Filmska diva rođena na Badnjak prije 100 godina i danas je sinonim za ljepotu i glamur - unatoč tome što je mogla popiti kao muškarac i psovala kao kočijaš, a zaludjela je i Ernesta Hemingwaya i Franka Sinatru, kojeg je obožavala do kraja života, premda mu nikad nije htjela roditi dijete.
Nisam dobra glumica, kao ni mnogo drugih iz moje generacije, ali svi smo dobro izgledali. Bilo nas je lijepo gledati na filmskom platnu - rekla je jednom Ava Gardner, legendarna holivudska diva kojoj bi 24. prosinca bio stoti rođendan. Pred kamerama su u zlatno doba Hollywooda prodefilirale i mnoge druge ljepotice, ali je malo njih postiglo takvu slavu i ostavilo tako veliki trag kao ona. Pritom nije bila zavodnica samo na platnu: do svoje tridesete već se tri puta udavala. Opčinila je, među ostalima, i književnika Ernesta Hemingwaya koji ju je stalno pozivao u svoju vilu na Kubu, a nakon što se jedne noći naga kupala u njegovom bazenu, zabranio je da se u njemu promijeni voda.
O pomalo vulgarnoj i brutalno iskrenoj Avi Gardner prije nekoliko godina snimljen je i dokumentarac znakovitog naslova "Život nisu samo filmovi", u kojem autor Jean-Frederic Thibault prikazuje njezinu karijeru i burne ljubavne veze, često uzbudljivije od bilo čega prikazanog na filmskom platnu. Njezin život i filmovi slave se i u Muzeju Ave Gardner u Smithfieldu, gdje se i ovog prosinca održava festival s hitovima po kojima je zapamćena - "Bosonoga kontesa", "Snjegovi Kilimandžara", "Mogambo"... Muzej je ove godine dobio i novi eksponat, originalni rodni list koji je godinama bio zagubljen. Na njemu se vidi da je rođena 24. prosinca 1922., a ne nekoliko godina kasnije kako je svojedobno tvrdila.
Rođena je na plantaži duhana u Grabtownu u Sjevernoj Karolini, gradiću nedaleko od Smithfielda, a praktički cijelo djetinjstvo bila je bosonoga jer su dječje cipele bile luksuz koji joj njezini roditelji nisu mogli priuštiti. Ona je bila najmlađe od sedmero djece Jonasa Gardnera, koji je radio u polju, i Molly Baker, spremačice u prenoćištu za sezonske radnike. Kad je Avi bilo 15 godina, otac joj se razbolio od bronhitisa i umro. Majka se s djecom preselila u obližnji gradić Rock Ridge, gdje se zaposlila kao spremačica i kuharica u srednjoj školi. Plaća nije bila velika, ali je dobila bonus - školu su mogla pohađati i njezina djeca. Majka je bila oduševljena, no ne i djeca: Ava je, recimo, učila samo onoliko koliko joj je bilo dovoljno da ne padne razred i kasnije je, kad je već postala slavna, priznala da je do svoje 25. pročitala samo dvije knjige - Bibliju i roman "Zameo ih vjetar" Margaret Mitchell.
Malo je vjerojatno da bi ikada prešla granicu Sjeverne Karoline da joj se sestra Beatrice nije udala za Larryja Tarra, vlasnika fotografske radnje u New Yorku. Nije on bio nikakav glamurozni portretist njujorške kreme, no upravo je zahvaljujući njemu Ava Gardner privukla pažnju holivudskih agenata. Kad je sa 18 godina došla u posjet sestri i njenom mužu, ovaj ju je fotografirao i njen portret izložio u svojem izlogu. Fotografiju je uočio jedan agent koji je povremeno znao preporučiti neko novo lice filmskom studiju Metro-Goldwyn-Mayer. Javio je to svojim šefovima, a oni su, privučeni njezinim atraktivnim izgledom i zavodljivim pogledom, stupili u kontakt s njom i pozvali je na audiciju. Na njoj se, doduše, nije proslavila. Nije znala pozirati, a još manje književno se izražavati. Pritom nije ni pokušavala sakriti svoj teški južnjački naglasak, ali je Louis B. Mayer, jedan od čelnih ljudi studija Metro-Goldwyn-Mayer, prepoznao nešto u njoj.
