U jednom od najboljih ljubavnih filmova svih vremena, Barbri Streisand partner je bio legendarni Robert Redford. Njihova kemija na filmskom platnu bila je toliko snažna da su mnogi mislili da su imali aferu, a je sada u memoarima "My name is Barbra" dala i odgovor na to pitanje.
Trebalo je proći deset godina da američka ikona Barbra Streisand napiše memoare "My name is Barbra". Objavljeni su ovaj tjedan, u izdanju Penguin Random Housea, a kako 81-godišnjakinja nikad nije voljela tipkati, knjigu je diktirala iz rukom rađenih bilješki, svog dnevnika koji vodi od 1999. godine. Poznata je po tome što oduvijek sve radi po svom - otkako je kao 18-godišnjakinja započela karijeru kao pjevačica u njujorškim klubovima - do danas, kada ima najvažnija priznanja koja se mogu dobiti u show businessu. Pritom treba dodati da je jedina žena na popisu od deset najkomercijalnijih izvođača Američke udruge glazbene industrije s preko 100 milijuna prodanih nosača zvuka.
Zašto se toliko dugo čekalo da napiše knjigu o sebi? Odgovor daje zgoda iz 1984., kada ju je Jackie Onassis, tada urednica u izdavačkoj kući Doubleday, zamolila da napiše autobiografiju. Barbra je glatko odbila bivšu prvu damu.
"Mislila sam da sam s 42 godine premlada za pisanje memoara jer me je čekalo još puno posla", pojasnila je diva čija je knjiga od 992 stranice, objavljena 7. studenog, ugledala svjetlo dana kada je osjetila da je spremna. Treba reći i to da njena autobiografija nema klasičan pregled poglavlja. Čitatelji, ukratko, ne mogu "varati", preskakati s jednog dijela knjige na drugo.
"Ako sam mogla odvojiti 10 godina pišući ovaj iscrpan prikaz svog života - ostavljajući krv na stranicama prema zahtjevu mojih urednika - onda ga treba čitati od početka do kraja", tumači zvijezda čarobnog glasa za Vanity Fair, koja se u zabavljačkoj industriji probila najprije kao pjevačica premda je, ponajprije htjela biti (samo) glumica. Pjevanje joj je u početku bilo "sredstvo" kojim je plaćala račune, piše u knjizi, dok se ne proslavi na velikom platnu - što se desilo 1968., kada je dobila prvog Oscara za glazbenu dramu "Funny girl".
Danas je osim po tom, pamtimo i po drugim remek-djelima sedme umjetnosti, među kojima posebno mjesto zauzimaju: "The Way we were","What‘s up, doc?" (Što te tata pušta samu?) i "Yentl". Potonji film ušao je 1983. u povijest: Barbra Streisand tada je postala prva žena koja je napisala, producirala, režirala i glumila naslovnu ulogu.
Pa ipak, dobitnica EGOT-a (Emmyja, Grammyja, Oscara i Tonyja) u knjizi se najviše raspisala o pozadini snimanja jedne od najljepših filmskih ljubavnih priča, melodrami "Djevojka koju sam volio" (The way we were) u kojoj glumi s Robertom Redfordom, a režira je Sydney Pollack.
Naime, prvi put je otkrila da se film iz 1973. - koji ove godine obilježava 50. obljetnicu - umalo nije snimio. Priznanje je dočekano sa zaprepaštenjem jer je ultimativna ljubavna priča o Katie Morosky (Streisand) i Hubbellu Gardineru (Redford) te naslovna pjesma filma koju pjeva Barbra Streisand, danas dio popularne kulture.
Primjerice, u sceni iz druge sezone serije "Sex i grad" Carrie se nalazi s prijateljicama preko puta njujorškog hotela Plaza - gdje samo što se nisu vjenčali Faca i Natasha. Cure ju grle, tješe i pjevuše melodiju "The way we were", a ona im se pridruži očiju punih suza. Stvar je u tome da se serija "Sex i grad" u toj sceni referira na mjesto gdje u New Yorku završava film "Djevojka koju sam volio". Tamo gdje se u "Sexu i gradu" rasplakala Carrie, zauvijek su se oprostili Katie Morosky i Hubbell Gardiner. Njihova intenzivna, komplicirana ljubav zbog koje ćemo se i danas rasplakati, danas je simbol emotivne drame koja lomi srce napola, #onokadsevoleanezavršezajedno.
