Zagrepčanina Damira Hoyku najbolje je opisati kao suvremenog renesanšanina jer ne priznaje granice između umjetnosti. U najvećoj je mjeri fotograf, no uz to je pisac SF romana te knjiga za djecu i mlade, a u ranoj mladosti okušao se i kao crtač stripova. Njegova druga knjiga za djecu i mlade "Pustolovine Tizi Enili 2: Početak" objedinila je sve njegove talente, od ideje što i kako napisati do vizualnog dojma knjige.
Predstavljena u Zoološkom vrtu grada Zagreba, a priča o tome kako je nastala počinje u trenutku kad se Hoyka kao angažirani otac devetogodišnjih blizanki i odrasle kćeri, zapitao zašto na policama s knjigama za djecu i mlade pronalazi naslove koji bi se mogli svrstati u dvije kategorije: one čija je svrha podučavati, ali na suhoparan, djeci nezanimljiv način te zabavnu literaturu u kojoj će uživati ali ih neće oboružati znanjem? Odlučio je to promijeniti i klincima ponuditi oboje.
Osmislio je glavnu junakinju popularno-znanstvenih avantura uz čiju će pomoć prirodne znanosti i STEAM vještine približiti djeci: radoznalu desetogodišnju djevojčicu Tizi Enili koja s roditeljima, vrhunskim znanstvenicima živi u gradu Gea na istoimenom otoku. Pohađa školu u sklopu znanstvenog instituta čija je misija omogućiti čovječanstvu napredak i kvalitetniji život. Dok je u prvom nastavku romana predstavljenom prošle godine, Tizi Enili otkrivala i razvijala sposobnosti kojima svijet može učiniti boljim, u nastavku knjige male čitatelje odvodi u najstarije doba Zemljine povijesti. U isti mah ih zabavlja te podučava novim znanstvenim spoznajama na djeci prihvatljiv način.
Znanje je poželjno
"Mislim da je znanje izuzetno bitno, ali ne samo zato da bi mogli jednog dana obavljati određeni posao i bili uspješni nego zato što oblikuje naše postavke života. Oboružani njime, bolje funkcioniramo. U većoj mjeri shvaćamo svijet oko sebe i efikasnije, a time i zadovoljnije, djelujemo u njemu jer imamo alat koji nam to omogućava", kaže Damir Hoyka.
Dugo je proučavao materiju, puno je toga trebalo otkriti. Morao je, kaže, sam sebe puno naučiti premda u području prenošenja znanja ima iskustva kao predavač na svojim seminarima Fotosofia i PhotoWalk, te kao edukator vlastitih kćeri koje su mu nadahnuće (utkao ih je u svoj glavni lik). Otkriva kako im je čitao otkako su bile malene ili kako kaže, od nultog dana, svjestan da će ga moći razumjeti tek kad malo porastu. Tako su se odmalena navikavale na čitanu riječ: knjige su im danas nešto čime obogaćuju svakodnevicu a ne samo medij iz kojeg uče.
Njegova oba romana o avanturama o Tizi Enili namijenjena su i edukatorima u školama jer im pomažu znanje učiniti atraktivnim i poželjnim, a klincima koji žele znati više da postanu "cool" među vršnjacima.
Lavlje namigivanje
"Tko je nacrtao Tizi Enili? Stvar je u tome da sam u fotografiju došao iz drugoj medija: crtao sam stripove. I danas razmišljam u slikama. Jednostavno sam vidio pred sobom Tizi i skicirao ideju. Ilustrator i karikaturist Niko Barun od moje skice napravio je Tili, prekrasnu, hrabru, otkačenu, razdraganu djevojčicu. Bitno je da sam znao što znači crtati i što njemu treba dati kao input da bi on mogao stvorili lik koji će klinci prihvatiti“, tumači autor. Knjiga se može nabaviti slanjem upita na email Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. , a iza promocije u zoološkom vrtu krije se posebna priča.
Čitajte i: Fotosofia čeka na vas! Novi val kreativaca dobit će priliku života
https://www.gloria.hr/gl/zivot/preporuke/fotosofia-ceka-na-vas-novi-val-kreativaca-dobit-ce-priliku-zivota-15066494
Ondje je prošle godine javnosti predstavio i svoj prvijenac za djecu i mlade, "Pustolovine Tizi Enili: Eksperiment", a ni to nije bilo slučajno. Naime, Damir Hoyka surađuje sa zoološkim vrtom već petnaestak godina pa nije ni bilo dileme gdje će održati promociju. Povezuje ih ispit koji je položio, nesvakidašnje snimanje lavova, i od tada su mu ondje otvorena sva vrata.
"Ne baš doslovce vrata, jer sam ih snimao izvana, sa sigurne udaljenosti. Ukratko, za jednu promotivnu akciju za zoo trebale su mi fotografije lava koji gleda u kameru s gotovo ljudskim izrazom lica. Timaritelji su odmahnuli rukom i rekli:"Nema šanse", prisjeća se fotograf.
Koliko se god trudio, nije mogao privući pozornost veličanstvenih životinja. Nisu reagirali na dječje gumene igračke koje ispuštaju zvukove, njegovo šuškanje vrećicama, zvižduke.
"U jedom trenutku shvatio sam da reagiraju na zveket ključeva timaritelja jer ih povezuju s hranjenjem. Kad su zazveckali ključevima i dali im komadiće mesa, uspio sam ih dobiti da pogledaju u mene. Imao sam fotke sa svim mogućim "ljudskim" izrazima lavova, a među njima je i ona na kojoj mi alfa mužjak Kongo namiguje. Stvarno mi je namignuo, nisam mogao vjerovati da mi se to događa" zaključuje DamirHoyka.