Kninjanka Anja Šimpraga, zastupnica SDSS-a u hrvatskom parlamentu, gdje je održala dirljiv govor o izbjegličkom životu, lakše podnosi uvrede neistomišljenika nego razdvojenost od obitelji i rodnog kraja...
Sela u zaleđu Knina ovih dana kao da spavaju. Ljetne vrućine nisu učinile pustima samo njihove zemljane puteljke i kamene okućnice, nego i obližnje pašnjake na kojima tijekom dana nema ni žive duše. No, taj i inače spokojan kraj najljepše je mjesto na svijetu za Anju Šimpragu (33), saborsku zastupnicu SDSS-a, koja je nedavno izazvala veliko zanimanje javnosti svojom ispovijesti o traumatičnom odlasku iz rodnih Raškovića nadomak Knina uoči njegova oslobođenja 1995.
- Ovaj je kraj najčarobniji u proljeće, kad priroda probuja te se sve zeleni. No, meni je uvijek jednako lijep, čak i sada, kada zbog visokih temperatura život u njemu nije ni upola tako živahan kao ostatak godine - kaže Anja, uživajući u hladu drvene sjenice na ulazu u njezinu kuću u kninskom selu Radučić, u kojem živi posljednjih jedanaest godina.
Otkako je krajem srpnja javno ogolila dušu, ovoj magistrici agronomije i bivšoj kninsko-šibenskoj dožupanici podrška stiže sa svih strana. Za Anjine sumještane ona je istinska politička heroina, jer uz to što je prva progovorila o njihovoj patnji od prije dvadeset i pet godina, svojim je porukama mira pridobila naklonost velikog dijela javnosti. A čak se i Anjini neistomišljenici slažu da je njezin tri i pol minute dug istup bio dirljiv, posebno dio u kojem je priznala da joj je noć prije Oluje, kad je kao osmogodišnjakinja napustila svoj dom, ostavila duboke rane na srcu.
Saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga snimljena u selu Radučić kod Knina gdje stanuje.
Saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga snimljena u selu Radučić kod Knina gdje stanuje.
- Puno saborskih kolega čestitalo mi je na hrabrosti, što mi je mnogo značilo jer je za mene sve to bilo stresno. Pred izlazak za govornicu imala sam golemu tremu, a kad sam završila s izlaganjem, osjećaji su me toliko shrvali da sam samo htjela što prije izići iz zgrade, sjesti u auto i krenuti put svog Knina. Pored toga što je to bio moj prvi govor u Saboru, znala sam da ću svojom pričom o tako osjetljivoj temi podignuti prašinu. Srećom, bilo je više onih koji su moj istup shvatili kao poruku o zajedničkoj budućnosti. - ističe Anja Šimpraga.
Na negativne komentare i ružna prozivanja, koja nažalost nisu izostala, već se dugo ne obazirem.
Energična političarka kaže da je nakon svega i sama jako ponosna na sebe jer su zahvaljujući njezinom priznanju svi čuli i s kojim se problemima zadnjih dvadesetak godina nose kninska sela s većinskim srpskim stanovništvom. Ona se u svoje rodno selo vratila 1999., četiri godine nakon što je s roditeljima iz Hrvatske otišla u Srbiju, a u dvadesetak kilometara udaljen Radučić preselila se deset godina kasnije, zbog ljubavi prema svojem suprugu Predragu Šimpragi.
Dala je sve od sebe da pomogne svome kraju
- U vrijeme mog djetinjstva mnoga su sela bila naseljenija nego danas. Problem je i voda: iako je kninsko zaleđe bogato rijekama, većina stanovnika vodom se opskrbljuje iz vlastitih bunara. Ni u Radučiću nije bilo bolje dok se nije priveo kraju projekt izgradnje vodovodne mreže - govori Anja, čiji su roditelji iz okolice Knina. Zaselak Raškovići, u kojem je odrasla, rodno je mjesto njezina oca Jovana Raškovića, a majka Davorka je iz Gornjeg Žagrovića. Anjina godinu dana mlađa sestra Dragana s obitelji se skrasila u Kninu.
Tijekom govora znala je da će dići prašinu, ali znala je da govori svoju istinu...
Tijekom govora znala je da će dići prašinu, ali znala je da govori svoju istinu...