Barbra Streisand u knjizi ne otkriva odmah "krivca" zbog kojeg se film zamalo nije snimio. Prisjeća se kako je početkom 70-ih pričala s producentom Rayom Starkom i scenaristom Arthurom Laurentsom o novom projekt. Predložene ideje nisu joj se svidjele pa je temu razgovora prebacila u omiljeno područje, politiku. A onda se Laurents, poznati američki dramatičar, pisac, kazališni redatelj i scenarist, sjetio djevojke Fanny Price koju je poznavao na sveučilištu Cornell. Bila je politički strastvena, pronicljiva, intenzivna, netipične ljepote koju bi muškarci zamijetili na drugi ili treći pogled. Barbru Streisand zaintrigirala je priča, a Laurents je u nacrtu scenarija osmislio Njujorčanku židovskog podrijetla, Katie Morosky i napisao ulogu za Barbru. Okosnica priče bila je ljubav glavne junakinje prema Hubbellu Gardineru i sudar njihovih svjetova: on je iz imućne obitelji, prezgodan sportaš s literarnim talentom, popularan među djevojkama, dok je ona na fakultetu bila autsajderica. Njih dvoje sreću se nakon studija, on se napokon u nju zaljubi i vjenčaju se. Kasnije ih sve ono što su na početku veze i braka voljeli jedno na drugome, sve više razdvaja.
Vrhunac ljubavne drame događa se tijekom mračnog razdoblja američke povijesti, djelovanja kongresnog Odbora za neameričke aktivnosti, od 1945. do 1975. godine. Tih godina vodila se nesmiljena istraga o holivudskim djelatnicima koji su pripadali ili su bili simpatizeri Komunističke partije. Najčešće su o tadašnjoj političkoj situaciji (Korejski rat, Vijetnam) mislili drugačije ili su nekome stali na žulj pa su ih prokazali. Profesionalce se, ukratko, stavljalo na crnu listu, ostajali su bez angažmana i egzistencije. U filmu "Djevojka koju sam volio" Katie je svoja antiratna, lijeva političkih uvjerenja, platila brakom.
Zašto je Barbra Streisand izabrala baš Roberta Redforda? U memoarima čiji izvadak donosi Vanity Fair, piše da ga je počela cijeniti kao glumca tek kada ga je gledala kako glumi u melodrami "Zatvaranje pruge".
"Kad sam pogledala taj film, vidjela sam da se puno toga događa iza tih kristalno plavih očiju. Privukao me ne zbog njegovog izgleda. Dečki s plavom kosom i plavim očima nikada nisu bili moj tip. Mislim da je bio jako zgodan. Prekrasna čeljust. Sjajni zubi. Ali ono što me najviše zaintrigiralo kod Boba je njegova složenost. Nikad ne znaš što misli, a to ga čini fascinantnim za gledanje na ekranu. Poput najvećih filmskih zvijezda, Bob razumije moć suzdržavanja. Nikad nećeš dobiti sve. I to je misterij. To je ono što vas tjera da ga nastavite gledati. Bob je ta rijetka kombinacija. Intelektualni kauboj", piše diva.
Ali Redforda ju je glatko odbio. U knjizi je prepričala njegov razgovor s Sydney Pollackom.
"Pitao je Sydneya: ‘Tko je taj tip? On je samo objekt...Lik Hubbella Gardinera je plitak i jednodimenzionalan‘. Pin-up djevojka u obrnutom smjeru‘".
Umjesto da prihvati na plan "B" i angažira Ryana O‘Neala, Barbra Streisand ponudila je Redfordu sve što želi. Zaposlena su i dva dodatna pisca, David Rayfiel i Alvin Sargent da pojačaju njegov lik. On i dalje nije htio pristati, bio je uvjeren da će se njih dvoje na setu, zbog snažnih osobnosti, ponašati kao "dva jarca na brvnu".
Glumica i pjevačica koja je davne 1960., kada je počela s prvim nastupima, iz svog imena izbacila vokal "a" jer se htjela razlikovati od svih u branši, poznata je po tome da u njenom rječniku ne postoji "ne". Stisnula je Redforda sa svih strana sve dok joj Sydney Pollack nije slavodobitno poslao telegram sa samo dvije riječi: "Barbra Redford!" To je značilo da napokon mogu odahnuti.
"Udvaranje je bilo teško, ali Bobova nevoljkost imala je veliki utjecaj na scenarij i na kraju je rezultirala bogatijim, zanimljivijim likom", piše diva.
Kad je počelo snimanje, pokazalo se da "dva jarca na brvnu" imaju štošta zajedničkog. Nije bilo borbe ega tada 31-godišnje glumice i 37-godišnjeg holivudskog ljepotana hipnotičkog pogleda. Štoviše, njihova kemija na velikom platnu i danas je nevjerojatna. Način na koji bi mu ona maknula pramen plave kose s lica ili kako ju on gleda, kao da je jedina žena na svijetu, naveli su publiku pomisliti da su emocije koje dijele u ljubavnim scenama, bile stvarnost. Međutim, afera ostala je samo u mašti gledatelja.
