Damir Kedžo, u svijet slavnih zakoračio je sa 16 godina, a danas zna da je ta prerana popularnost za njega bila otežavajuća okolnost jer je zatomio vlastite osjećaje i potrebe.
DAN D
Bio je to 18. svibnja 2021., vrijeme pandemije i mjesec dana nakon što je umrla moja baka. Već prije toga sam počeo manijakalno trčati jer bi me ta aktivnost umorila i misli u glavi bi se malo pročistile. U mjesec dana sam skinuo deset kilograma. Tog dana sam pretrčao dvadeset i tri kilometra, a glava i dalje nije bila umirena. Nisam uspio smiriti misli. Otišao sam na psihijatriju u Rijeci i molio da me zadrže. Ja sa sobom više nisam mogao. Psihijatrica me posjela, rekla je kako me neće zadržati niti zatvoriti na odjel. Krenula je u razgovor sa mnom s namjerom da zajedno dokučimo o čemu se radi. Pitala me što je to od čega cijelo vrijeme bježim i što to zatomljujem u sebi. To je bio početak mojeg puta shvaćanja i prihvaćanja sebe.
SLAVA
Slava mi se dogodila sa šesnaest godina i na nju nisam bio spreman. Na tu ranu slavu gledam kao na apsolutnu traumu koja me godinama mučila i s kojom sam se na kraju morao suočiti i s njom se izboriti. Slušao sam jedan podcast u kojem Robbie Williams kaže kako je rana slava jednaka upravljanjem rakete koja ide na Mars, a nigdje ne postoje upute za vožnju.
U tom adolescentom razdoblju kada se želiš uklopiti, biti prihvaćen, kada želiš razumjeti sebe i biti prepoznat, slava je došla kao ogromno opterećenje. Čuo sam samo negativne komentare i odlučio sam, svima ću pokazati. Ali to nije bio onaj zdravi dišpet, to je bilo samo loše gorivo za moje ionako opsesivne misli, za vječnog kritičara u sebi koji nikada nije zadovoljan. Cijelo vrijeme sam bio izložen, stalno sam se dokazivao, davao sve od sebe i samo čuo ono negativno.
SPOZNAJA
Shvatio sam da mi je okidač bilo rano razdoblje velikog interesa javnosti za ono što radim, ali još više od toga nestabilno djetinjstvo u kojem sam se većinom osjećao samo i usamljeno, a kao i svako dijete ja sam trebao bliskost, kontakt i potvrdu. Na tim temeljima sam sebe izgradio u osobu koja želi udovoljiti drugima i koja više brine o tuđim nego o svojim osjećajima. Kroz pjevanje sam dobio dio ljubavi koja mi je trebala, ali kada si u sebi prazan, onda potvrde i ljubavi nikada nije dovoljno.
Cijeli razgovor s Damirom Kedžom pogledajte na linku BEZ BRIGE S DIJANOM.
Razgovor je sniman u hotelu Amadria Park Capital u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....