U "The Voice Hrvatska" se prijavio kako bi vidio gdje mu je mjesto i kakve su mu mogućnosti na glazbenoj sceni, a nakon nastupa u finalu popularnog showa svoju budućnost definitivno vidi i u glazbi, premda je krug interesa 26-godišnjeg Zagrepčanina Luke Novokmeta iznimno širok i raznolik. Apsolvent Pravnog fakulteta u Zagrebu do lani je aktivno igrao nogomet, već broji dvije godine staža s nastupima po kafićima, a prvi put je na glazbenu pozornicu izašao kao član zbora X. gimnazije Ivana Supeka, gdje je njegov pjevački talent prepoznala profesorica Alma Zubović.
Koliko vam je ispita ostao do diplome na Pravnom fakultetu?
- Uf, sedamnaest. No, ne želim na to niti misliti jer je tema teška i za mene trenutačno sporedna, ali će uskoro opet postati primarna. Vjerujem da ću uspjeti završiti faks do jeseni 2025. godine.
Je li vam ostalo ispita i s prve ili druge godine?
- Srećom, to sam riješio, a kad prođe ovo ludilo oko "The Voicea" prvo ću se koncentrirati na najteže ispite. Od idućeg tjedna vraćam se u okrutnu stvarnost.
Zašto ste upisali pravo?
- Volim povijest, knjige i čitanje, a pravo je bilo pragmatičan izbor u dogovoru s roditeljima.
Što želite specijalizirati?
- Najprije me najviše privlačilo kazneno pravo, a trenutačno me najviše zanimaju sportsko i autorsko pravo.
Je li vam stresnije izaći na ispit pred profesora ili na pozornicu na Prisavlju?
- To su različite vrste stresa, svaki nosi svoje, no spremanje za nastup i iščekivanje izlaska na pozornicu je generalno mnogo zabavnije od ispita.
Imate li tremu uoči finala?
- Da, ali osjećam da ću za finale biti potpuno spreman. Mnogo radimo, vježbamo, po cijele dane smo na HTV-u i to je najbolji način da se oslobodim treme.
Kako ste proslavili ulazak u finale?
- Sa svim drugim natjecateljima i ekipom u Dominu, kafiću u Cvjetnom naselju koji nam je baza. Srećom na vrijeme sam shvatio da bi stvari mogle otići u krivom smjeru, pa sam se malo iza ponoći pokupio doma i dobro se naspavao.
Čime ste nazdravili?
- Moje piće je štrukani pelin.
Iz kakve ste obitelji?
- Moja mama Natalija je antropologinja, zamjenica ravnatelja na Institutu za antropologiju i docentica na Zavodu za animalnu fiziologiju Biološkog odjseka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a tata je privatni poduzetnik. Mlađa sestra je brucošica Međunarodnog prava u Grazu, a završila je i klavir u Srednjoj glazbenoj školi. Prati moje uspjehe i jako je ponosna na mene, a nadam se da će moji nastupi njoj dati vjetar u leđa što se glazbe tiče. Važan član obitelji je i moja ljubimica, 6-godišnja francuska buldogica Bea.
Što je vama glazba?
- Kad je bilo vrijeme za glazbenu školu, trenirao sam nogomet, pa kao samouki glazbenik igram na osjećaje i strast.
U kojim ste sve klubovima igrali nogomet?
- Počeo sam u Španskom, svom kvartu i na kraju završio u Dinamu, gdje sam ostao pet godina, do devetnaeste. Tada sam prestao ozbiljno trenirati, ali sam uz faks, sve do lani, nastavio igrati za niželigaške klubove. Nikad nisam potpisao profesionalni ugovor, ali je nogomet definitivno moja velika ljubav.
Kako ste se završili u glazbi?
- Glazba je uvijek bila tu, važan dio moje osobnosti i osjećao sam da se s tim mora nešto dogoditi. Prekretnica je bila kad me prijatelj pozvao da nastupim u njegovom kafiću - te večeri sam osjetio da to mogu i volim raditi, a u protekle dvije godine sam mnogo toga naučio i glazbeno napredovao. Čim sam vidio poziv za prijave u "The Voice Hrvatska" nisam dvojio hoću li se prijaviti.
Kakav je mentor Davor Gobac?
- Dado je prije svega nevjerojatan čovjek, glazbenik i showman, te odličan učitelj koji ima odgovore na sva moja pitanja.
Tko su vaši najveći navijači?
- Ekipa iz Španskog, mog kvarta. Nas desetak smo nerazdvojni od prvog osnovne.
Mnogi su primijetili da ste jako mršavi...
- Da, ali se kile na mene ne lijepe. To je valjda genetski, i s mamine i tatine strane svi su vitki i visoki.
Gdje se vidite za deset godina?
- Organiziran sam čovjek, ali bez velikih planova, tako da je jedini pravi odgovor na to pitanje - ne znam.
