Član kazališta ZKM smatra da se svatko od nas treba zapitati što može učiniti kako bi se mladi ljudi na početku svojih karijera osjećali sigurno i zaštićeno te upozorava da ako se kao društvo jasno ne postavimo prema svim vrstama nasilja, za deset godina imat ćemo novu generaciju istih zločina.
Adrian Pezdirc (34), član ZKM-ovog ansambla i jedan od osnivača nezavisne umjetničke inicijative BoliMe - kroz čiji se rad pruža podrška mentalnom zdravlju mladih - za Gloriju je komentirao slučaj redatelja Dalibora Matanića.
"Iako osobno nisam nikada profesionalno surađivao, mislim da je ovo samo dokaz bazičnog nemorala pojedinca uz narcističke primjese prisutne na većini pozicija moći, ali neka o tome više kažu stručnjaci. Smatram izrazito opasnim trivijaliziranje cijele priče kroz prizmu slobode govora, vrste humora i rada kao i svođenje cijelog problema na problem ovisnosti.
Ako se konačno kao društvo jasno i glasno ne postavimo prema svim vrstama nasilja, za deset godina imat ćemo novu generaciju istih zločina.
Nadam se da cijela priča neće završiti pokajničkim statusom iz kojeg će proizaći zaborav i novi povratnički projekt. Nego da ćemo ohrabriti sve one koji su sustavno stavljeni u poziciju straha za vlastiti posao, da javno prokažu sve oni koji svoj status svjesno ili nesvjesno koriste za zadovoljenje vlastitih praznina. Jezivo je da je priča puknula tek kad su se srezali svi egzistencijalni osigurači, kroz manipulativnu ispriku na društvenim mrežama - nisam ja, to je moja bolest.
U fokusu nam uvijek trebaju biti žrtve i pitanje što svatko od nas može učiniti kako bi se oni koji su na počecima svojih karijera osjećali sigurnim i zaštićenima da mogu bilo koju vrstu nasilja i manipulacija prijaviti bez iznimke." - poruka je Adriana Pezdirca, aktivnog i na platformi Pukotine, osmišljenoj kao virtualan prostor za mlade unutar kojeg mogu otvoreno i bez srama detektirati vlastite probleme, identificirati se s drugima i njihovim poteškoćama kako bi sebi otvorili mogućnost za zacjeljenje.