"Kao dijete sam patio. U školi sam bio drukčiji: moji su vršnjaci bili plavokosi, svijetle puti i imali su tanki nos, a ja sam bio taman i imao veliki nos. Govorio sam i kretao se drukčije od njih. Roditelji mojih kolega iz razreda potpisali su peticiju da me izbace iz školske nogometne ekipe. Svi su me mrzili. Na početku sam reagirao pogrešno. A onda sam naučio kanalizirati patnju i bijes u snagu. Kad sam sretan, igram dobro. Ali kad me povrijede i naljute, igram bolje. Crpim energiju od ljudi koji me vole, no od ljudi koji me mrze uzimam puno više", rekao je jednom švedski nogometaš balkanskih korijena Zlatan Ibrahimović (40), trenutačno član Milana, o kojem je snimljen film "Ja sam Zlatan". U Švedskoj je na top listi najgledanijih srušio "Batmana", a početkom rujna počinje se prikazivati i kod nas.
Ibra, kako ga zovu odmila, nije samo jedan od najboljih nogometaša na svijetu. Zbog ponašanja na terenu i izvan njega ujedno je jedan od najomraženijih ili barem najkontroverznijih. No on se nikada nije obazirao na komentare drugih, nego je uvijek radio ono što je htio - tukao se s igračima protivničkog tima, ali i sa suigračima, svađao se s trenerima i urlao na njih, jednom je u bijesu Pepa Guardiolu, tada trenera Barcelone, zamalo pogodio velikom metalnom kantom u koju igrači nakon utakmice stavljaju dresove natopljene znojem ... I sam je jednom priznao: "Možete momka izvaditi iz geta, ali nikada ne možete izvući geto iz njega".
U karijeri je stasiti, 195 centimetara visok nogometaš atletske građe i nevjerojatne vještine osvojio gotovo sve što se može - nacionalna prvenstva u Nizozemskoj, Italiji, Francuskoj, naslove najboljeg strijelca talijanskog prvenstva u nekoliko navrata ... Prije Milana igrao je za Malmö, Ajax, Juventus, Inter, Manchester United, Barcelonu i PSG, zatim je otišao u SAD, u LA Galaxy, a kad se vratio u Europu i u Milan, navijačima američkog kluba poručio je: "Željeli ste Zlatana i dao sam vam Zlatana. ... Nema na čemu. Priča se nastavlja... A sad se vratite gledanju bejzbola".
Odrastanje u izolaciji
Film "Ja sam Zlatan" snimljen je prema istoimenoj autobiografiji objavljenoj 2011., u kojoj Ibrahimović piše o odrastanju, roditeljima, karijeri, partnerici Heleni i djeci, a da pritom ništa ne skriva niti uljepšava. Rođen je 3. listopada 1981. u Malmöu, obalnom gradu na jugu Švedske. Otac Šefik Ibrahimović je Bošnjak iz Bijeljine, koji se sedamdesetih godina prošlog stoljeća doselio u Švedsku i uglavnom radio kao domar te je povremeno nastupao kao pjevač. Pod umjetničkim imenom Kinko snimio je pjesmu "Ja sam stranac". Zlatanova majka Jurka Gravić, Hrvatica iz sela Prkos pokraj Škabrnje u zadarskom zaleđu, radila je kao čistačica u Švedskoj, gdje je upoznala Šefika.
Živjeli su u Rosengårdu, imigrantskoj četvrti Malmöa pa Zlatan piše kako je odrastao uz Jugoviće, Turke, Somalijce, Poljake i zapravo bio izoliran od švedske kulture i društva. Njihove televizijske serije i filmove počeo je gledati tek nakon što je upoznao svoju Helenu. Roditelji su se razveli kad su njemu bile dvije godine. On je ostao živjeti s majkom, a njegova sestra Sanela je otišla ocu.
"Bilo je bolno živjeti s majkom i gledati kako nam u život ulazi njezin novi muž", priznao je jednom Zlatan. Nije samo zbog toga patio: njegova majka radila je i po četrnaest sati dnevno kako bi prehranila obitelj i nije imala vremena, a ni strpljenja, za pozitivne odgojne metode. Jednom je Zlatana kuhačom tako jako udarila u glavu da je drvo naprosto puklo. Nekoliko godina poslije, on i sestra Sanela za Božić su majci kupili set drvenih kuhača. U stanu su živjele i dvije Jurkine starije kćeri iz prijašnjeg braka, Violeta i Monika, te Aleksandar, njezin sin iz nove veze, kojeg je Zlatan zvao Keki i s njim je i danas veoma blizak, kao i sa Sanelom.
