Zlatko i Elvira Kranjčar pohađali su istu osnovnu školu. Hodnicima je brujalo "Cico i Elvira", a da tada ni sami nisu znali zašto. Cico Kranjčar je već u gimnaziji postao popularan nogometaš zagrebačkog Dinama, ali slava ga nikad nije promijenila. Ostao je vjeran svojoj Elviri.
"Nije mi bilo ni sedamnaest godina kad sam postao profesionalni nogometaš. Ipak, bio sam već ozbiljan momak spreman za ozbiljnu vezu, punu ljubavi i razumijevanja. Nakon pet godina hodanja s Elvirom, brak je bio samo nastavak naše ljubavi. Lijepo je zajedno izlaziti, nazivati jedno drugo, misliti jedno na drugo, no u svakoj pravoj vezi dođe trenutak kad poželiš biti s nekim stalno, dijeliti sve trenutke, kad poželiš imati vlastiti dom. No, zbog utakmica, priprema i turnira mnogo sam izbivao od kuće. I danas, nakon 16 godina (podsjetimo, bilo je to 1995.) braka, žudim za Elvirom i jedva čekam da dođem kući i vidim nju i djecu.
Uvijek ponosan na nju
Upoznali smo se još kao djeca, dugo smo zajedno i oboje znamo da se veza nikad ne smije prestati graditi. Imali smo sreću što smo u Beču, gdje sam igrao u odličnom klubu "Rapid", živjeli zajedno pa smo i sve pobjede slavili zajedno. Nisam muškarac koji želi ženu s kuhačom u ruci. Drago mi je što je Elvira svestrana i samouvjerena i što ostvari sve što naumi. Bio sam ponosan kad je otvorila dućan u Beču. Uspjela je sama, odlično se snašla u poslu i dokazala koliko vrijedi. Cijenim njenu ambiciju i upornost, dobrotu i ljubav koju pruža djeci i meni."
'Ponekad i ja znam pretjerati'
"Odrasla sam kao jedinica, u kući gdje mi je sve bilo podređeno. Kad smo se Cico i ja vjenčali, kad sam rodila Lanu, otišli smo u Beč. Nisam znala kuhati, jer to nikada nisam morala raditi. Mili Bože, što su njih dvoje prolazili sa mnom prvih mjesec dana! Ali, nisu se žalili. Sve se može naučiti, važno je jedino razumijevanje. Nikada se nismo svađali. Oboje smo iz obitelji gdje se nije podizao ton. I djecu tome učimo. Ali, naravno, o svemu razgovaramo i ne ostavljamo neraščišćene račune. Zašto bi se Cico uvrijedio ako kažem što me tišti i što mi smeta? U svakoj našoj krizi pobijedila je ljubav, a brak time postao još kvalitetniji. Kad se naljutim ili kad me nešto muči, sjednem u auto i vozim do Beča. Za to vrijeme intenzivno razmišljam i kad se vratim kući, opet je sve u redu. Priznajem, ponekad i ja pretjeram. Naša je sreća što nikada nismo imali ozbiljnih životnih teškoća, jer je Cico imao lijepu karijeru i svugdje du nam bila otvorena vrata.
Čitajte i: Preminuo je Zlatko Cico Kranjčar! Legendarni nogometaš i trener otišao nakon teške i kratke bolesti
Cico nam je zaista omogućio lijep život.
Imamo dvoje djece, (te 1995. godine, op.a.) 14-godišnju Lanu i 10-godišnjeg Niku, večeramo uz svijeće, lijepo nam je zajedno. Želimo da naša djeca osjete svu toplinu doma, da bi i ona jednog dana tako živjela kad osnuju svoje obitelji". ispričala je Elvira u veljači 1995. godine u povodu teme o tada najromantičnijim hrvatskim bračnim parovima.