Pjevačica grupe Pavel Antonia Šerić rođena je prije 32 godine u Splitu, otkriva kako glazbenu karijeru spaja s poslom konzervatorice te zašto njezin suprug Aljoša uživa veći autoritet kod njihove kćeri Lune.
Jeste li očekivali čak pet nominacija za Porin s albumom ‘Ennui’ i u kojoj biste kategoriji voljeli pobijediti?
- Nadali smo se ponekoj nominaciji jer smatramo da je ovo naš najbolji album, ali nismo ih očekivali baš pet. To je svakako pohvala našem radu. A najviše bi mi značila nagrada za duet godine i pop-album ili album godine.
Kako podnosite dugu pauzu od koncerata?
- Nije baš da sjedimo doma ne radeći ništa. Aljoša radi pjesme i za druge izvođače, tako da dio vremena kad ne radimo ništa, koristimo za odmor koji dugo nismo imali. Nadamo se da će ljepše vrijeme otvoriti mogućnost za koncerte na otvorenom.
Gdje biste prvo voljeli nastupiti kad završi pandemija?
- U klubu Tvornica, Aquariusu ili negdje na Gornjem gradu.
Koju Pavelovu pjesmu najviše voli vaša kći Luna?
- ‘Bijela jedra’ i ‘Sunce’.
Tko je stroži roditelj, vi ili Aljoša?
- Ja, uvijek nešto pazim, opominjem, podučavam, vodim pedagoške razgovore. Aljoša je zadužen za škakljanje i zafrkavanje, ali on na neku foru ipak ima više autoriteta. Luna njega nikad ne žica igrice na mobitelu, sladoled ili gumene bombone.
Kako suprug i vi dijelite kućanske poslove?
- Ja preuzmem većinu poslova jer sam brža od njega. Uz to, smatram da se stan treba usisavati i čistiti nekoliko puta tjedno, dok on obično kaže: ‘Pa čisto je sve’. Naravno da je čisto kad ja u međuvremenu sredim i operem! No, ako ga zamolim, on će bez pogovora sve obaviti.
Koja je tajna uspješnog braka?
- Kompromis, razumijevanje, poštovanje, snalaženje u teškim situacijama i ljubav.
Kako glazbu spajate s poslom u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode?
- Nemam problema s time jer su koncerti, kao i probe, uglavnom vikendom ili navečer. Sve se može kad se hoće, za glazbu uvijek nađem vremena.
Jeste li obnovili stan koji je stradao u potresu?
- Iako živimo u centru Zagreba, dobro smo prošli pa nije bilo potrebe za većim radovima, samo malo gletanja i bojenja.
Koje vam je najdraže mjesto u Zagrebu?
- Britanski trg, tu sam provela većinu vremena tijekom studija na Likovnoj akademiji, a sad živimo u neposrednoj blizini Britanca.
A u rodnom Splitu?
- Marmontova i Gripe. Volim doći u grad i prošetati Marmontovom, gledati dolje prema moru i Rivi, a na Gripama sam odrasla, taj potez od sportske dvorane prema trajektnoj luci mi je najdraži. Tim putem sam kao klinka išla na ples u poznati splitski klub ‘Vruća čokolada’.
Čega ima najviše u vašem ormaru?
- Štikli i kaputa.
Čitajte i: Blagdani Tonke i Aljoše Šerića: ‘Nešto sam očito dobro u životu napravio pa sam je i zaslužio‘
Jeste li praznovjerni?
- Prekrižim se u nekim situacijama, ali to je vjera i navika, a nikako praznovjerje.
Kada biste jednog dana otišli na neki estetski zahvat, što bi to bilo?
- Možda bih povećala grudi.
Vodi li vas u životu više razum ili osjećaji?
- Pola-pola, ja sam pragmatična emotivka.
Koji je vaš neostvareni san?
- Let na Mjesec.
Namjeravate li se cijepiti protiv korone?
- Da, s obzirom na to da sam je preboljela, vjerojatno tek najesen.
Aktualno pitanje: Jeste li na svojoj koži ikad osjetili govor mržnje, na koji skreće pažnju aktualna kampanja ‘Hejt Sloveni, još ste živi‘?
- Drago mi je da je skrenuta pažnja na govor mržnje u stvarnom životu i na društvenim mrežama. Kao Splićanka u Zagrebu nisam nikad imala neugodnih iskustava s hejterima, jer okružena sam ljudima koji me prihvaćaju i kojima ne smeta moj naglasak.