- Majka i otac žive u našoj staroj obiteljskoj kući u Raškovićima. Prije rata tata je u sklopu kuće imao autolakirersku radionicu, a mama je neko vrijeme radila kao ekonomistica. Od povratka u Hrvatsku oboje se bave poljoprivredom. Uzgajaju rajčice, kupus, lubenice... Sestra je farmaceutkinja, a njezinu djecu, sedmogodišnjeg Uroša i dvije godine mlađu Lenu, volim kao da su moja - ističe Anja, koja je jako vezana uz svoje rodno selo. Prije nego što je postala svjesna ozbiljnosti rata, mislila je da je najsretnije dijete. Cijeli Raškovići bili su njezino igralište, a već kao mala uživala je u svim seoskim poslovima, od vođenja ovaca na ispašu do obrađivanja zemlje.
- Desetak dana prije tog 4. kolovoza 1995., kada sam sa svojom obitelji napustila naše selo, proslavila sam osmi rođendan. Iako sam još bila dijete, znala sam da moj život više nikada neće biti isti. Sjećam se da su mi roditelji rekli da uzmem samo svoj zeleni ruksak za školu, a ja sam krišom ponijela i svoje omiljene klompice od kojih se to ljeto nisam odvajala. Istu večer smo se ukrcali u kamion i krenuli put Srbije.
Nakon dva dana provedena na putu, tijekom kojeg sam jela samo kruh, ostarjela sam deset godina.
Ključni trenutak bio je dolazak na srpsku granicu. Mi smo htjeli ići prema Beogradu gdje smo imali rodbinu, no vojska nas je slala u Niš. Premda smo na kraju ipak nastavili za Beograd, svijet mi se srušio jer sam tada prvi put shvatila da možda više nikada neću vidjeti svoje selo - pripovijeda Anja Šimpraga, koja četiri godine provedene izvan Hrvatske opisuje kao godine iščekivanja. Unatoč tome što su joj se roditelji brzo snašli te su se nakon nekog vremena iz Beograda preselili u vojvođanski gradić Inđiju, ona nije bila sretna i živjela je za dan kad će se vratiti u svoje Raškoviće.
Mama i sestra su se lakše nosile s novim životom, dok smo otac i ja prolili mnogo suza za našim selom u kojem je ostala živjeti moja baka
- U Inđiji sam krenula u drugi razred, a tata je u prizemlju kuće ponovno pokrenuo svoj autolakirerski posao, tako da smo imali dovoljno novca za pristojan život. Kad su nakon četiri godine roditelji procijenili da je došlo vrijeme da se vratimo kući, nitko nije bio sretniji od mene - prisjeća se Anja Šimpraga. Premda njezin povratak u Hrvatsku nije bio ni blizu idiličan kakvim ga je zamišljala u svojim dječjim snovima, mlada Kninjanka kaže da joj ništa nije moglo pokvariti sreću. Jedino joj je bilo važno da je opet u svom selu.
'Desetak dana prije tog 4. kolovoza 1995., kada sam sa svojom obitelji napustila naše selo, proslavila sam osmi rođendan', rekla je zastupnica.
'Desetak dana prije tog 4. kolovoza 1995., kada sam sa svojom obitelji napustila naše selo, proslavila sam osmi rođendan', rekla je zastupnica.
- Kad smo se ovamo vratili, imala sam dvanaest godina i taman sam krenula u šesti razred. Dakako, išla sam u istu osnovnu školu u Kninu koju sam pohađala i prije. No, sada je sve bilo puno drugačije. Bilo je djece koja su me čak znala gađati kamenjem, no iz današnje ih perspektive razumijem jer je rat veliki izazov i za odrasle, a kamoli za djecu. Nekima od njih sam kasnije čak i pomagala s učenjem, s obzirom na to da sam u školi uvijek bila izvrsna. Kad sam krenula u opću gimnaziju u Kninu, situacija je bila mnogo bolja. Do tada se u ovaj kraj vratilo još srpskih obitelji te u razredu više nisam bila jedina učenica pravoslavne vjeroispovijesti - otkriva Anja Šimpraga, koja se pri kraju drugog razreda gimnazije zaljubila u svog četiri godine starijeg supruga.
Ljubavna priča
Vjenčali su se prije šest godina, a svadbenu večeru za sto i četrdeset ljudi organizirali su u jedinom lokalu u njihovom Radučiću.
