Veljači tepaju da je mjesec ljubavi, taj najkraći mjesec poznat je i po prevrtljivom - ekscentričnom - vremenu, a na našim područjima poseban je i zbog jedne iznimne umjetnice i njezine nepresušne ljubavi. Josipa Lisac glasom, pojavom i imenom oduševljava već desetljećima, a priča o njenoj umjetnosti i glazbi, kao i o njoj samoj nerazdvojna je od Karla Metikoša. Njene jedine i najveće ljubavi, životnog i glazbenog partnera s kojim je, kako sama kaže, procvjetala još u mladosti, a čiju uspomenu ona održava živom i do današnjih dana.
Josipa i Karlo upoznali su se u Petrinji 1971. godine. Tog 6. veljače, prije 50 godina, bio je dovoljan jedan jedini pogled između dvoje glazbenika da se rodi ljubav, koja traje do danas. Bilo je to dva dana uoči njegovog 31., a osam dana do njenog 21. rođendana. Lisac i Metikoš zaista su veljaču mogli nazvati svojim mjesecom i mjesecom svoje ljubavi.
Mlada Josipa i tada je već imala godine pjevačkog iskustva, a nešto stariji Karlo bio je velika zvijezda s internacionalnom karijerom. Rođeni Zagrepčanin nastupao je pod pseudonimom Matt Collins. Naime, deset godina prije susreta s Josipom, Karlo se afirmirao u Parizu pjesmom "En écoutant la pluie" (Ritam kiše).
"Ja sam ga upoznala još kad mi je bilo 14 godina, jer sam tad kupila njegovu prvu singlicu. Na omotu je bio on, šarmantan, vrhunski dotjeran - u bordo majici preko koje je nosio ‘hozntregere’. Bila sam luda za njegovim pjesmama i za njim, pa sam čak prijateljici pokazivala jedan stan na Ribnjaku uvjerena da on tamo stanuje, iako to nije imalo veze. Tamo je imao probe i čage", napisala je Josipa na svom Instagram profilu. Ipak do prvog susreta je došlo šest godina kasnije.
"Sjećam se da je sjedio za klavirom i nešto svirao. Prišla sam klaviru i rekla: ‘Joj, vi prekrasno svirate!’, međutim, nije na mene uopće obratio pažnju. Kasnije su domaćini organizirali večeru, sjedili smo svi za velikim stolom, bilo je tu i glumaca i pjevača, političara... On i dalje nije obraćao pažnju", iskreno je podijelila priču glazbenica. No, tog 6. veljače 1971. u Petrinji opet su im se ukrstili putevi.
"Ušla sam u garderobu prepunu izvođača i prvo vidjela njega. Sreli su nam se pogledi i to je bilo to. On je još bio u vezi s Etiopljankom Gabrielom. Tek kasnije mi je priznao da se točno sjeća haljine koju sam imala u Skopju, što sam mu rekla, kakvim glasom, gdje sam sjedila za večerom i da mi se tamo udvarao neki glumac. Imao je nevjerojatnu sposobnost zapažanja", opisala je Josipa.
Mlada, talentirana pjevačica toliko je fascinirala njega, već afirmiranu rock-zvijezdu da je odlučio ne samo prekinuti vezu s Etiopljankom, nego napraviti potpuni zaokret u karijeri. Josipa mu postaje životna partnerica i muza, prestao je nastupati kao pjevač i počeo je skladati samo za nju.
Čitajte i: Josipa Lisac: 'Sama sam ali ne i usamljena, nakon Karla ni jedan mi se muškarac nije usudio prići'
"Pa što ja tu uopće tražim, pitao sam se kad sam je prvi put čuo… Onda sam se do ušiju zaljubio i tak… osjetio sam da postoji netko izvanserijski, tko zaslužuje moju pažnju, kad sam shvatio da sam već malo star i umoran od rock’n’rolla…", bile su Karlove riječi o njegovoj ljubavi. Njihov spoj nije samo izrodio jednu od najvećih glazbenih diva ovog područja nego je publici donio neke od najdražih i nezaboravnih skladbi.
Sve ostalo je povijest
Zajednički život započeli su 1973., zajedno su živjeli u Americi tri godine, o čemu ona i danas s radošću govori u fragmentima kroz zajedničke fotografije i opise putem društvenih mreža.
