Ženska seksualnost i orgazam i dalje su skriveni ispod debelih slojeva srama, misterija, očekivanja i neznanja, a tu je temu ponovno aktualizirala holivudska zvijezda Rachel Bilson priznavši da je prvi orgazam doživjela s 38 godina. Zašto je to još tabu za Gloriju otkrivaju pjesnikinja i dramatičarka Monika Herceg, glumica Mada Peršić i sociologinja Anita Dremel.
Monika Herceg: ‘Darujte si užitak‘
Koliko žena redovito masturbira? Koliko nas ima vibratore? Koliko same sebi dopuštamo slobodu užitka? Koliko je ženski užitak manje dopušten naspram muškog? Iako smo oslobodile određene teritorije slobode, koliko i dalje imamo strah od vlastitoga tijela i strah od toga da mu damo mogućnost da samo uživa u sebi? Također, koliko smo slobodni u seksu? Koliko seks shvaćamo kao prostor moguće slobode i istraživanja?
Krenut ću od sebe. Vibrator sam kupila tek iza tridesete. Prvi put kupila sam prevelik dildo i dobar vibrator. Upoznavati sam se krenula, sebe i svoje tijelo, prostor u kojem živim, dakle, već trideset godina - tek iza tridesete. Orgazme sam sama sebi počela priušćivati tek nakon tridesete. Prije toga pitanje orgazma bilo je pitanje seksa, a u mom slučaju - seks najčešće nije vodio do orgazama. Nije u tome bilo ništa loše, ili krivo, no još jedan tabu je činjenica da žene teže dolaze do orgazama tijekom seksa. Prema istraživanjima, jedna od tri žene ne doživljava orgazam tijekom penetrativnog seksa. Prema studiji iz 2016. koju je proveo Archives of Sexual Behavior na uzorku od 52.500 odraslih osoba u SAD-u, 95 posto heteroseksualnih muškaraca izjavilo je da obično ili uvijek doživljavaju orgazam tijekom seksa, u usporedbi s 65 posto heteroseksualnih žena.
Dok je u muškoj biologiji orgazam vezan za krajnji trenutak oplodnje, dakle - muški je orgazam nužan za prokreaciju, ženski orgazam jednako tako - nije nužan. Samim time je i zanimljiviji, jer evolucijski nikada nije bio nužna točka, a ipak je tijelo pronašlo način. Orgazam oslobađa velike količine dopamina, oksitocina, norepinefrina i testosterona pa samim time djeluje ljekovito na organizam te na moguće promjene na maternici i unutar reproduktivnog sustava, dobar je za sprečavanje nastanka mogućeg kancerogenog tkiva. Osim toga, orgazmi blokiraju kortizol i tako omogućuju bolji san jer kortizol našu glavu čini aktivnom, dok tijelo ponekad umire od umora kada ne možemo zaspati.
Ženama orgazam znači mentalno i fizičko zdravlje. Zašto ga se onda toliko bojimo? Povijest ženske emancipacije nije tako davna, činjenica je i da nas katolički odgoj uvelike čini prestrašenima oko tijela i seksa. Za početak bi trebalo osloboditi se tih gluposti, nekih navodnih grijeha, ustaljenih društvenih obrazaca. Ako se i dalje bojimo menstruacije, kako bismo tek onda mogli gledati na ženski orgazam? Potrebno je normalizirati i potrebu za seksom i potrebu da uživamo u svom tijelu jer u našim konzervativnim viđenjima seks je nešto što se u većoj mjeri dopušta muškarcima.
Otkako redovito sama sebi poklanjam orgazme, a to je svakih nekoliko dana, moje je tijelo smirenije i opuštenije; ponekad kada osjetim da mi je stres dosegao određeni nivo tolerancije, orgazam dolazi u paketu onoga što zovemo briga za sebe: trčim, idem u saunu, boravim u šumi, masturbiram. Trebalo je vremena da sama upoznam sebe, naučim kako i na koliko različitih načina mogu doći do orgazma. Nema ništa sramotno u tome da kažemo da nismo mogli postići užitak, da ga nismo postizali možda i godinama, niti ima išta sramotno u tome da kažemo - sada ga želimo postizati - i krenemo u tom smjeru. Vibrator je divan prijatelj i izvanredno otkriće u rangu mnogih onih koja su ženama olakšala život. Drage žene, volite se, i da - priuštite si orgazme kao dio te ljubavi.
Mada Peršić: ‘Upoznajte vlastito tijelo‘
Odrasla sam u generaciji u kojoj se rado pričalo o ženskim orgazmima, no i dalje nedovoljno. Zato danas s muškim prijateljima često razgovaram o tome jer u našem društvu to nije tabu tema niti bi trebala biti u ičijem društvu. Okružena sam džentlmenima kojima je važno da partnerica prva doživi orgazam i koji ruše nepisana pravila da su orgazmi rezervirani samo za njih. Žene se ne trebaju ustručavati pomoći muškarcima da što više doznaju o njihovom tijelu, i obratno. Za to treba znatiželje, ljubavi, igre. Dati egu da vlada nije dobro za (seksualni) život.
