U središtu rasprave našla su se pitanja koja se u hrvatskoj javnost i hrvatskom zdravstvenom sustavu moraju u potpunosti otvoriti, a sudjelovale su Sanja Cesar iz udruge CESI, Daniela Drandić iz udruge RODA, Zorana Juričić iz ženske mreže Hrabre sestre i Erika Spirić, predsjednica Vijeća Hrvatske komore primalja.
Sanja Cesar je na temu pobačaja na zahtjev rekla da ukoliko ne postoje osposobljeni stručnjaci za obavljanje određenih zahvata, bolnica ima mogućnost takve ljude i zaposliti. "Manje pobačaja treba biti, ali kroz edukaciju, ne kroz maltretiranje žena koje dolaze potražiti pomoć. Da bi se situacija promijenila, moramo biti glasne, uporne i moramo razgovarati." Daniela Drandić smatra da je velik problem korupcija: "Stvari se rješavaju na način da žene koje odlaze na pobačaj na zahtjev, daju "plave koverte", liječnici račun uredno šalju HZZO-u, a u dokumentaciji se navodi prijeteći spontani pobačaj."
Zorana Juričić izjavila je da ženama treba samo elementarno pristojan odnos s institucijama kada traže uslugu na koju imaju zakonsko pravo te naglasila: "Kada o pobačaju počnemo razgovarati normalno, bez srama, stigme, lažnog patrijahalnog moralizma, žene na to reagiraju – normalno. Nema trauma. Traume stvara okolina. Žena je donijela svoju odluku i ona je provodi."
Erika Spirić, u kontekstu prava žena na dostojanstven porod, rekla je da primalja danas ne može odraditi svoj posao onako kako bi trebala, jer im nije dozvoljeno biti sa ženama onoliko koliko bi zapravo trebale da im se posvete. "Sigurna sam da bi, kad bi dio posla bio prepušten primaljama, bilo puno manje strašnih iskustava o kojima slušamo. Isto tako, apsolutno sam za prirodni porod, ali ako sam nešto u naučila u 42 godine rada, to je da nismo sve iste i da analgezija kod poroda mora svima biti dostupna, a ne kao što svjedočimo, danju jest, noću nije." Ono oko čega su se sve sugovornice složile jest da promjena neće biti sve dok budemo šutjeli, gledali i dozvoljavali.