Ispovijest čitateljice iz Đakova: 'Snovi su postali košmari, filmovi katastrofe naša istina'

Čitateljica iz Đakova pisala nam je o svojim snovima, domu, pomaganju bližnjima i sreći zbog djece koja su uspješnija od svojih roditelja, njezin tekst objavljen je u Gloria magazinu.

Piše:

Objavljeno: 23. lipanj 2020. 22:00

Razmišljala sam kako opisati vrijeme koje je iza nas. Poput iskri je koje se čuju, snovi se grade i vežu nitima naših života. Sve odjedanput staje, postaje pusto, prazno kao da avion ostane bez pilota. Putokazi su nestali, ceste su se izgubile u trnju, vjetar je ogolio zemlju, potoci su prazni.

Što nam se to dogodilo? Gdje su nestali snovi, gdje su nestale želje, u očima strah, a na usnama tišina. Snovi su postali košmari, filmovi katastrofe naša istina i želja da sve ovo danas postane jučer. Samo da prestane. I da se vrati vrijeme da ulice ožive, da se mostovi grade i da ih ljudi grade.

Hoćemo li postati bolji?

Da snaše ne gledaju kroz zatvorene prozore i kroz firange na ulicu. Neka izađu i sjednu pod stare orahe na klupu pored puta. I da pozdravljaju tko god naiđe.

Da postane mir jedino blago koje trebamo i da sve ono što je besplatno znamo i cijeniti. Jer samo to i nema cijenu.

Hoćemo li postati bolji, hoće li nam svega manje trebati, hoćemo li se ponovo sitnicama smijati. Hoćemo li isprazniti džepove da lakše hodamo, hoćemo li otvoriti prozore da udahnemo nadu i da vratimo dobrotu i ljubav na tuđa vrata. Vrata do kojih smo zaboravili put. Hoćemo li to moći? Hoćemo li imati snage za to.

Ili je ovo kušnja koja će trajati dok ne shvatimo da smo tako mali i tako slabi i da brzo zaboravljamo. Ali ne, ovaj put neće biti lako. Zapamtit ćemo ovo vrijeme i ovaj put koji gradi netko jači od nas. Da, jači od nas. Razmišljala sam dugo što bih mogla napisati. Ja sam samo jedan mali čovjek.

unsplash
Majka u bezbrižnoj igri s djetetom.

Pravo bogatstvo

Trgovac koji radi svaki dan i sretan je zbog toga. Sretan da radi i da negdje i moje ime piše. Često sam razmišljala što sam postigla u životu.

Ali u dubini svog srca znam da sam stvorila oazu i utočište i u svome domu napravila svoj mali kutak za sreću. A to je moj dom. Zaista. Moje sve.

To je jedino bogatstvo kojim započinješ dan. Da imaš svoj kutak na ovom velikom planetu. Biti majka djece koja su uspješnija od mene, zar to nije i moj najveći uspjeh. Zar nije lijepo sanjati i u snovima otići na mjesta koja bi želio vidjeti. Sanjati i ne biti nesretan, jer tamo gdje nisi bio ne znaš ni što si propustio.

Tko bi rekao da će ostati doma biti poput molitve. I da doma ostaješ i zbog onoga koga i ne poznaješ. A čuvaš ga. Čuvaš ga kao i svoj dom. I zahvaljujući tome ostaneš zdrav i dalje jedan mali, običan, ali sretan čovjek.

Vi pišete, mi objavljujemo!

Dragi naši čitatelji, šaljite nam svoje priče putem Hrvatske pošte na adresu: Gloria, Koranska 2, 10 000 Zagreb ili na e-mail adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. s naznakom ‘Gloria osobno’. Najbolje nagrađujemo!