Jedna od njegovih polusestara zabrazdila je u drogu pa je u njihov stan znala dolaziti policija, a ubrzo i socijalna služba, koja je procijenila da Jurka ne može dobro skrbiti za obitelj. Sanela i Zlatan su, kad je njemu bilo devet godina, zamijenili skrbnike - on je otišao ocu, kojem je i inače volio dolaziti, a sestra je došla majci. Violeta i Monika su otišle od kuće i prekinule sve kontakte pa Zlatan danas ne zna što je s njima.
Iako se isprva radovao što će živjeti s ocem i njegovim sinom Sapkom, brzo je shvatio da mu neće biti lako. Kada ne bi radio, Šefik bi dane i noći sjedio, pio i šutio, stalno u depresiji. Teško ga je pogodio i rat. Cijela njegova obitelj, pa i brat Sabahudin po kojem je nazvao drugog sina, ubijeni su u Bijeljini, a u njihovu se kuću uselila srpska obitelj. I inače deprimiran, sada je još više patio i povlačio se u sebe. Zlatan je u krevet češće išao gladan nego sit.
"Hladnjak je uglavnom bio ispunjen pivom, ali ne i hranom", sjeća se.
Kao dječak je cijele dane provodio na ulici i na zapuštenom nogometnom igralištu u susjedstvu. Kao i svi njegovi vršnjaci u četvrti, na ulici se naučio boriti za sebe jer je rano shvatio da nikada ne smije pokazati slabost. A tako se ponašao i na igralištu. Neki stručnjaci danas misle da je upravo igranje na skučenom terenu zaslužno za Ibrahimovićevu vještinu u baratanju loptom.
"Bilo nam je najvažnije naučiti neki trik s loptom, biti brži, jači, spretniji od ostalih. Svatko je imao neku specijalnost, neki svoj nogometni potpis. Morali smo tako igrati jer na tom terenu nije bilo mjesta za drukčiju vrstu nogometa", sjeća se Zlatan. Igrao je i za ekipu svoje škole, iz koje umalo da ga nisu izbacili kad je udario jednog suigrača. No ostao je, a zaintrigirao je i ljude iz lokalnih klubova. Primljen je u juniorsku ekipu Malmöa, zatim je prešao u klub Balkan pa ponovno u Malmö...
Otac Šefik, koliko god živio u vlastitom svijetu, ponekad ga je znao iznenaditi. Jednom je i njemu i Saneli, koja je počela trenirati atletiku, kupio skupe tenisice, drugi put je cijelu plaću potrošio da Zlatanu plati klupsku članarinu kako bi mogao nastaviti trenirati. Kad je mladić prerastao krevet, skupio je novac za novi, ali nije imao za prijevoz do kuće pa ga je kilometrima nosio na leđima da bi Zlatan mogao udobno spavati.
Njegova sina u to doba nije zanimao samo nogomet. Stariji polubrat mu je kupio bicikl BMX, koji je obožavao i nazvao ga Fido Dido, po liku iz crtića. Zlatan je poludio kad je bicikl nestao dok je on bio na bazenu u kvartu. Naravno, išao ga je tražiti, ali neuspješno - pa je odlučio da će on ukrasti neki drugi. Zamišljeno - učinjeno, a nalet adrenalina prilikom krađe mu se toliko svidio da je nastavio. S prijateljima je krao bicikle po cijelom gradu, krao je stvari po dućanima, tukao se na ulici, ubacivao petarde u poštanske sandučiće...
Na terenu se ponašao slično kao i na ulici. No vještinu i talent mu nitko nije mogao osporiti. Bio je još tinejdžer kad je potpisao profesionalni ugovor i počeo igrati za seniorsku ekipu Malmöa, a nakon dvije godine, 1999., prešao je u Ajax iz Amsterdama, najpoznatiji nizozemski klub, u kojem je ostao do 2004. te je i ondje oduševljavao navijače svojim golovima.
Tih godina je, nakon jedne sezone, u Malmöu - kamo se uvijek vraćao, i gdje ima kuću - ugledao djevojku koja ga je zaintrigirala na prvi pogled.
