Ema Branica već je 17 godina dio tima magazina "Provjereno" u kojem je napravila prve televizijske korake kao mlada reporterka, a koji je nedavno proslavio 700. emisiju. I danas radi s jednakim žarom iako je u tom periodu prošla svašta - bačena je u jarak, a više puta su joj i prijetili. Kako se nosi s tim stresom, kada se planira vjenčati, kako je dijeliti isto prezime sa zaručnikom Pavlom Branicom i koje je najgora prijetnja koju je dobila otkriva nam u novom Fast FWD videu.
Što za vas znači nositi glavu u torbi?
- Ja sebe ne vidim tako jer je to sastavni dio našeg posla pa mi sve to dolazi posve normalno. Ne promišljam hoće li nešto biti opasno ili ne, nego sam posvećena temi. Uvijek si svjestan je li nešto opasno ili nije i prema tome postupaš.
Na što ste najponosniji u poslu?
- Najponosnija sam na ekipu. Doživjeli smo puno lijepih i ružnih trenutaka zajedno zbog čega smo jako povezani, jako smo dobri prijatelji i svi su dobri ljudi. Ponosna sam i na optužnice i presude koje su donesene nakon naših priloga i na sve ljude kojima smo promijenili život. Mogla bih nabrajati do prekosutra...
Koja je najgora prijetnja koju ste dobili?
- Svaka je po sebi vrlo specifična. Bilo je direktnih poput: "Završit ćeš kao Pukanić!", "Pazi šta radiš!" i brojne prijetnje smrću.
Kako se nosite s negativom?
- Kada sam umorna, teško, a kada sam odmorna onda fantastično. Prošla nam je 700. emisija, naše priče nisu sve sretne i to nam je svakodnevica. Ipak, lijepo je kada nam dođe priča koja pomakne brdo jer ti to daje polet za dalje i to je samo po sebi motivacija i razlog zašto radim ovaj posao.
Kojoj ženi se divite?
- Ženama iz naših priloga jer znam koliko je hrabrosti potrebno teti iz trgovine da se podigne protiv velikog poslodavca, ljudima koji će dignuti glas protiv nepravde, koji neće šutjeti, koji će se javiti nama - i, nećete vjerovati, u najvećem postotku to su žene.
Ljubav na daljinu i život na dvije adrese - koje su privilegije, a koje mane?
- Privilegija je što je druga adresa na moru i što mogu pobjeći od zagrebačke užurbanosti. Prednost je svježa riba, hrana, zajedništvo u maloj sredini, a mana je što stalno moraš putovati. Kada imam stresne trenutke zaručnik mi nije blizu, a voljela bih da je.
Po čemu ste tipična Dalmatinka?
- Dalmacija u meni se najviše vidi po tome što vičem dok pričam. Jako sam strastvena, upalim se k‘o šibica, ima dalmatinskog dišpeta u meni.
Čega bi se najradije odrekli?
- Slatkog! Slano je moj grijeh.
Koja je prva stvar na koju ste pomislili jutros?
- Na svoje podočnjake i kako ih prekriti budući da snimam za Gloriju.