- Suprug radi kao vatrogasac, na što sam jako ponosna jer za mene nema veće sreće od pomaganja drugima. Da sam muško, sigurno bih i ja bila vatrogasac. Kad su prije tri godine kninskim zaleđem harali požari, inzistirala sam na tome da se pridružim našim dečkima na požarištima - naglašava Anja, koja je i za nedavne karantene zbog krize s koronom pomagala svojim starijim sugrađanima. Nosila im je hranu, lijekove i ostale potrepštine, a za svoj kraj je puno učinila i tijekom četverogodišnjeg mandata kninsko-šibenske dožupanice. Na to ju je mjesto postavila njezina stranka, čija je članica od osamnaeste godine.
- Politikom sam se ozbiljnije počela baviti krajem studija u Zagrebu, kad sam shvatila koliko je moj kraj zanemaren. Prije funkcije dožupanice u gradu Kninu sam stažirala u upravnom odjelu vezanom uz poljoprivredu i zaštitu okoliša - nastavlja Anja, koja je već godinama vrlo aktivna i u Srpskom narodnom vijeću. Šali se da je zbog toga u stalnom sukobu s majkom koja nije sretna što je izabrala politiku za profesiju. Za razliku od Anjina oca.
Nikada nikome nisu napravili neko zlo, a cijeli su život teško radili da bi meni i sestri osigurali dobru budućnost.
- Tata je pucao od ponosa dok sam govorila u Saboru. Nas dvoje smo karakterno jako slični. Oboje smo odlučni, hrabri i ne damo na svoje. Kao mala znala sam se potući s dečkima kad bi zadirkivali mog malog bratića. Moji roditelji su dobri i pošteni ljudi - kaže Anja, dodajući da se danas protiv uvreda bori duhovitošću pa je svima koji su joj proteklih dana na društvenim mrežama poručili da sjedne na traktor i krene put Srbije, simpatično odgovorila da traktor zna voziti, ali da iz Hrvatske neće otići.
Anja Šimpraga može se pohvaliti brojnim vještinama pa tako zna voziti traktor. Na provokacije ova magistra agronomije šaljivo dobacuje - Zna ga voziti, ali iz Hrvatske neće otići!
Anja Šimpraga može se pohvaliti brojnim vještinama pa tako zna voziti traktor. Na provokacije ova magistra agronomije šaljivo dobacuje - Zna ga voziti, ali iz Hrvatske neće otići!
U ovom trenutku jedino je brine što tijekom četverogodišnjeg saborskog mandata neće moći često boraviti u svom Radučiću. Dok nije ušla u Sabor, iz svog doma nije nikada izbivala dulje od nekoliko dana. Iako u selu, osim jedne gostionice gdje je organizirala svadbu, nema drugog mjesta za izlazak, zabave joj, kaže, ne nedostaje. Ako nije u vrtu ili za štednjakom, pomaže suprugovim roditeljima oko njihove zemlje i stoke. A nema vikenda da u svom domu ne prima goste.
- Nije mi problem stalno biti za volanom, tako da ću u Zagrebu provoditi samo dio tjedna, koliko radi Sabor, a ostatak vremena ću biti na terenu. Nisam se šalila kad sam rekla da znam voziti traktor, no u mojem kraju svi me poznaju po crvenom skuteru kojeg imam desetak godina. Iako za sebe volim reći da nisam tipična žena, moram priznati da su mi cipele i torbice slabost - smije se Anja Šimpraga, koja je dan nakon istupa u Saboru u Radučiću organizirala proslavu svojeg 33. rođendana. Priznaje da nikada nije primila više čestitki, pogotovo od svojih Kninjana koji su u ovoj mladoj ženi očito prepoznali svog najglasnijeg borca.
Čitajte i:
Nataša Tramišak nova je ženska snaga u hrvatskoj vladi: 'Tata mi je i danas najveći životni uzor'
Tek su joj 22 godine! Hana Samaržija je zvijezda nove ljevice, izazov joj je Marija Selak Raspudić
Superheroina iz Miramarske! Buduća odvjetnica dugo i u tišini brine za ugrožene: 'Osjetila sam strah, ali...'
Odlazi žena koja je napravila promjenu! Ivana Ninčević-Lesandrić napušta politiku: 'Nitko mi nije vjerovao'