Prošlo je gotovo dvadeset godina otkako je Jelena Dokić bila jedna od najvećih teniskih zvijezda, no veliki dio sportskog svijeta još se sjeća plavokose Osječanke koja se još kao djevojčica odselila u Australiju. Posljednje pak tri godine ova danas 37-godišnjakinja ponovno je u središtu zanimanja javnosti. Krajem 2017. objavila je, naime, šokantnu biografiju “Unbreakable” u kojoj je otkrila da ju je otac godinama fizički i psihički zlostavljao.
To potresno štivo mnogima je veliko nadahnuće, a zasigurno najviše onima koji su izloženi obiteljskom nasilju, pojačanom u razdoblju izolacije zbog koronavirusa.
“Ti si naša najveća inspiracija u ovim teškim vremenima”, “Tvoja priča mi je dala nadu”, “Jeleninu knjigu trebali bi pročitati svi”... samo su neki od komentara koje bivšoj tenisačici na njezinu profilu na Instagramu posljednjih tjedana ostavljaju obožavatelji iz cijelog svijeta. Među njima su i Jelenini nekadašnji susjedi iz Osijeka, za koji je ostala vezana i nakon što se preselila u Australiju.
- Presretna sam što drugi u mojoj knjizi pronalaze nadu jer sam je zbog toga i napisala - kaže Jelena, koja je, u želji da svima poruči kako izlaz uvijek postoji, odlučila prekinuti dugogodišnju šutnju za hrvatske medije te samo za Gloriju prvi put otkriva tužne detalje iz svog života.
Borba s demonima
Svojedobno četvrta igračica svijeta, koja je u Australiji već neko vrijeme velika TV zvijezda, u svojoj je biografiji do kraja ogolila dušu. Na gotovo četiri stotine stranica bez ustezanja opisuje kako ju je pola njezina života otac sustavno zlostavljao - zbog čega se kasnije godinama borila s drugim demonima.
Cijelo desetljeće liječila se od depresije, a sve do lani imala je ozbiljnih problema s pretilošću.
Kad je njezina biografija ugledala svjetlo dana, težila je 125 kilograma. Čak dvostruko više u odnosu na vrijeme dok je aktivno igrala - i slovila za jednu od najljepših tenisačica.
- Prvih dvadesetak kilograma viška nakupila sam prije pet godina. U to sam vrijeme već bila u sportskoj mirovini te više nisam trenirala istim intenzitetom kao prije. No, pravi razlog mog debljanja bio je osjećaj izgubljenosti zbog prekida karijere od koje sam se oprostila dvije godine ranije. Kao sportašica godišnje sam na putu provela deset mjeseci, imala sam tim pomoćnika koji je za mene obavljao sve što mi je trebalo, brojne navijače... A onda sam najednom ostala sama, bez ideje što i kako dalje. Znala sam, doduše, da želim biti televizijska voditeljica, no nisam imala snage pokrenuti se te sam sve više vremena provodila na kauču, s tanjurom u ruci. U svojoj najdebljoj fazi ubijala sam se slasticama i brzom hranom, a zadnjih mjeseci više nisam ni izlazila iz kuće jer me bilo sram - prisjeća se bivša sportašica, koja se iz tog začaranog kruga odlučila izvući kad je počela pisati biografiju.
Kakva transformacija
Na kraju 2019. imala je 67 kilograma, a za njezinu istesanu liniju zaslužni su zdrava prehrana i redoviti treninzi. Posljednje tri godine vježba šest dana u tjednu: ide na pilates, trči, vozi bicikl...
- Najveći dio kilograma skinula sam uz pomoć programa Jenny Craig čije je predstavništvo u Australiji. Ključ dijete je u balansiranju namirnica, odnosno ništa se ne zabranjuje, tako da jedem više-manje sve. Najdraže mi je jelo riba s blitvom začinjena maslinovim uljem. Otkako sam smršavjela, kompletno sam i obnovila garderobu, u kojoj je sada najviše ženstvenih haljina - kaže Jelena, dodajući da joj je u borbi s kilogramima najveća podrška bio njezin dečko, rođeni Zagrepčanin Tin Bikić.
