilo toga dana kad ste završili u bolnici?
- Simptom na koji sam reagirala je bilo zujanje u ušima. Počelo je točno deset dana prije tog kobnog petka, kad sam završila na Hitnoj. Najprije sam mislila da mi je ostala voda u kanalu, nakon pranja kose. Onda da je to zbog slušalica, jer često i preglasno slušam glazbu ili pregledavam materijale u redakciji, a i koristimo slušalice u TV studiju za povrat iz režije... No, uzevši u obzir da je zujanje u ušima i jedan od simptoma visokog tlaka, otišla sam k liječnici obiteljske medicine. Izmjerila je tlak koji je tada bio 150 sa 100, što mi se nije učinilo tako strašno jer sam na apsolutno svakom pregledu dotad imala nizak tlak. Savjetovala mi je da ga češće mjerim jer to za mene povišena vrijednost, a nakon pregleda uha rekla da je malo crveno i dala mi kapi. Idući dan sam se na HRT-u cijepila Pfizerom, sutradan mi je trnula desna noga, a kad mi je mama poslijepodne izmjerila tlak bio je 170 s 97, uz visoke otkucaje srca. Mislila sam da je to od cjepiva, no kad je u petak tlak skočio na 199/120, pa na 210/140, a onda na 210/125 upalio mi se alarm. Na internetu sam pronašla prirodni recept za instant skidanje tlaka - napitak od limuna, cimeta i đumbira - te nakon razgovora s Hitnom, s osobom koja mi je bila potpora čitavo vrijeme, otišla u bolnicu Sveti Duh.
Kako je tekao hitni prijem?
- Primila me jedna draga i mlada doktorica, a kad sam joj počela objašnjavati simptome - rasplakala sam se. Prisjetila sam se situacija koje sam prošla s mamom i jedino što mi je prošlo kroz glavu je: 'O, bože, povijest se ponavlja...'. Izmjeren mi je tlak 190 sa 125, dobila sam prvi lijek, napravili su mi EKG, pregledali me te poslali na RTG pluća i oftalmološki. Liječnici su bili jako ljubazni i smireni, unatoč kaosu s pacijentima, i to me se dojmilo. Posebno me razveselila glavna sestra na oftalmološkom pregledu, s kojom sam prošla teme od korone do posla... Unatoč tome što sam tamo bila među najmlađim pacijentima, doktori nisu moj problem shvatili bezazleno. Za razliku od liječnika koji su moju mamu otpustili s puknutom aneurizmom u mozgu, mene su u nalazu uputili na detaljnu analizu urina, krvi i Holter RR.
Kad ste pušteni kući?
- Oko ponoći, nakon što sam dobila terapiju. Otkako je uzimam, zujanje se javi vrlo rijetko, vjerojatno kad skoči tlak. Osjećam se preporođeno, kao da ponovno vidim, mirišem, osjećam... Ovih nekoliko dana, tjedana, ako ne i mjeseci - zapravo sam bila kao tempirana bomba. A mislila sam da sam kao tratinčica.
Što je bio uzrok vaših problema?
- Uz genetiku, imam dojam da je možda i korona koju mislim da sam imala još 2019., kada se o njoj u javnosti nije ni znalo. Kćer Tia i ja smo od kraja studenog imale sve simptome koji se navode u pandemiji, a tijekom ljeta mi je jako počela opadati kosa. Kao mogući postcovid simptom mogao bi biti, eto, i taj nesretni tlak.
Je li možda uzrok bio i stresan posao?
- Posljednjih šest mjeseci ne, ali možda je razlog gomilanje stresa tijekom godinama, što je kulminiralo 2020. zbog potresa, korone, online škole i nekoliko privatnih stresnih situacija. Otkako sam 2019. prešla u odjel Kulture - dotad sam bila dio Informativnog programa - preporodila sam se. U tom odjelu na čelu sa šeficom Lidijom Špiranec radim emisiju 'Art a la carte' posvećenu suvremenom plesu, koja ide nedjeljom na HTV 3 oko 21:20, a unutar nje je razgovor s gostima i prikazivanje neke predstave, filma, koncerta... Uz to sam s kćeri četvrtašicom 'išla' u Školu na Trećem, što je bio jedan od najboljih HRT-ovih i svjetskih projekata kao odgovor na pandemiju. Imala sam tu čast da me Rahela Štefanović pozvala kao dio tima i mogu reći da sam zbilja uživala raditi s učiteljima i svim našim kolegama. U svibnju je završila Škola, a počele su pripreme za Sunčanu stranu Prisavlja. S Vlatkom Kolarović i Lidijom Špiranec sam osmislila čitav ljetni program pa mi je i ljeto bilo radno, ali beskrajno zabavno. Ove godine pripremamo još bolju, veću i plesniju feštu. Ponosna sam i što sam prvi put bila urednica i voditeljica cjelokupnog projekta digitalne Noći muzeja, uz redatelja Zdenka Bišćana bez kojega projekt ne bi uspio.