"U jednom trenutku, dok smo snimali scene na plaži u Malibuu, Bob se pojavio na motoru i pitao me želim li se provozati. Ja nisam tip djevojke koja sanja o jurnjavi cestom na motorkotaču dok joj kosa leprša na vjetru (strahovito se zapetlja). Sjela sam iza njega i držala se za njegov struk kao da mi o tome ovisi život. Ali začudo, kad smo krenuli, uopće se nisam bojala. Osjećala sam se savršeno sigurno s njim. Nisam imala pojma kamo idemo. Sjećam se da smo prošli kroz tunel i odjahali u kanjon za koji nisam znala da postoji, do tog tajanstvenog mjesta prepunog starih hrastova. Prešli smo preko potoka i zrak je mirisao na divlji komorač. Činilo se kao da smo daleko na selu, daleko od civilizacije, sve je bilo vrlo intimno", prisjeća se u knjizi, dodajući kako joj je, nakon tolike muke privoliti ga da glume zajedno, bilo silno zabavno raditi s "Bobom".
Zašto su tako dobro kliknuli? Diva piše da je teško racionalno objasniti zašto određena kombinacija dvoje glumca toliko snažno djeluje na publiku u kinu, poput njih dvoje. Redford je to ipak uspio u jednom intervjuu: "Njezina ženstvenost budi muškost kod muškarca, a njezina snaga budi muškarčevu ranjivost i romantizam, kako god to želite nazvati", rekao je.
Ona mu je u knjizi uzvratila kompliment: "Nije ni čudo što mi se sviđao. Vrlo je perceptivan".
Legendarna glumica i pjevačica piše o svemu što je doživjela u zabavljačkoj industriji u šest desetljeća dugoj karijeri, a spominje i poznate frajera koji su je pokušali odvući u krevet. Ponosi se, naime, visokim kriterijem kad procjenjuje muškarce: važni su joj kosa, zubi, oči, građa tijela, s posebnim naglaskom na smisao za humor i intelekt. Priznala je da joj, među mnogim holivudskim facama, uletio i Marlon Brando. To se dogodilo 60-ih godina, kada je bio ultimativni sex simbol:"Želim te pojebati", odmah je prešao na stvar na jednom holivudskom partyju, dok mu je supruga bila u susjednoj sobi. Svidjela joj se njegova izravnost, premda od seksa nije bilo ništa. Postali su, naime, prijatelji. Često su telefonirali jedno drugome. Kada je primjerice, pogledao Barbrin film "Funny girl" koji joj je donio prvog Oscara i učinio ju planetarno slavnom, zafrkavao ju je: "Bila si jako dobra, ali smiješno trčiš".
Diva je u knjizi otkrila da joj se puno više svidio pisac David Rayfiel, član tima pisaca na setu "Djevojke koju sam volio".
„Imao je kuću blizu koledža i pozvao me da ostanem s njim dok snimamo. Ali rekla sam ne, jer sam mogla osjetiti da ga privlačim i nisam to htjela rasplamsati. Ne mogu se nositi s novom vezom i poslom u isto vrijeme. Bio je vrlo privlačan, visok 180 cm s gustom kosom, zgodnim licem. Drag čovjek i divan pisac koji mi je poslao najljepša pisma. Ali, povukla sam se", otkrila je diva koja je već 25 godina u sretnom braku s 83-godišnjim američkim glumcem, Jamesom Brolinom. I njoj i njemu to je drugi brak: Barbra je od 1963. do 1971. bila je udana za glumca Elliotta Goulda (glumio je u seriji M.A.S.H), a tijekom osam godina braka rodio im se sin Jason. Danas mu je 56 godina, glumac je i pjevač poput svoje majke.
S druge strane, James Brolin ima troje odrasle djece iz bivšeg braka s Teksašankom Jane Cameron: poznatog, 55-godišnjeg glumca Josha Brolina, 52- godišnjeg sina Jessea te 35-godišnju kćer Molly.
Barbra i njen suprug upoznali su se 1996., na spoju naslijepo preko zajedničkih prijatelja. Pojavio se obrijane glave, zbog uloge u jednom filmu. Barbra ga je "s neba pa u rebra" upitala: "Tko ti je sjebao kosu?" Umjesto da se uvrijedi, duhovito joj je odgovarao na bockanje, pokazao da je pametan, načitan, zabavan. Nasmijavao ju je. Bio je spontan, neopterećen njenom slavom, spreman na zabavu, zabave radi. Počeli su izlaziti i Brolin ju je u ljeto 1998. uspio odvesti do oltara.
Treba reći i to da vjenčanje s velikom umjetnicom nije uspjelo njenom bivšem, nekadašnjem holivudskom frizeru, tri godine mlađem Jonu Petersu, premda ga je planirao i trudio se oženiti je iz petnih žila. Proveli su zajedno gotovo cijelo desetljeće, pomogla mu je pokrenuti karijeru producenta, ali se nije htjela udati za njega, zbog čega su 1982. raskinuli.
Razlog zbog kojeg ju je, za razliku od frizera i producenta, osvojio James Brolin i zašto su već 25 godina u sretnom braku, otkrila je u nedavnom razgovoru za BBC.
"Želim živjeti život. Želim ući u mužev kamionet i samo lutati, nadam se s našom djecom negdje blizu nas. Nisam se dovoljno zabavljala u životu, iskreno govoreći. Želim se više zabavljati," zaključila je diva.