Slavni američki reper Coolio, koji je preminuo jučer u 60. godini života, pet dana je početkom dvijetisućitih proveo u Splitu, na snimanju "Te divne splitske noći" debitantskog filma redatelja Arsena A. Ostojića. U njemu su glavne uloge igrali Marija Škaričić, Mladen Vulić, Marinko Prga, Dino Dvornik, a Coolio je ulogu američkog mornara dobio na audiciji u Los Angelesu. Kako je u svom prvom filmu spojio dvojicu glazbenih velikana, zašto se nije usudio tražiti od njega da ošiša dreadlockse, svoj zaštitni znak, i kako je Coolio zabavio publiku na Sarajevo film festivalu ispričao nam je redatelj filma Arsen A. Ostojić.
"Pitaju me često kako sam uopće našao Collija i kako je došlo do situacije da on glumi u jednom hrvatskom niskobudžetnom filmu? Prvo moram reći kako u startu nisam ni planirao da glumac koji bi glumio ulogu američkog mornara Frenkyja bude Afroamerikanac. Po inerciji sam u glavi imao sliku bijelca, te sam čak mislio i kontaktirati jednog relativno poznatog glumca koji je radio s mojim prijateljem.
No, tijekom priprema filma shvatio sam kako bi i za ulogu Maje koju je glumila Marija Škaričić kao i za tu ulogu američkog mornara bilo bolje da je što veći jaz među njima, pa čak i u boji kože.
Nakon toga sam napravio pravu profesionalnu audiciju u Los Angelesu, uz pomoć moje casting direktorice Patricije Rose, koja je obavijestila sve glumačke agencije u Hollywoodu da se traži glumac Afroamerikanac za ulogu u hrvatskom filmu i sve organizirala.
Mislim da je odaziv na audiciju bio jako dobar upravo stoga što je uloga bila netipična za vrstu uloga koje su se nudile afroameričkim glumcima u Hollywoodu. Javili su se poznati glumci iz filmova poput "Malo dobrih ljudi“ ili "Vrana“, te je čak došao i RZA iz Woo Tang Clana koji je također htio igrati Frankyja. No, od svih njih mi se najviše svidio Coolio, kojeg priznajem prije nisam poznavao.
U sebi je imao određenu dozu melankoličnosti koja mi je trebala za tu ulogu, a pomisao da pandan našem slavnom Dinu Dvorniku bude slavni Coolio, također glazbenik, učinila mi se odličnom kombinacijom za film. I nisam se prevario.
Coolio se vrlo profesionalno ponašao na setu i sasvim je ozbiljno shvatio svoje glumačke zadatke, iako primarno nije glumac. U startu me je bilo malo strah, priznajem, jer je ipak bilo riječ o zahtjevnoj glumačkoj ulozi, no njegov prirodni talent, osjećaj za ritam i emocije su pridonijeli tome da budem jako zadovoljan njegovom izvedbom.
Dolazio je dvaput u Split iz Njemačke, gdje je tada nastupao na televiziji. S njegovim agentom i njegovom menadžericom sam dogovarao i honorar i dolazak, a neugodno sam se iznenadio par dana prije njegovog prvog dolaska kada sam shvatio da ne dolazi samo on, već i njegov rođak, s kojim uvijek zajedno putuje. Kako je bila riječ o niskobudžetnom filmu, za koji nismo imali dovoljno novaca niti za osnovne potrebe, najednom smo se producent filma Jozo Patljak i ja našli u situaciji da moramo nabaviti još dvije zrakoplovne karte. No, tu je uskočio gospodin Šimunović iz Croatia Airlinesa i velikodušno pomogao da se uspješno prebrodi taj problem.
Kada sam ga dočekao u zračnoj luci u Splitu, shvatio sam da ću imati jedan problem o kojem nisam prije mislio. Naime, Coolio je imao duge dreadlockse, a glumi mornara koji po pravilu mora imati kratko ošišanu kosu. Nisam se niti usuđivao da ga pitam da se ošiša jer nisam ni vjerovao da bi to napravio, zbog samo pet snimajućih dana, na niskobudžetnom hrvatskom filmu od kojeg se neće obogatiti. Na svu sreću, smislili smo rješenje, da on nosi svoju bijelu mornarsku kapicu sve vrijeme i da se njegovi dreadlocksi skriju ispod te kapice. Činjenica da nosi mornarsku kapicu kroz sve scene, omogućila mi je i da u zadnjem kadru on skine tu kapicu i položi je sebi na prsa, kao na pogrebnom ispraćaju. Pazili smo da se u tom trenutku ti dreadlocksi ne vide te je uz pomoć snimatelja Mirka Pivčevića scena učinjena dovoljno tamnom da se to i ne primijeti.
Nažalost tijekom samog snimanja nisam imao puno vremena da se družim s Coolijem, jer sam preko dana morao sudjelovati u organizaciji nadolazećeg snimanja, a tijekom večeri i noći neprestano biti uz kameru. Znam da Coolio između kadrova najviše družio s Marinkom Prgom i s Marijom Škaričić, jer je imao scene s njima. Nikakve primjedbe nije imao niti na ekipu niti na snimanje, te je otišao zadovoljan. Tijekom rada s njim, nismo imali nikakva razmimoilaženja u pristupu izgradnje lika te je spremno usvajao moje sugestije.
Nakon snimanja posjetio sam ga u njegovom domu u Los Angelesu. Imao je, koliko se dobro sjećam, šestoro djece i upravo je bio pržio pileća krilca za njih. Odnio sam bocu pića, da ga počastim, pa smo popili par čašica. Bio je sasvim normalan i drag čovjek, koji je na određeni način bio malo razočaran u sistem jer je smatrao da nakon dva albuma nije više dobio pravu šansu da snima nove.
Bio sam ponosan na njega što je pristao doći na Sarajevski filmski festival 2004 godine i održati svoj koncert. Mirsad Purivatra, direktor festivala, zamolio me je da ga pokušam nagovoriti, jer bi to puno značilo za promociju festivala. Coolio je to od srca učinio, a sarajevska publika i gosti su uživali. I na tome sam mu beskrajno zahvalan."