Financijski brodolom Filipa Šovagovića (55), rekao je za Gloriju 2010., bio je rezultat - nepromišljenosti. Dvije godine u sandučiću zagrebačkoga glumca gomilale su se opomene, rješenja o ovrsi, kamate se lijepile na kamatu... Agonija vraćanja dugova bankama trajala je osam godina, a sve se “zakuhalo” dizanjem kredita u nekoliko navrata - najprije 1992., drugi je došao pet godina kasnije pa treći... Problem je bio u tome što je poslova bilo sve manje.
Škola vlastitih grešaka
- U jednom trenutku snimao sam film za filmom i mislio sam da će zauvijek biti tako. Onda sam se zasitio glume i počeo više pisati, misleći da će mi život dramskog pisca donijeti mirniji, a jednako lagodan život. No, prevario sam se jer je zarada bila i do deset puta manja. Razliku sam pokrivao kreditima, sve dok nisam došao pred zid. Poput mnogih u to vrijeme, previše sam se zaigrao i pomislio da bi preko noći trebao imati sve: stan, auto, tri kompjutora, četiri mobitela, grunt, vikendicu... Na kraju sam shvatio da mi ništa od toga ne treba i da sve te materijalne stvari obično postanu skladište frustracija i bunar bez dna - ispričao je tada glumac kojem je dugogodišnja financijska agonija bila svojevrsna katarza.
Odrekao se mnogih užitaka, pa i onih sitnih radosti poput cigareta i kave, spasio ga je rad, nove ideje, filmovi koje je režirao i drame koje je pisao, a o iskustvu dužničkog ropstva napravio je i predstavu “Stanje nacije” 2008.