"Kad se sjetim svih ludosti koje je radio i odmah se krenem smijati. Kada bi on vidio da ja nisam dobre volje, odmah bi me krenuo nasmijavati, izvoditi psine dok god me ne oraspoloži. Bio je izuzetno duhovit. Uvijek je bio u velikom društvu i što bi ljudi više padali od smijeha, on bi postajao sve smješniji. Ludnica totalna. Karlo je bio gospodin, ali je imao primjese fakina. Sve ljude je zaveo. I muškarce i žene. On je najzgodniji muškarac kojeg sam ikada u životu vidjela. Jednom sam vidjela u živo Roberta Redforda. Pa on je grd ko' lopov. A Karlo je bio visok, lijep. Malo se zdebljao u 80-ima kad je prestao pušiti", opisala je umjetnica ljubav svog života.
Josipa i Karlo tvrdoglavo su se držali unikatnog umjetničkog izričaja, bez podilaženja trendovima i nisu pogriješili - od prvog zajedničkog konceptualnog albuma "Dnevnik jedne ljubavi", prve domaće rock-opere "Gubec-beg" koja je praizvedena 1975. godine, u kojoj je Josipa briljirala u ulozi Jane. Zajedno su stvorili neke od najljepših skladbi koje čine okosnicu Josipine karijere. Njihova veza bila je puna ljubavi i zajedničkog uvažavanja te su postali sinonim za odanost i bezvremensku ljubav.
Nakon što je Josipa 1976. snimila jazz album s velikanima svjetskoga jazza (Ernie Wilkins, Clark Terry, Johnny Basso...), u produkciji Metikoša i Boška Petrovića, odlazi s Karlom živjeti u Sjedinjene Američke Države. Tamo su živjeli i stvarali tri godine, a talentirana Josipa surađivala je s vrhunskim američkim glazbenicima. Rezultat te suradnje je njen album iz 1979. "Made in USA" na hrvatskom i engleskom jeziku. Nakon povratka u Hrvatsku, Josipa je na vrhuncu karijere, surađuje na američkim filmovima, nastupa u zemlji, objavljuje novu glazbu.
Sve se to naglo promijenilo 1991., te zlokobne godine koja je na ovim prostorima donijela mnogo tuge, iznenada nas je i prerano napustio i Karlo Metikoš. U 52. godini preminuo je 10. prosinca.
Od prvog koncerta u Karlovu čast, kojeg je održala na prvu obljetnicu njegove smrti - 1992. godine, u dvorani Istra u ZKM-u -kojeg je nazvala Ritam kiše, po hitu Matta Collinsa pa sve do danas, Josipa i Karlo su nerazdvojni.
"Ne može smrt odnijeti nešto što sam osjećala toliko godina. Ponavljam osjećanja, jer, zar se ljudi mogu voljeti samo kada se dodiruju i gledaju? Zar osjećanja mogu nestati, ako se dogodi nešto nepredvidivo na tom putu? Zar osjećaji, slike, događaji i izgovorene riječi umiru i odlaze? Ne, one su meni izgovorene, njih sam čula i doživjela, i još uvijek ih doživljavam", kazala je Josipa ovog prosinca, na 30. obljetnicu smrti Karla Metikoša.
Uz njihovu veljaču i prosinac je postao stanica na kojoj Josipa iz godine u godinu održava tradicionalne koncerte. Ove godine na Valentinovo i svoj rođendan Josipa Lisac će u Samoboru održati intiman koncert za svega 200 ljudi u prostoru preuređenog kina.
"Ne volim riječ 'sjećanje', jer ja sve naše zajedničke trenutke, slike i stanja nosim u sebi stalno. I ne samo što su oni u meni, ja ih prenosim dalje. A naša ljubav još je tu i njena prisutnost stalno me oplemenjuje!", kazala je.
"Ja svu svoju prošlost čuvam u srcu i glavi, ali sam svjesna da se vrijeme ne može vratiti. Moj život s Karlom, koji je bio toliko divan, lijepi trenuci koje smo proveli zajedno - to su sjećanja koja mi daju snagu da idem dalje. Svjesna sam da moja bol zbog njega nikada neće nestati, s vremenom može samo postati jača. Pripremljena sam na to da će me sutra još više boljeti. Ona curica se još negdje duboko u meni smiješi, no sve okolo je bol... Ali idem naprijed", rekla je jednom prilikom Josipa Lisac za magazin Gloria.