Uporna, hrabra i nezaustavljiva - riječi su koje najbolje opisuju Zagrepčanku Goranku Perc (48), dopredsjednicu Udruge Nismo same, za podršku ženama koje su preboljele ili imaju rak. I sama je prije četiri godine pobijedila karcinom dojke, nakon toga hodočastila Putem sv. Jakova, a sada je spremna za novi izazov. Sudjelovala je ovog vikenda u utrci Zagreb Advent Run, sretna što će se dio novca od kotizacija donirati projektu "Nisi sama - ideš s nama!", kojim se ženama oboljelima od raka omogućuje besplatan prijevoz taksijem na kemoterapije. Za nekoga tko je u 30 dana propješačio 900 kilometara dugačku rutu od Francuske do Španjolske, zagrebačka se utrka od pet ili deset kilometara (ovisno o fizičkoj spremi) čini kao mačji kašalj, no Goranka ima i otegotnu okolnost - ozljedu. Ljetos je, naime, pala sa skutera i priklještila si desno stopalo.
- Stanje sam pogoršala sudjelovanjem na utrci Highlander Velebit potkraj rujna ove godine, od koje sam morala odustati nakon dva dana upravo zbog ozljede stopala. Još se oporavljam pa na Zagreb Advent Runu neću trčati, već hodati pet kilometara - rekla nam je uoči utrke Goranka, kojoj je kretanje u prirodi poput psihoterapije.
Kad god ima vremena kvartom dnevno propješači do šest kilometara, a za vikend ode na Sljeme.
Uvijek je brinula o svome zdravlju i išla na redovite liječničke preglede, a 2016. je tijekom redovite kontrole saznala da ima rak dojke. Bila je u šoku jer u njenoj obitelji nitko nije imao maligne bolesti.
- Prebacila sam se u mod robota, u smislu da idem korak po korak, pretragu po pretragu. Trebao mi je nekakav hodogram koji moram slijediti da se problem što prije riješi i da nastavim normalno živjeti - priča Goranka, dodajući kako su joj najveća podrška bili suprug Tomislav, privatni poduzetnik, i sin David koji će uskoro proslaviti 13. rođendan. Nisu joj bili potrebni svakodnevna skrb i utjeha, željela je da prijateljice s njom razgovaraju uobičajeno, pogotovo ako bi toga dana bila bezvoljna i malo pokleknula. Kaže da nije dobro šaptati, očajavati i sažalijevati bolesnu osobu.
- Kad oboliš od raka okružen si sa sto ljudi, no u bolesti si ipak sam sa svojim mislima. Dan super prođe, ali navečer kad bih legla u krevet pitala sam se hoću li doživjeti da moj sin završi osnovnu i srednju školu, kakvu sliku mu želim ostaviti o sebi... A onda bih si rekla da ću preživjeti, da ću se boriti i da neću odustati - govori Goranka, koja se na svom putu suočila s još jednom preprekom. Operacija joj je odgođena pa ju je morala obaviti u privatnoj klinici, što joj je platio tadašnji poslodavac. Radila je u privatnoj tvrtki za komercijalne nekretnine, u odjelu za iznajmljivanje trgovina u trgovačkim centrima. Početkom prosinca 2016. joj je odstranjen dio desne dojke, a nekoliko mjeseci kasnije krenula je na zračenje. Odradila je 25 terapija i cijelo vrijeme radila. To joj je, kaže, mnogo značilo jer je bila okružena pozitivnom atmosferom i osjećala se korisnom. Nakon zračenja je odradila antihormonsku terapiju i sada, pet godina nakon dijagnoze, može reći da je ušla u statistiku preživjelih. To je Goranku, koja je oduvijek voljela putovati i baviti se sportom (tijekom cijele osnovne škole je trenirala karate), potaknulo da ostvari davnu želju i ode u Santiago de Compostelu gdje se nalaze moći sv. Jakova. Avionom je 30. kolovoza 2018. odletjela do Francuske i idući dan iz grada Saint-Jean-Pied-de-Porta pješice krenula prema Galiciji na sjeverozapadu Španjolske. I to sama.
- Dnevno bih prešla 30 kilometara, svaki dan spavala u nekom drugom mjestu i upoznala stotine ljudi. Nikad u životu nisam dobila toliko osmijeha i ljubaznih riječi. Nisam imala kriza, štoviše jedva sam čekala da ujutro ustanem i idem dalje. Bilo je jako vruće pa sam kretala već u šest ujutro i imala privilegiju da vidim trideset izlazaka sunca zaredom - prisjeća se Goranka, dodajući kako je nakon Santiaga de Compostele produžila do 100 kilometara udaljenog rta Finisterre na Atlantiku.Taj je put posvetila svim ženama oboljelima od raka, a kad je 2017. na radiju čula gostovanje Ivane Kalogjere, novinarke koja je osnovala udrugu Nismo same, odlučila joj se priključiti. Volontira već četiri godine, a 2019. je dala otkaz u tadašnjoj firmi i potpuno se posvetila radu u Udruzi. Svakodnevno pruža podršku onkološkim pacijenticama i njihovim obiteljima, odrađuje i promotivne aktivnosti, a nedavno je za svoj angažman dobila Volonterskog Oskara.
Ponosna je što su kroz projekt "Nisi sama - ideš s nama!" osigurali prijevoz za gotovo 500 žena.
Uz to je Udruga Nismo same partner u projektu "Žene za žene", čiji je cilj osposobiti pripadnice marginaliziranih skupina na tržištu rada da se kvalificiraju za njegovateljice/osobne asistentice za pomoć ženama oboljelima od malignih bolesti.
- Voljele bismo u našim prostorijama organizirati književne večeri i nastupe stand-up komičara. Želimo se odmaknuti od raka jer ovdje se ne priča samo o bolesti, upravo suprotno. Čak su i moje prijateljice dugo vremena sa sumnjom gledale na moj angažman u Udruzi. No, kad sam ih pozvala da dođu volontirati, i kad su vidjele koliko se mi smijemo, ne prođe niti jedna naša akcija da nisu uključene - ponosna je Goranka Perc, kojoj je plan da žene uključi u planinaranje i hodanje, a osobni cilj da prođe i portugalski Camino od Lisabona do Santiaga, dugačak 600 kilometara.