"Nema pojma o glumi, ne zna ni suvislo govoriti, ali senzacionalno izgleda. Odmah joj dajte ugovor", navodno je rekao i tako pokrenuo njezinu karijeru. Ava Gardner dobila je standardni ugovor kakav su dobivali početnici: 150 dolara tjedno te obavezu da pohađa tečajeve govora, kako bi se riješila naglaska, a zatim i glume, plesa, pjevanja, ponašanja, odijevanja, svega što je bilo potrebno da bi je od bosonoge seljančice transformirali u glamuroznu holivudsku glumicu.
Ubrzo se počela pojavljivati u malim ulogama, isprva nepotpisanima i tako se izdržavala prvih nekoliko godina, a 1946. dobila je u filmu "Ubojice" prvu veću rolu. Karijera joj možda nije uzletjela kako se nadala, ali je kao zavodnica bila itekako uspješna. Nedugo nakon dolaska u Hollywood, gdje je prvo vrijeme živjela sa sestrom Beatrice, udala se za Mickeyja Rooneyja, koji je poput nje bio mladi glumac u usponu. Nikom nije bilo jasno što je seksepilna ljepotica poput Ave vidjela u dežmekastom i samo 159 centimetara visokom Rooneyju. Nedugo nakon vjenčanja 1942. shvatila je da je Rooney opsesivni kockar, pijanac i ženskaroš. No, nije bila pakosna pa je u zahtjevu za okončanje braka, koji je podnijela već sljedeće godine, napisala da se razvodi zato što ju je muž zanemarivao, a ne zbog njegovih ovisnosti, koje su ga mogle stajati karijere.
U to je vrijeme već bila u novoj vezi. U nju se, naime, preko ušiju zaljubio ekscentrični milijunaš Howard Hughes koji joj je obećavao sva blaga ovog svijeta ako se uda za njega.
"Sviđao mi se, ali ne toliko. Bio je sramežljiv i nikada niste znali što zaista misli jer je bio pun tajni. S druge strane, kako neka žena može odbiti muškarca koji joj daruje kutiju za cipele punu skupocjenog nakita - otkrila je poslije. Imponiralo joj je i to što je tada najbogatiji čovjek na svijetu izgubio glavu za njom, pa je neko vrijeme bila u vezi s njim, a ostali su prijatelji i nakon raskida 1945., kada se pak ona zaljubila preko ušiju u drugog muškarca", klarinetista Artieja Shawa, za kojeg se odmah i udala. Za nju je on, obrazovan, atraktivan, svjetski putnik, bio oličenje sofisticiranog svijeta, a njega su pak Avi privukle njezina ljepota, neposrednost i temperament. Za razliku od žena kakve je do tada sretao, ona je bez srama uživala u seksu i time se ponosila, a uz to je u svemu bila njegov ravnopravni partner, a ne ženica koja traži zaštitnika i bez muža se ne zna snaći u svijetu oko sebe.
"Da se natječe u psovanju, osvojila bi zlatnu medalju", govorilo se za Avu u filmskim krugovima, u kojima se redovito prepričavalo i kako može popiti više od bilo kojeg muškarca. No, ni brak sa Shawom nije dugo trajao. Iako je svoju ljubav prema njoj pokazao i pjesmom kojoj je po njenom rodnom gradu nazvao "The Grabtown Grapple" i snimio je nakon vjenčanja, Artie Shaw je brzo, baš kao i ona, shvatio da su oboje previše svojeglavi i neskloni kompromisima da bi funkcionirali kao bračni par. Ma koliko mu je imponirao njezin temperament, Shaw je očekivao da će u braku ipak on imati glavnu riječ. Razveli su se 1946. nakon samo sedam mjeseci braka, u doba kad je njena popularnost počela rasti strelovitom brzinom.
Do kraja četrdesetih godina već je postala jedna od najtraženijih holivudskih glumica. Snimala je s Johnom Fordom, za kojeg je rekla da je pokvaren do srži, ali da ga je obožavala, no najviše je cijenila Johna Houstona.
"Vjerovao mi je više nego što sam ja vjerovala sebi. Nudio mi je zahtjevne uloge za koje sam mislila da ih neću znati odglumiti, ali sam zbog njega i njegove vjere u mene pristala. Sad mi je drago zbog toga", priznala je poslije. S njima je imala i kratku aferu. Zavodila je i svoje filmske partnere, nakratko je bila u vezi s Robertom Taylorom, s kojim je 1949. snimila film "Mito".
