Slavna umjetnica retrospektivom izložbom obilježit će pola stoljeća djelovanja i to u glavnom prostoru slavne londonske Royal Academy.
Konceptualna umjetnica Marina Abramović postat će prva žena koja je u 255 godina londonske Kraljevske akademije dobila samostalnu, retrospektivnu izložbu u glavnom prostoru galerije. Velika je to čast, no daleko od toga da je Marina Abramović "pridošlica" u svijetu umjetnosti. Marina je netko za koga se može reći kako je "pokorila" cijeli svijet, pa i njujorški Muzej moderne umjetnosti na retrospektivi 2010. kada se oko 1400 posjetitelja našlo njoj preko puta, tijekom legendarnog performansa. Trebalo je sjesti njoj preko puta i gledati ju u oči. Interes je bio golem, no zbog tehničkog razloga broj sudionika performansa morao se ograničiti. U međuvremenu je postala nadahnuće holivudskim zvijezdama poput Sharon Stone, Jamesa Franca i Rufusa Wainwrighta, te glazbenicima kao što su Lou Reed, Bjork i Lady Gaga...
Na povijesnom izlaganju u Kraljevskoj akademiji, otvorenom u rujnu ove godine i dostupnom londonskoj publici do 1. siječnja 2024., reinterpretira najpoznatije performanse. Budući da ih ne može izvesti sama u isto vrijeme, na njenoj izložbi sudjeluju 42 umjetnika koji su pohađali posebnu obuku na umjetničkom Institutu Marina Abramović. Morali su proći školu za performere koju je osmislila, kako bi ih pripremila na izvedbe svoje umjetnosti u galeriji uz pomoć "posebno osmišljenih tehnika podizanja svijesti", piše Tatler.
Ukratko, riječ je o procesu rada na sebi koji uključuje retreat u šumi, višednevni post i meditativne vježbe po uzoru na praksu tibetanskih budističkih redovnika: među njima se ističe vježba brojanja zrnaca riže tijekom razdoblja od sedam sati. S obzirom na pomne pripreme, ne čudi što je velika performerica oduševila londonske umjetničke znalce, ali i "obične ljude" koje privlači njeno beskompromisno, upečatljivo predavanje artu.
Marina djeluje od 1973., kada je u rodnom Beogradu počela šokirati tadašnje umjetničke autoritete i vlast. Već je tada postavila temelje svog potpisa: nije bježala od (samo)ranjavanja noževima i žiletima ni od uzimanja antipsihotika, čija je svrha bila bilježiti reakcije svog tijela i psihe pred publikom. Treba dodati da je tijekom postdiplomskog studija u Zagrebu početkom sedamdesetih, prvi put iskoristila svoje tijelo kao umjetnički "alat". Kasnije je godinama surađivala s njemačkim umjetnikom Frankom Uweom Laysiepenom, poznatijim po aliasu Ulay. Bio joj je životni partner od 1976. do 1988., živjeli su nomadski, putujući kombijem po Europi i svijetu sve do Tajlanda, Indije, Australije, Kine i Tibeta, konzistentno pretvarajući vlastiti život u umjetnost, a umjetnost u život.
Mnogo godina kasnije, kada je postala profesorica na prestižnim umjetničkim školama u Berlinu, Hamburgu i Parizu, rekla je da je u svojim počecima uglavnom slijedila instinkt. Danas joj i konzervativne umjetničke institucije, poput londonske Kraljevske akademije umjetnosti, odaju priznanje. Dovoljno je pogledati najavu njezine izložbe, da se osjeti respekt kojim joj pristupaju. Posjetitelje se, primjerice, podsjeća da će se na retrospektivi izvesti i stari i novi radovi Marine Abramović, koji nikad nisu isti. Kod nje nema mehaničkog ponavljanja već viđenog, njen svaki performans, radilo se o reinterpretaciji ili o novoj primjeni arta, uvijek je premijera.
Zato je i raspored izvedbi podložan izmjenama jer kao što život nije pravocrtna, predvidljiva linija, takva nije ni njezina umjetnost.
"Umjetnost izvedbi uživo zapanjujuća je i intimna... Marina Abramović ima dosad neviđenu moć transformacije", stoji u laskavoj najavi te umjetničke institucije.