Kad god pomislite da o čokoladi sve znate, uvijek vas ponešto iznenadi. Jedno od iznenađenja svakako je Muzej čokolade, koji je, nakon nekoliko mjeseci iščekivanja, otvorio vrata za javnost. U blizini Cvjetnog trga, u nešto više od 500 četvornih metara i šest soba, ispričana je cijela povijest te slastice koje Hrvati u prosjeku godišnje pojedu 4,2 kilograma. Za kilogram manje nego Belgijci, ali skoro dvostruko manje od Švicaraca.
Taj podatak može se u Muzeju vidjeti na golemoj karti svijeta koja svjedoči da se najmanje čokolade, manje od kilograma po stanovniku, pojede u zemljama porijekla sirovine. Šetnja kroz muzej počinje u sobi u znaku Inka, Asteca i Mayam naroda koji su uzgajali kakaovac i pili ga kao napitak. Zatim ga otkrivaju konkvistadori i odvoze na španjolski dvor. Tu je presudnu ulogu odigrao posljednji astečki vladar Montezuma II. koji je kakaovac darovao španjolskim osvajačima. Repliku njegove živopisne krune, sastavljenu od 400 pera, izradila je Lidija Brkljačić.
U 17. stoljeću čokoladni napitak stiže na španjolski i francuski dvor, gdje se pije u posebnim porculanskim šalicama i poslužuje iz posebnih metalnih chocolatiera. Dva stoljeća kasnije nastupa prava čokoladna revolucija: razdvajaju se kakao maslac i kakao u prahu, počinje se proizvoditi prva mliječna čokolada i prva čokolada u tabli.
U dvadesetom stoljeću i mi dobivamo velike tvornice poput Kraša i Kandita, a čokoladna priča završava u ružičastoj sobi koja je kušaonica ruby čokolade i posveta je njezinom društvenom aspektu pa se spominje u kojim se sve prigodama daruje – od vjenčanja, rođendana do "mita i korupcije". Sve te faze mogu se i kušati jer posjetitelji uz ulaznicu dobivaju kutijicu sa zrncima čokolade koja mogu kušati na svakoj degustacijskoj točki.
Poslastica za kraj je ulazak u muzejski dućan s policama prepunim najfinijih čokolada privatnih hrvatskih čokolatijera poput Stiva Kahline, Croatia Choco Concepta, Nadaline, Vrsne, Hedone i Anka Chocolate. Od siječnja su u planu i radionice pralina i čokolade.