"Nikada ga neću zaboraviti. Publika ga pamti po ulogama ljubavnika, moram priznati, i ja također. Proveli smo nekoliko divnih mjeseci - opisala je. U to ju je doba opčinio i jedan drugi muškarac", pjevač Frank Sinatra. Nije on tada bio zvijezda kakvom ga danas smatramo, nego pjevač za kojeg se mislilo da je na zalasku karijere. Proslavio se pjevajući u big bendu Tommyja Dorseyja, a kad su veliki swing orkestri izašli iz mode, započeo je samostalno nastupati. No, njegove ljubavne balade brzo su dosadile publici pa je u doba kad je upoznao Avu Gardner jedva krpao kraj s krajem. Ava ga je prvo vrijeme financirala, davala mu novac da kupi poklone svojoj djeci iz tad samo još formalnog braka s Nancy Barbato. Kako je u to doba očajnički tražio kako da obnovi karijeru, pomislio je da bi mogao pokušati u Hollywoodu, gdje bi, nadao se, i Ava Gardner mogla reći koju lijepu riječ za njega.
Frank Sinatra i Ava Gardner vjenčali su se 7. studenog 1951., samo 72 sata nakon njegovog razvoda od Nancy Barbato. U braku su se strastveno voljeli i još strastvenije svađali, bacali stvari i urlali jedno na drugoga. Kad mu je Ava jednom rekla da se gubi iz kuće, rekao joj je da će otići i provesti noć s Lanom Turner, a to je i učinio jer se sviđao i Avinoj platinastoj holivudskoj rivalki. Poslije su se pomirili, ali ne prije nego što mu je Ava uzvratila istom mjerom: na snimanju filma "Bosonoga kontesa" u Španjolskoj zapeo joj je za oko toreador Luis Miguel Dominguin pa je otišla s njim u hotelsku sobu, iz koje tjedan dana nisu izlazili.
Pomirili su se nakon te španjolske epizode. Oboje su shvatili da ne mogu jedno bez drugoga - ali ni jedno s drugim. U to je doba Sinatra već obnovio karijeru ulogom u filmu "Odavde do vječnosti" i nevjerojatno uspješnom nizu hitova za diskografsku kuću Capitol. Ava je pak snimala odlične filmove. No, profesionalni uspjesi nisu bili dovoljni: zapadali su u depresiju, sve više pili, stalno se svađali.
Njihovom je braku na koncu presudio Avin pobačaj. Kad je ostala trudna, sakrila je to od Sinatre i poslije snimanja filma "Mogambo" u Africi 1953. otišla u London pobaciti. Nakon toga su još izdržali nekoliko godina, stalno se rastajali i brzo vraćali jedan drugome, da bi se 1957. ipak razveli.
Ava je otišla živjeti u Europu, prvo u Španjolsku, a potom u Englesku. Oboje su poslije razvoda imali druge partnere, Sinatra se još jednom i oženio, no do kraja života nisu prežalili krah njihove ljubavi. Kad ga je jednom u trenutku slabosti pozvala da je posjeti u Australiji, gdje je snimala neki film, odmah je doletio u Sydney. Proveli su noć zajedno, ali su oboje znali da više ne mogu živjeti zajedno. A dok je Sinatrina zvijezda nastavila sjati do njegove smrti, Ava je sve rjeđe glumila, među ostalim i zbog s vremenom sve težih zdravstvenih problema. I dalje je pušila tri kutije cigareta dnevno, stalno pila i slabo jela.
"Željela bih doživjeti 159 godina, s cigaretom u jednoj ruci i čašom viskija u drugoj, no znam da to nije moguće - rekla je nakon što je sredinom osamdesetih pretrpjela prvi od tri moždana udara, zbog kojih je potkraj života bila djelomično paralizirana. Sinatra joj je novčano pomagao, davao je 250 tisuća dolara godišnje za lijekove i medicinsku skrb, ali je nikada nije uspio nagovoriti da se dođe liječiti u Ameriku. Umrla je 25. siječnja 1990. u Londonu, a pokopana je na groblju u Smithfieldu u Sjevernoj Karolini, gdje je među vijencima na njenom sprovodu bio i Sinatrin, na kojem je pisalo: "Mojem anđelu, zauvijek, Francis".