"Sjedio sam u svojem mercedesu SL ispred mjenjačnice pokraj željezničkog kolodvora i čekao da moj mlađi brat Keki promijeni novac kad se pojavila ona. Sva bijesna je izašla iz taksija i svađala se s nekim. Nisam je nikad prije vidio, a mislio sam da barem po viđenju znam sve zgodne djevojke u Malmöu. Bila je lijepa i opasna. Nisam je mogao izbaciti iz glave, pa sam se raspitao kod poznanika i saznao da se zove Helena i da je nešto starija od mene", ispričao je poslije Zlatan Ibrahimović.
Helena Seger je 11 godina starija od njega i već je imala uspješnu karijeru u menadžmentima velikih svjetskih tvrtki. Za nju je Zlatan, kako je sam poslije priznao, bio "tipični Jugović, sa zlatnim satom na ruci i bijesnim automobilom, u kojem je preglasno puštao glazbu". Sljedeći put sreli su se u Stockholmu, kamo je ona došla poslom, a on na okupljanje švedske reprezentacije.
"Ugledao sam je i, naravno, prepoznao. Prišao sam joj, pitao je li iz Malmöa i počeli smo pričati. Rekla mi je što radi, ali mi ništa nije bilo jasno. Možda sam je trebao pristojnije slušati, no tada sam bio baš jako arogantan tip", opisao je poslije taj susret. Ostao je s njom u kontaktu, ponekad bi otišli na ručak, ali se iz toga nije rodilo ništa - sve dok se, baš prije Božića, nije teško razbolio.
"Otišao sam k mami na večeru. Obično bismo jeli, zafrkavali se i poslije otvarali darove, no toga dana mi nije bilo ni do čega. Uhvatila me neka grozna viroza i samo mi je trebao mir. Poznavajući oca, on je vjerojatno sjedio doma i već bio pijan pa mi se ni tamo nije išlo. Nisam znao koga bih nazvao, pretpostavljao sam da su svi s obiteljima. Helena je vjerojatno sa svojima, pristojno razgovaraju za stolom, a ne kao kod nas, gdje se stalno svađamo i prijetimo jedni drugima da ćemo ih prebiti ili ubiti. No ipak sam je nazvao i ispostavilo se da je sama, u svojoj kući u prirodi. Rekla mi je da dođem, da će se pobrinuti za mene. I učinila je to. Kad sam stigao k njoj, samo sam se stropoštao u krevet, s temperaturom višom od 40 stupnjeva. Nisam se mogao ni pomaknuti. Ona me njegovala, mijenjala plahte koje su bile mokre koliko sam se znojio, hranila me i vodila na zahod jer sam nisam mogao napraviti ni koraka ...." napisao je u autobiografiji.
Očito je u njemu vidjela više od vanjštine bahate sportske zvijezde, u Švedskoj poznate po aroganciji. Započeli su vezu 2002., isprva odvojeni jer je ona ostala u Malmöu, a on se selio po klubovima, sve dok ona radi njega nije otišla u Italiju i prekinula poslovnu karijeru u Švedskoj. No, nije željela živjeti samo od njegovog novca pa je ondje započela uspješan biznis i zaradila malo bogatstvo trgujući nekretninama. S njim je poslije otišla u Barcelonu, u Torino i Milano, u Pariz kad je igrao za PSG, pa u Los Angeles, potom ponovno u Milano... Par je dobio dva sina, 2006. Maximiliana i dvije godine poslije Vincenta. Sada žive u Milanu, gdje se, priznaje to i Zlatan, on poslije treninga i utakmica zabavlja sa sinovima i provodi sate uz kompjutorske igrice, dok ona drži sva četiri kuta kuće. U kojoj - nema njegovih fotografija.
"Dopustila mi je da na zid stavim samo jednu, pa sam odabrao fotografiju svojih nogu jer zahvaljujući njima dobro živimo", priznao je jednom. A iako se u medijima ponekad pisalo da je viđen s nekom drugom djevojkom, on je to uvijek demantirao. Kad su ga jednom pitali kakve žene voli, odgovorio je da voli samo jednu - Helenu. A nije upitno da i ona voli njega. Jer bez obzira na njegovo bogatstvo, nitko sa Zlatanom ne bi izdržao sve te godine, a da prema njemu ne gaji iskrene emocije. Vidjelo se to i prošlo ljeto, nedugo nakon što je snimio reklamu s atraktivnom talijanskom sportskom novinarkom Dilettom Leottom, pa su se pojavila glasine da je prevario Helenu s njom.
"To je bio samo posao", objasnio je Zlatan, a paparazzi su nedugo nakon toga snimili obitelj kako se opušteno sunča na palubi luksuzne jahte, bez ikakvih naznaka zategnutih odnosa između njega i Helene.