Iako, orgazam nije najvažniji, on je tek trešnja na vrhu iskustva. S druge strane, zanimljivo je i znatiželjno proučiti anatomiju kao kakvu gramatiku, pa svatko uz nju može razvijati vlastite stilove. Dobro je znati gdje je muška i ženska G točka, koliko je klitoris osjetljiv, da žene imaju jednako pravo na orgazam kao i muškarci, a dok mnoge žene glume orgazme, mnogi heteroseksualni muškarci uskraćuju si orgazam pomoću G točke. Najvažnije je biti iskren prema sebi i partneru. Valjalo bi uživati u cijelom tom putovanju, voljeti sebe i prihvatiti se, iskreno si priznati gdje performiramo neprisutno umjesto da prisutno uživamo. I voljeti se i takvog. Jer ako si zapovjedimo da uživamo u životu i seksu, postići ćemo suprotan ishod. Seks je razmjena energije, zato valja birati s kim vodimo ljubav.
Nepisano je pravilo da prvo trebamo upoznati vlastito tijelo kako bismo lakše stupili u seksualne odnose s drugom osobom, kao i da u njih treba ulaziti opušteno. Ali prenijeti to u praksu je ipak nešto drugo. Tajna uživanja u seksualnim odnosima ista je kao tajna sretnog života: važno je biti prisutan u trenutku, zaigran, nevezan za ishod, znatiželjan i raskomoćen. Sve se kvari ako težimo perfekcionizmu ili postoji velika ambicija vezana uz ishod, performiranje u smislu neiskrenosti i udovoljavanja drugima. Prema sebi trebamo biti nježni baš kao i prema drugima. Svojedobno sam dobila savjet: ne možeš pobijediti ako se bojiš izgubiti. Teško je očekivati dobar odnos ako se bojimo nespretnog seksa. Često baš neke nespretnosti stvaraju priču još toplijom i bogatijom.
Korisno je zamišljati kakav seksualni život želimo i onda to postupno vježbati kao mišić, inače smo u riziku da stalno ponavljamo duboko usađene, a nepreferirane obrasce. Tada prirodno dolazi i partner koji toj priči pripada. Sve se može promijeniti. Ako je Rachel Bilson prvi put doživjela orgazam u seksu s 38 godina, tko zna kakve sve lijepe stvari nas još u životu čekaju.
‘Sram je toksično ugrađen još od rane dobi‘
Piše: Izv. prof. dr. sc. Anita Dremel, Katedra za sociologiju, Filozofski fakultet Osijek
Teza da nerado govorimo o ženskoj seksualnosti ne pripada svim kulturnim kontekstima i povijesnim razdobljima, nego je vezana uz određeni socio-kulturni, politički i ekonomski kontekst. Zato u istraživanjima seksualnosti treba gledati lokalno i u kontekstu, kako bi se izbjeglo ideološko zaposjedanje bilo koje pozicije. Seksualnost je regulirana u svim kulturama, ali na različite načine, što, među ostalim, dokazuje njezinu fluidnost.
Sram i zazor koji okružuju žensku seksualnost funkcioniraju i na razini pojedinaca i na društvenoj razini, kao fenomeni koji mogu postati toksično ugrađeni u nas od najranije dobi ili se mogu nametati posramljivanjem drugih, što je karakterističan mehanizam društvene kontrole. Zanimljivo, to je posramljivanje žena, zajedno s popratnim pogrdnim rječnikom, dominantno bilo u rukama drugih žena, posebno u kontekstu veze žene i privatne sfere. Sram je alat u diskurzivnoj proizvodnji roda i društva. Sram po pitanju ženske seksualnosti posebno buja kada se žene smatra objektima ili vlasništvom muškaraca. U tom smislu i muškarci i žene kroz svoje uloge i narative sudjeluju u proizvodnji i održavanju srama i podjela spolova, rodova i sfera.
Karakterističan mit da je muški spolni poriv jači od ženskoga danas ipak barem donekle nailazi na dekonstrukciju, jer se uviđa da barem dijelom počiva na jednačenju mačističkog seksualnog poriva s tradicionalnom muškošću. Taj je maskulinitet socijalni konstrukt, kao i disciplinski rad žena na kontroli vlastite seksualnosti u korelaciji s neravnotežom moći u korist muškaraca.
Neke promjene teško se, čini se, događaju unutar jedne generacije. Seksualna revolucija 1960-ih donijela je neupitno važne promjene po pitanju ljudskih prava i društvenog položaja žena. Treba, međutim, reći da je današnja situacija kompleksna, jer i desetljećima nakon pravnog izjednačavanja rodova uporno zaostaju socijalne dimenzije nejednakosti. Seksualna oslobođenost žena može predstavljati deklaraciju nezavisnosti, ali seksualne objektivizacije ženskog tijela mogu voditi i u zaključak o upitnoj emancipaciji, posebno u kontekstu konzumerističkog društva.