Europsko prvenstvo u rukometu ove će se godine održati u Njemačkoj, prve utakmice kreću već 10. siječnja, a gledatelji će ih, već tradicionalno, moći pratiti na RTL-u. Na putu prema novim uspjesima naše će rukometaše uživo pratiti i novinarka i reporterka Maja Oštro Flis, koja će se javljati u emisiju ‘Vrijeme je za rukomet‘, a tim povodom razgovarali smo s Majom koja nam je otkrila kako teku posljednje pripreme za Euro, je li joj teško biti dugo odvojena od trogodišnjeg sina Olivera, ali i tko je najzabavniji član naše rukometne ekipe.
Ovo vam je peto prvenstvo koje pratite. Možete li izdvojiti neku anegdotu koja se dogodila vođenja prvenstva, a da vam je posebno ostala u sjećanju?
- Stvarno se tijekom godina nakupilo puno anegdota, što s igračima tijekom snimanja, što s navijačima, ljudima koje smo susretali, s kojima smo se družili. Ne mogu izdvojiti nijednu posebno, najiskrenije. Od slavlja, ludila, zabave, smijeha, svega je tu bilo. Prvo moje prvenstvo, Euro u Hrvatskoj, i srebrna medalja 2020., su stvarno bili posebni.
U rujnu 2020. godine rodili ste sinčića Olivera. Tko ga čuva kada ste vi na terenu? Imate li pomoć baka servisa ili vam uskače netko treći?
- Hvala Bogu na baka servisu, moja svekrva uvijek uskoči kad treba i Oliver je baš povezan s njom, kao i s mojim roditeljima koji su u Splitu. Tu je naravno i moj suprug, kao najveća podrška.
Novinarski posao često zahtijeva izbivanje od kuće. Je li vam teško odvojiti se od sina kada pratite prvenstvo ili odlazite zbog posla? Postaje li s vremenom lakše ili se i dalje opraštate s grčem u želucu?
- Mislim da je svima teško, pa tako i meni. U početku, još kad je bio manji, bilo mi je puno teže. Kad sam bila u Katru, 30 dana, svaki dan sam ga zvala na videopoziv, bilo je tu i suza, grižnje savjesti, svega. Ali znam da mu ništa ne nedostaje, i sad mu već lakše objasnim da moram na put, da me neće biti.
Je li vaš suprug Dubravko bio s vama na porođaju? Kako se on snašao u ulozi oca?
- S obzirom na to da sam rodila u rujnu 2020., kad su jake mjere oko koronavirusa još bile na snazi, Dubravko nije bio sa mnom. 18 sati porođaja sam odradila sama (smijeh). Divan je tata, posvećen, brižan, uvijek se trudi da Oliju svaki dan pretvori u avanturu. Ima i više strpljenja od mene, hvala mu na tome.
Kako ste dočekali Novu godinu i s kojim ste željama ušli u 2024.?
- Stara, odnosno Nova mi je bila radna. Ali uspjela sam stići i na druženje kod naših kumova, bilo je veselo, lijepo, ali nismo do zore feštali. U 2024. godini želim samo zdravlje i sebi i najbližima, za ostalo ćemo se već snaći.
Po čemu ćete pamtiti 2023.?
- Dobra je 2023. bila prema meni, pamtit ću je po hrpi dobrih druženja, putovanja, neprocjenjivih obiteljskih trenutaka. I bila sam na svom prvom radnom Svjetskom nogometnom prvenstvu, na krunidbi u Londonu, pamtim nekoliko izvrsnih terena. Neka ih bude i u ovoj godini.
Koliko vas je majčinstvo promijenilo? Jesu li prioriteti ostali isti ili je ipak došlo do promjene na tom polju?
- Naravno da me promijenilo, prije sam bila puno više fokusirana na sebe, sada je to drugačije. Oli je moj prioritet broj jedan, moje sve.
Jeste li se već počeli pakirati za prvenstvo ili ste jedna od onih koje to ostavljaju za posljednji tren?
- U takvoj sam nekakvoj ludnici da još nisam ni krenula s pakiranjem, planiranjem što ću ponijeti. Svatko tko me zna, zna da sve obavljam u posljednji trenutak, tako da ću i to obaviti vjerojatno dan prije puta. Ili na dan putovanja u Njemačku, ako ćemo iskreno.
Jeste li i inače fan rukometa ili ipak preferirate neki drugi sport?
- Jesam, oduvijek sam voljela rukomet, i pratila reprezentaciju. Dinamičan, nepredvidljiv, uzbudljiv. Volim i nogomet, kod nas doma Manchester United i Premier liga je uvijek na repertoaru, tako da i to škicnem sa suprugom. Volim jako i tenis, veliki dio djetinjstva sam provela na Baterijama, s obzirom na to da je tata volio rekreativno zaigrati tenis, pa bi se i ja prikrpala.
Kako su izgledali vaši novinarski počeci? Jeste li uvijek znali da se želite baviti ovim poslom?
- Nakon što sam diplomirala, prvo sam radila kao asistent PR-a u ZKM-u, a zatim sam tri godine bila na Novoj TV. Evo sada sam 11 godina na RTL-u. Vrijeme leti. Znala sam da se želim baviti ovim poslom. Putem se iskristaliziralo da je televizija moj put.
Kako se pripremate uoči odlaska, kuhate li unaprijed suprugu i sinu koliko god je moguće ili se oni sami snalaze bez problema?
Nisam im ništa skuhala, niti ostavila neke zalihe u zamrzivaču, ako me to pitate. Sami sve organiziraju, uz pomoć moje svekrve, koja se potrudi da im ništa ne nedostaje.
S vama u Njemačku ide i kolegica Ines Goda Forjan. Koliko vam znači ženska podrška?
- Ja sam uvijek za girl power. S nama uvijek ide i producentica, tako da budemo pravi mali ženski kružok. Puno se radi, stignemo posjetiti neki dobar restoran, to uvijek istražimo što se zanimljivog nudi, a Bože moj, nećemo se lagati, ponekad padne i dobar shopping. Ines je super, odlično radi svoj posao.
Koliko vam se teško šaltati iz "informative" na sportski teren? Dolazi li to već sad samo od sebe?
- Nije mi problem uskočiti u sportske teme. Uživam u tome, stvarno. Ali neka ipak, one čiste sportske priče, ostanu u dobrim rukama iskusnih kolega u sportu.
Kada javljanja uživo završe, što radite? ‘‘Bacate‘‘ li se odmah u krevet ili vam ipak ostane dovoljno vremena za druženje?
- Uvijek se družimo, ili u hotelu, ili odemo negdje na večeru, piće. Puno je adrenalina navečer, pa tko bi odmah zaspao? A i večernja druženja dobro dođu kao priprema, planiranje svega što moramo odraditi sljedeći dan.
Tko je najzabavniji među našom rukometnom ekipom? Kad biste morali, kog biste posebno istaknuli kao glavnog zabavljača?
- Joj, ali stvarno su svi super. Više puta sam rekla kako su reprezentativci odlični, pristojni, simpatični, šaljivi. Ne znam koga bih istaknula kao najvećeg zabavljača, ali s Marinom Marićem smo se uvijek smijali od srca. Ma svi su dobri!