Nekadašnja tenisačica, koja se u domovinu klokana preselila kao jedanaestogodišnja djevojčica, ističe da je zahvaljujući svojoj biografiji konačno zatvorila najbolnije poglavlje u životu.
O njemu nerado govori
O ocu Damiru, koji joj je godinama bio trener, i danas nerado govori. Kako kaže, sve što je imala reći na tu temu napisala je u knjizi u kojoj ga je raskrinkala kao nasilnika. Kad je, naime, s devetnaest godina prekinula suradnju s ocem, mnogi su naslućivali da je razlog njegova teška narav po kojoj je bio poznat, no tek je Jelenina biografija otkrila koliko su bile brutalne njegove odgojne metode.
U svojoj knjizi progovara o tome kako ju je u napadu bijesa pljuvao, udarao do krvi, čupao joj pramenove kose, nazivao je najpogrdnijim imenima... a nemalo ju je puta istukao takvom silinom da bi gubila svijest.
- Prvi udarac primila sam sa samo šest godina, kad sam počela trenirati tenis. S vremenom sam batine počela dobivati svaki dan jer ocu nije trebao poseban povod da šakama navali na mene. Kao malena nisam shvaćala zašto mi to radi jer sam se oduvijek silno trudila da mu udovoljim. Do svoje dvadesete godine dvaput sam bila u kinu, a nikada nisam otišla s prijateljicama na kavu ili u šoping. Uz tenis sam se jedino smjela posvetiti školi. Zbog svega toga bila sam povučeno i nesigurno dijete - prisjeća se Jelena, koju je otac nastavio ponižavati i kad je već bila mlada djevojka. Nakon što je sa šesnaest godina izgubila polufinale u Torontu, natjerao ju je da satima u donjem rublju stoji posred hotelske sobe, a godinu kasnije, kada ju je u polufinalu Wimbledona nadjačala Lindsay Davenport, ostavio ju je da spava u svlačionici.
Nije ga vidjela devet godina
Od očeve teške ruke pobjegla je 2002., i to u tajnosti, usred noći, iz straha da je ne spriječi. Nije se oprostila ni s osam godina mlađim bratom Savom, a majci Ljiljani napisala je dugačko pismo. U svojoj biografiji Jelena kaže da se mama nije suprotstavljala suprugu, iako je i sama često bila njegova žrtva.
- Tada sam to teško doživljavala, no sad smo u dobrim odnosima. Kratko nakon mojeg odlaska razvela se od oca i vratila u Osijek. I s bratom sam u stalnoj vezi. On danas živi u Srbiji gdje je završio studij ekonomije. Nakon što sam napustila roditeljski dom, prvo sam bila u Monte Carlu, a čak sedam godina živjela sam u Zagrebu u kojem Tin i ja i sada provodimo barem četiri mjeseca godišnje. Svake godine nastojim otići i u Osijek, a najmanje sam vezana za Beograd gdje smo na očevo inzistiranje proveli tri ratne godine, prije nego što smo se preselili u Australiju. Iako sam po ocu Srpkinja, uvijek sam rado isticala majčinu hrvatsku stranu - napominje Jelena.
Oca, kaže, nije vidjela punih devet godina. Tada je zadnji put s njim pokušala izgladiti odnos, ali nije uspjela.
Otkako je otišla iz obiteljskog doma, sreli su se samo nekoliko puta. No, Damir Dokić svoju je kćer dugo nastavio vrijeđati.
Spas je pronašla u ljubavi
Kad se prije sedamnaest godina zaljubila u Tina, preko medija joj je upućivao pogrdne uvrede.
