Čak 80 posto Hrvata u dosadašnjoj je karijeri barem jednom dalo otkaz, pokazalo je najnovije istraživanje portala MojPosao. Kao glavne razloge naveli su premalu plaću, nemogućnost profesionalnog napretka, loše uvjeti rada i negativan odnos s izravno nadređenom osobom. Popričali smo s više žena koje su dale otkaz i kroz njihove priče malo dublje zakoračili u srž problema.
Uz navedene razloge, Hrvati se na otkaz odlučuju i zbog brojnih prekovremenih sati, neslaganja s menadžmentom kompanije, bolje ponude drugog poslodavca, pa čak i dosade, nezakonitog poslovanja poslodavca te nedovoljne samostalnosti u obavljanju radnih zadataka, pokazalo je nadalje istraživanje. Razlozi su to zbog kojih su tijekom karijere otkaz dale i naše sugovornice, no doznali smo i neke bizarnosti.
Sanja L., 37
"Otkaz sam dala uslijed vrlo neugodnog burnouta koji je eskalirao na psihičkoj i fizičkoj razini. Jedno jutro sam se probudila i nisam se mogla pomaknuti iz kreveta. Taj dan nisam mogla odvesti dijete u vrtić, nisam se mogla javiti na telefon... Zapravo, već duže vremena nisam mogla NIŠTA. Kulminacija psihičkog i fizičkog umora uzela je vrlo težak danak, a spremala se jako dugo. Nekih godinu dana, koliko se taj burnout kuhao, ozbiljno sam narušila međuljudske odnose na poslu, a zbog manjka koncentracije i produktivnosti - ugrozila sam i svoje rezultate na poslu. Na kraju je taj moj odlazak bio poprilično ružan i težak, a meni posebno tužan i žalostan jer sam imala osjećaj da je sve što sam godinama stvarala i na čemu sam radila - zbog nekoliko ružnih epizoda - palo u zaborav i ostalo crna mrlja u mom CV-u. Ali život ide dalje. Postoji život i karijera nakon burnouta. Ili kako kaže jedna poslovica: Ne krećem iz nule! Krećem iz iskustva", iskreno je razloge zbog kojih je dala otkaz ispričala Sanja.
Ida T., 31
"Dati otkaz na prošlom poslu bila mi je jedna od najtežih odluka u životu, no itekako je vrijedila. Na vrijeme sam shvatila da se moj rad i trud ne cijene dovoljno i nisam više željela biti dio kolektiva (pod ovime najviše mislim na nadređene) koji se prema radnicima odnosi kao prema robotima, potrošnoj radnoj snazi. Jednoga dana, po ne znam koji put, došao nam je mail s 'jezikovom juhom' i tu sam "pukla". Srce mi je počelo lupati, u meni se nakupljao bijes i zaključila sam: "To je to, kap je prelila čašu. Ne da mi se više". Ustala sam, otišla do šefice i sve joj objasnila. U jednom trenutku počela sam plakati jer nisam mogla suzdržati navalu emocija. A zašto i bih? Nevjerojatno je kako sam u trenu osjetila olakšanje; usporedila bih ga s toplim tušem nakon napornog dana. Svega je tu bilo - zabadanja noža u leđa, mobinga, potplaćenosti, mogla bih nabrajati do sutra. Sve me to potaknulo da se maknem odande kako bih se fizički i psihički oporavila. Da, stres zbog posla utjecao mi je i na zdravlje pa sam završila u bolnici, ali oporavila sam se i to je sada iza mene. Ipak, moram priznati da mi je bilo teško otići jedino zbog ekipe s kojom sam se odlično slagala, zbog svega ostaloga - ni najmanje. Koliko god bolno i strašno bilo, ovo iskustvo me ojačalo i potaknulo da više cijenim sebe i ne dopustim da se zbog zlih jezika, licemjernih kolega i loših šefova osjećam manje vrijedna i nesposobna", ispričala nam je ida.
Ines M., 33
'Pukla sam k'o kokica'! To najbolje opisuje moju odluku za davanje otkaza. Kad se skupe prazna obećanja, odnosno 10-12 sati rada za koje ti obećavaju da će se isplatiti i platiti, konstantan stres i pozivi iza 20 sati, onda jednostavno shvatiš da je vrijeme za promjenu. Koliko god teška ta odluka bila, otkaz je bio jedna od boljih stvari koje sam napravila za sebe. I nisam požalila niti sekunde. Barem ne još", govori 33-godišnja Ines.
Ivana K., 48
"Svoj prvi 'ozbiljni' posao dobila sam kao apsolventica, pri kraju studija. Doduše, nije bio u struci, bio je to tajnički posao koji je uključivao klasične tajničke poslove, ali ja sam se osjećala zadovoljno, pogotovo jer se radilo o mladoj novinskoj redakciji, pa je i atmosfera uvijek bila vesela, a zadatke sam s lakoćom odrađivala. Kad sam nakon gotovo dvije godine dobila ponudu da prijeđem na drugo radno mjesto za osjetno veću plaću, u meni su se miješali dvojaki osjećaji. Naime, bilo mi je jasno da moram ići dalje i napredovati, pogotovo uz toliku povišicu, ali sam emocionalno bila jako vezana uz ekipu i samu novinu u kojoj sam bila od osnivanja. Otkaz sam svom šefu dala grcajući u suzama, on me čak morao tješiti, obećavši mi da se uvijek, ako ikad poželim, mogu vratiti", rekla je Sanja o svojim kolebanjima.
Lana L., 26
"Otkaz sam odlučila dati iz jednostavnog razloga - dobila sam bolju ponudu za posao. Radila sam u jednoj našoj produkciji kao asistentica na snimanjima, što inače nije moja struka. Nakon godinu dana pružila mi se prilika da radim posao za koji sam se odlučila kad sam birala studij. Unatoč tome, nije mi bilo lako ostaviti stari posao jer sam s kolegama i šefom bila u dobrom odnosima, iako su dani na setu ponekad zaista naporni i iscrpljujući psihički i fizički, a slobodnog vremena gotovo da ni nema. Lista s argumentima 'za' i 'protiv' na kraju je napravila svoje i odluka je pala na novi posao na kojem sam i danas", doznali smo od Lane.