Jeste li zbog zdravstvenih problema morala odgoditi ili otkazati neke projekte?
- Bože sačuvaj! Uz ovo pitanje mi na pamet pada samo jedna misao - da sam nebrojeno puta starijih kolegica i kolega čula kako nikada nisu otvorili bolovanje. Nije mi to bilo jasno, jer ja sam otkako imam dijete do kraja vrtića svako malo zbog viroza i raznih upala završila na bolovanju. Shvatila sam da su ljudi na HRT-u beskrajno predani poslu i iako smo svi zamjenjivi, činjenica je da se mijenja tijek projekta kad se iz njega izađe. Na godišnjem sam bila do jučer i moja emisija 'Art a la carte' kojoj sam urednica - pored Lidije Špiranec, Jane Haluze, Lidije Lacko Vidulić i Lade Džidić - ide dalje, do kraja sezone. Baš sam ovih dana pisala Matiji Ferlinu koji nam je gost krajem svibnja na HTV3 s predstavom 'Sad sam Lucky' pa će je gledatelji premijerno vidjeti i na malim ekranima. I na godišnjem, dakle, radim, a u pripremama smo i za Sunčanu stranu Prisavlja.
Znači da niste na bolovanju?
- Nisam, već igrom slučaja desetak dana na godišnjem odmoru - ne iz snova, nego iz noćne more. Ali, kako sam 'klasa optimist' znam da može i puno gore pa se ne žalim. Pokušavam utvrditi što se točno dogodilo te sam kao mali detektiv u svom tijelu. Da nisam na godišnjem, tko zna bih li sada bila u postupku liječenja ili bih išla naprijed, praveći se da se meni to ne događa... I nisam jedina, vjerujem da u mojoj prići svatko prepoznaje djelić sebe. Moja poruka je - ne ignorirajte simptome!
Promijenili ste, dakle, način razmišljanja?
- Gledajući unatrag, moj tlak luduje mjesecima, ako ne i godinama. I molim boga da bubrezi i srce nisu oštećeni. Da dočekam diplomu svoje kćeri Tije... Moji su simptomi rasli iz dana u dan, a ja sam im se prilagođavala umjesto da sam ih detektirala... Taj osjećaj da si kao tempirana bomba, da imaš temperaturu, osjećaj nelagode u prsima, trnjenje ruku, nogu, sve sam ja to govorila i doktorici, ali sam zbog mog načina života, koji je nekad uistinu 200 na sat, smatrala da je to normalno. Treba dobro osluškivati svoje tijelo, a onda vrlo jasno dati do znanja doktorima da te poslušaju. Oni su osnovna stepenica. Mjeriti tlak barem triput dnevno, voditi bilješke nekoliko dana, a onda otići liječnicima.
Kakvi su vam planovi?
- Vratit ću se kućnim treninzima koje prakticiram još iz plesne dvorane Desanke Virant. Ona me naučila slušati tijelo i trenirati ga. Češće ću voziti bicikl i role te smanjiti pušenje - pa čak i prestati. U velikim smo planovima za Sunčanu stranu Prisavlja pa će i ovo ljeto biti radno! Veselim se Festivalu neverbalnog kazališta u Svetvinčenatu, Pula film festivalu - i puna tri mjeseca vrhunskog sadržaja u obliku okruglih stolova, koncerata i filmskih projekcija na našoj livadi iz sna uz Savu. Napokon uz veći broj posjetitelja te izvođača i plesača.
Kakva su vam očekivanja od hrvatskog zdravstvenog sustava?
- Velika i nerealna! Govorim to vrlo svjesno, jer sam godinama 'navučena' na serijale 'Specijalizant' i 'Dr. House'. Glumca koji ga tumači, Hugha Laurieja, čak sam i intervjuirala te mogu reći da je divan. Navedene serije su mi instant recept za povoljan tlak.