- Teško je pronaći zajednički jezik s njim. Ili je po njegovom ili nikako. Kad sam pobjegla od njega, ostavila sam mu svoju milijunsku zaradu, no ni to ga nije moglo udobrovoljiti. Ovu sam knjigu djelomično napisala i kako bih sa sebe skinula stigmu “teške” tenisačice koja me kroz karijeru pratila zbog očeve naravi i njegovih ispada. Jedne je godine na Wimbledonu na sav glas vrijeđao kraljevsku obitelj, a 2001. zabranio mi je da dalje nastupam za Australiju jer nije bio zadovoljan mojim ždrijebom na Australian Openu - govori Jelena, čijim mukama nije bio kraj ni nakon što je počela samostalan život. Nekoliko godina kasnije pala je u depresiju s kojom se borila sve do 2015.
U tim najtežim trenucima, tijekom kojih je nekoliko puta razmišljala da si oduzme život, spašavala ju je samo ljubav prema dečku Tinu.
- Tin je nekada trenirao atletiku, a sada se bavi nekretninama. Upoznao nas je njegov brat Borna koji mi je jedno vrijeme bio trener. Dok sam se borila s depresijom, Tin i njegovi roditelji bili su mi najveći oslonac i samo sam zbog njih danas živa. Nakon svih mojih uspona i padova, vjerujem da su pred nama samo sretni dani. Uskoro planiramo vjenčanje, čiji datum još nismo odredili, no oboje bismo voljeli da bude u Hrvatskoj - otkriva Jelena, koja ovih dana zbog pandemije korone uglavnom boravi u svom stanu u središtu Melbournea.
Danas radi na televiziji i kao životna trenerica
Kako su i u Australiji na snazi mjere izolacije te su zabranjena sva događanja, njezin posao sportske komentatorice i voditeljice na nacionalnoj televiziji 9News na kojoj radi posljednje četiri godine, trenutačno je na čekanju. Sa svojom, pak, teniskom pričom raskrstila je još 2013. Nakon što je na Australian Openu odigrala zadnji meč, najavila je da se povlači zbog ozljede desne ruke.
Premda su joj karijeru obilježili teški trenuci zbog odnosa s ocem, ponosna je na svoje uspjehe: osvojila je šest turnira, a među najdražim joj je pobjedama polufinale Wimbledona 2000.
Godinu prije na istome je mjestu zadivila sportski svijet - kada je sa samo šesnaest godina u prvom krugu izbacila iz daljnjeg natjecanja tada veliku zvijezdu Martinu Hingis.
- Uz posao na televiziji, zadnje dvije godine radim i kao životna trenerica, a to mogu zahvaliti svojoj biografiji koja je najprodavanije štivo tog žanra u Australiji, ali i najuspješnija sportska biografija na svijetu. Izdala ju je glasovita izdavačka kuća Penguin Random House, koja je i autor memoara nekadašnje prve dame SAD-a Michelle Obame. Kao life coach vrlo sam uspješna. Ljudi mi vjeruju, jer sam primjer da se i teške traume mogu pobijediti. Traže me iz svih dijelova kontinenta, a među mojim klijentima ima i sportaša - kaže Jelena Dokić, koja je puna planova za budućnost.
Na ljeto bi joj trebali izići novi primjerci knjige koja je u Australiji i dalje “must read” štivo, a ako se situacija s koronavirusom uskoro smiri, do kraja godine bit će završen i dokumentarac o njezinu životu. Nekoć jedna od najpopularnijih tenisačica kaže da nikada nije bila sretnija i mirnija nego danas. Zbacila je teret prošlosti koji je godinama vukla, a u ovom novom meču ona je jedina pobjednica.
Koliko joj je važno da se javno govori o o njenoj životnoj priči kojom želi osnažiti druge, Jelena je istaknula pristankom na intervju za magazinu Gloria, ali i na svom Instagram profilu.
Čitajte i:
Jelena Dokić u teškom stanju primljena u bolnicu
Jelena Dokić: 'Imala sam samo 11 godina kad me otac šutirao do krvi'